Kako da vam svaki organ u tijelu čini ibadet Allahu

Svaki dio tijela ima određeni ibadet koji mora obaviti. Uzmimo kao primjer oči. Oči čine ibadet Allahu gledajući u ono što im je naređeno da gledaju.
Allah, s.v.t., kaže: I zašto oni ne pogledaju carstvo nebesa i Zemlje… (el-A’raf, 185)
On također kaže: Reci: “Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali!” (el-En’am, 11)
Korištenje čula vida može biti ibadet. Ono predstavlja obožavanje posmatranjem Allahovog, s.v.t., stvaranja i divljenjem stvorenom savršenstvu. Ibadet je kada koristimo oči da čitamo i stječemo znanje.

Korištenje blagodati vida može biti ibadet. Ibadet je da posmatraš Allahovo, s.v.t., stvaranje i da se diviš Njegovom savršenstvu. Ibadet je i kada se oči koriste za čitanje i stjecanje znanja.

Uši također imaju svoje ibadete. Koriste se za slušanje onoga čime je Allah, s.v.t., zadovoljan, kao što je učenje Kur’ana, spominjanje Njegovog imena i stjecanje znanja. Zbog ovoga Allah, s.v.t., kaže: I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (el-Isra’, 36.)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao da Allah, s.v,t., kaže: Moj rob Mi se približava dobrovoljnim djelima sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim njegov sam sluh kojim čuje, njegov sam vid kojim vidi. (Sahih Buhari) Takva osoba svojim sluhom i vidom posvećuje pažnju samo onome čime je Allah, s.v.t., zadovoljan.

Isto tako, i ruke imaju svoje ibadete. One udjeljuju sadaku i bave se brojnim korisnim poslovima. Koriste se za prevenciju zla. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ko od vas vidi neko loše djelo, neka ga izmijeni svojom rukom, a ako ne bude u stanju, neka to uradi riječima, a ako ni to ne bude u stanju, neka ga bar srcem svojim prezre, a to je najslabiji čin imana. (Sahih Muslim)

Nazivanje selama i rukovanje s ljudima je ibadet, jer to briše grijehe i čisti srce.

Čak i stopala imaju svoje ibadete. Njima vjernik ide na dnevne namaze u džamiju i na džumu petkom. Allah, s.v.t., kaže: Uistinu! Mi ćemo oživjeti mrtve i Mi smo zapisali ono što su uradilii i tragove njihove… (Ja-sin, 12)

Kada je pleme Benu Seleme htjelo da se preseli kako bi bilo bliže džamiji, Poslanik, s.a.v.s., im je rekao da ostanu u svojim trenutnim domovima, objašnjavajući kako se svaki korak koji učine prema džamiji zapisuje kod Allaha, s.v.t., govoreći: O, Benu Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši tragovi će biti zapisani! ( Sahih Muslim)

A Allah, s.v.t., opisuje u Kur’anu kako se ovaj događaj odigrao:  U Knjizi je, Gospodaru mome nije ništa skriveno i On ništa ne zaboravlja.  (Ta-ha, 52)
Allah, s.v.t., još kaže: On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim… ( el-Mulk, 15) Putovati Zemljom tragajući za naukom je ibadet kojim se stopala mogu okupirati.

Baš kao što postoje ibadeti organa tako postoje i njihovi grijesi. Grijeh očiju je da gledaju u zabranjene stvari. Grijeh ušiju je da slušaju ogovaranje, spletkarenje, klevetanje, proklinjanja, muziku i sve ono čime Allah, s.v.t., nije zadovoljan. Grijeh jezika je da govori laži, ogovara, kleveće, proklinje i da ismijava vjernike. Grijeh ruku je da kradu, uznemiravaju druge i da griješe prema muslimanima. Grijeh stopala je da idu prema grijehu, bilo da je to u kući, na pijaci ili u stranoj zemlji. Sve ovo su grijesi organa.

Jezik je jedna od velikih blagodati koje posjeduje čovjek, jer njegova bogobojaznost uključuje tako časne radnje kao što su spominjanje Allaha, s.v.t., učenje Kur’ana, uživanje u onome što je dobro i odvraćanje od zla.

Iz svega ovoga vidimo zašto je namaz jedna od najvećih formi obožavanja, pošto on zahtjeva uključenost svih tjelesnih organa.

Oči čine ibadet time što usmjeravaju pogled na mjesto na mjesto gdje će se spustiti čelo tokom sedžde.

Uši čine ibadet tokom namaza slušajući učenje imama, tiho se koncentrišući. Allah, s.v.t., kaže: A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani. (el-A’raf, 204)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Kada imam uči, vi slušajte i šutite. (Sahih Muslim)

Ruke i noge čine ibadet kada u namazu stojimo na kijamu, obavljamo ruku’u i sedždu i kada sjedimo. Jezik čini ibadet spominjanjem i veličanjem Allaha, s.v.t., i učenjem Kur’ana.
Na ovaj način cijelo tijelo je ponizno pred Allahom, s.v.t., i uključuje se u Njegovo obožavanje, čineći namaz jednom od najvećih formi obožavanja.

Iako organi obavljaju sva ova djela koja smo opisali, naše obožavanje ima vrijednost u mjeri u kojoj je naše srce iskreno i predano.

Zbog ovoga, uprkos ogromnoj vrijednosti namaza, Allah, s.v.t., upućuje sljedeće strogo upozorenje nekima koji ga obavljaju: A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naručje ne daju! (e-Ma’un, 4-7)

Iz ovoga saznajemo da nisu bitni samo vanjski pokreti tokom namaza jer osobe na koje se odnose ovi ajeti obavljaju namaz. Iako klanjaju, prijeti im se da će iskusiti kaznu na Ahiretu. Ovo je zato što su obavljali namaz samo svojim tijelima, dok su im srca bila lišena poniznosti i pokornosti. Njihova tijela bila u istim safovima sa vjernicima. Njihova lica su bila okrenuta prema Mekki. Njihova srca su, međutim, bila usmjerena prema nečem drugom, čeznula samo da dobiju pohvale od ljudi, da zadobiju njihovo povjerenje ili da steknu neku drugu dunjalučku korist.

Allah, s.v.t., opisuje ove osobe sljedećim riječima: Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu. (en-Nisa’, 142)

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba