Kako da usavršimo sami sebe: Sistematizujte metode svog učenja

Jedna osoba može dobro da planira svoje vri­jeme za rad, da nabavi potrebnu literaturu i materijal. Međutim, ako nije dobro uredila ambijent za rad ili ako ne pazi na neka pravila tokom rada, neće moći da postigne uspjeh koji očekuje.

Za uspješno učenje treba imati u vidu slijedeća pravila:

1 – Dok učite, treba da se oslobodite nekih problema. Treba da od sebe odstranite neke sumnje koje Vam raznose misli i maštanja.
2 – Očistite mjesto rada od stranih faktora! Go­vor Vaših drugova, gostiju i roditelja, glas televizije, radija, telefon ili glasovi koji dolaze spolja, kao što je zvonce na vratima, kvare Vaš ritam i negativno utječu na Vaš rad. Od ovih stvari treba da se udaljite.
3 – Ne treba da učite dok ste gladni ili, pak, pre­punog želuca.
4 – Neki događaji koji utječu na Vas: zabrinuto­sti, sumnje, uzbuđenja i neka očekivanja, mogu Vam pokvariti atmosferu za učenje.
5 – Pretjerana nesanica, umor i neprestani rad, također, Vam mogu pokvariti atmosferu za učenje.
6 – Radna soba, po mogućnosti, ne treba da je mnogo vruća ili, pak, mnogo hladna.
7 – Dok učite, slušanje muzike može Vam po­kvariti koncentraciju.
8 – Ako su u Vašoj radnoj sobi slike, plakate, po­steri i slično, što može da Vam privuče pažnju, to Vam ruši zainteresovanost i utječe na Vašu motivaciju.
9 – Dok učite, da ne biste stalno ustajali i sjeda­li, literaturu i potrebni materijal držite pri ruci.
10 – Dok učite, treba da ste sigurni da koristite vrijeme tačno i efikasno.
11 – Dok učite, redovno kontrolišite sebe, kako biste vladali sobom, a time i situacijom.
12 – Da biste koristili dobro vrijeme, radite na tome da ste što dalje od televizora ili, ako morate da gledate neki program, onda vrijeme za odmor uje­dnačite sa programiranim satom.
13 – Odmori u radnom vremenu ne treba da su mnogo dugi, a ni mnogo kratki. Treba da su toliki ko­liko da Vam ne otjeraju pažnju.
14 – Neophodno je da pratite radite li po planu ili ne.
15 – Plan okačite na mjesto gdje ćete ga vidjeti i radite ne odvajajući se od njega!
16 – Ako vam bude dosadno na radnom mje­stu, onda promijenite mjesto!
17 – Ne počinjite sa učenjem odmah poslije jela, već nakon što se malo odmorite!
18 – Termine rada možete odrediti na 45 – 50 minuta, a odmore – na intervalu od 10 minuta.
19 – Ako niste primorani, ne prelazite poslije učenja jednog predmeta na učenje njemu sličnog predmeta, da ne biste osjetili dosadu i zlovolju.
20 – Svakog dana radite! Potrebno je raditi redovno, bez imalo prekida, ne povećavajući rastojanje ohlađujući se od posla. Treba da odolijevate svim opravdanjima koja Vam padnu na pamet!
21 – Periodi u kojima je mozak spreman za shvaćanje i kada osoba može bolje razumjeti ono što čita, su različiti od osobe do osobe. Ove vremen­ske termine morate sami sebi odrediti i u njima uzeti knjigu u ruke.
22 – Prije nego što počnete čitati knjigu iz odre­đenog predmeta, pregledajte je, kako biste stekli mi­šljenje o njoj.
23 – Poglavlje koje učite treba da čitate polako i sa potpunom pažnjom. Dok čitate, važna mišljenja možete podvlačiti.
24 – Ono što ste naučili povremeno trebate obnoviti, tako ćete presjeći put zaboravljanju.
25 – Prilikom učenja pravite posebne bilješke, jer to daje veliku korist učenju, ojačava znanje i pam­ćenje i olakšava prisjećanje.

– Časove (predavanja) pratite sa interesovanjem. Tačke koje prosvjetni radnik (učitelj, nastavnik ili profesor) akcentuje trebate zabilježiti, jer može se desiti da baš odatle dolaze pitanja.

Planski korištenje vremena, prije svega, sprije­čit će loše navike i neodlučnost. Ko svoj život uskladi sa nekim programom i bude radio određene poslo­ve u određeno vrijeme po navici, taj više neće osje­ćati potrebe da u dnevnom životu donosi odluke svakog dana po nekoliko puta i detaljno. Postići će mogućnost da svoju misao, trud i vrijeme iskoristi još produktivnije. Čovjekovo razmišljanje svakog jutra o tome koji će put izabrati idući na posao, ili u koje će se prijevozno sredstvo ukrcati, te svakodnevno dono­šenje različitih odluka, u najmanju ruku je neplodan put koj’i ubija vrijeme, troši energiju i rađa sumnju.
Programiran život posjeduje veliki potenci­jal, koji je u mogućnosti uništiti većinu čovjekovih sumnji. Poslovi koji čekaju red, i dok čekaju, rastu u našim očima poput planina. I projekti koje dugo vre­mena zamišljate, a ne ostvarujete ih, mogu se izbaciti iz kruga problema za mnogo kraće vrijeme nego što se smatra, uz pomoć programiranog života (Simsek, 1966:33).
Ukratko, planiranje vremena i navika za nje­govo najbolje iskorištavanje je najveća snaga koju jedan čovjek može steći, najveći kapital i najzdravije sredstvo uspjeha. Ovo sredstvo je danas više nego ikada potrebnije svakom čovjeku.

Posjedujte optimističku tačku gledanja
“Onaj ko u okolini traži ljepotu, osim što vidi ljepotu i napuni dušu ljepotom, on stekne i mir. Čovjek koji u okolini traži ružnoće, naći će ružne stvari, ožalostit će srce i stijesniti dušu.” Ken Keyes

Jedno od pravila sretnog života je i posjedova­nje jedne optimističke tačke gledanja. Osobe čiji je prikaz razumijevanja dobar, isto kao što su uspješni u svim događajima, također daju doprinos u uspjehu drugih. Prema nivou veličine vrijednosti optimizma, povećava se uspjeh i sreća. Pesimizam i negativni aspekt donose sa sobom žalost i bolest. Znači, naše unutrašnje zdravlje i uspjeh određuju naše današnje ideje.

Svaki čovjek posjeduje vlastiti stil razmišljanja. Sulejman, a.s., kaže: “Čovjek svoju ličnost obrazuje svojim idejama.” Zbog toga, prvo što trebamo ura­diti za zdravlje, sreću, uspjeh i ljepotu jeste razviti u sebi odgovarajući razumni stil prilaza stvarima. Oso­ba koja u svojoj glavi nosi mnogo ideja prvo treba te ideje da poreda u jedan red. Pošto da oblik svojim idejama, onda treba da radi ostale poslove. Ljudi veli­kih uspjeha ubrali su plodove metodičnog razmišlja­nja. Kao i svaki čin, i pozitivno razmišljanje je rezultat nekakvog truda.

Postoje ljudi koji rade na pronalasku skrivenih ciljeva u svakoj riječi koju drugi izgovore i u svakom događaju koji se dogodi u njihovoj okolini. Pridaju veću pažnju tome nego nekim drugim žalosnijim i uznemiravajućim događajima. Bolne vijesti uveličavaju, a o dobrim gotovo da i ne govore. Stekli su na­viku da brane mišljenja da je svaki prolazni dan izgubljen i da će sutrašnji biti gori od jučerašnjeg. Nisu r svjesni da su na samom početku otrovali svoju budu­ćnost pesimističnim procjenama.
Pesimisti su u svojoj okolini neprihvatljivi mnogi ih ne vole. Jer ljudi kao što je i prirodno, teže ka osvajanju svoje budućnosti. Zbog toga su primo­rani gledati u budućnost optimistički. Razmišljat optimistički i gajiti nadu, po pitanju budućnosti, ola­kšava život.

Čovjek koji je zadovoljan sobom grli svijet sa svim njegovim proturječnostima. Pesimisti uvijek bi­raju izvor nemira u svojoj okolini. Nepodnošljivi su, nevaljali i nedosljedni. U suštini, negativno razmi­šljanje je rezultat razočarenja i žalosnih događaja s kojima se osoba susrela u svojoj prošlosti (Ozkan, 1998:142).

Negativno razmišljanje zamračuje i današnjicu i cjelokupan život, a optimizam omogućava lakše prilagođavanje na socijalne promjene. Tim povodom, prema stepenu mogućnosti, treba da se trudimo da vidimo pozitivne strane života.

Događaja koje smo proživjeli češće se sjećamo po analogiji onih koji nam se dopadaju i ne dopada­ju. U vezi sa tim, neophodno je da volimo svoj posao i da ga sa ambicijom izvršavamo.

Pozitivno razmišljanje je tehnika i dinamizam, koji je u stanju preobratiti sve vrste nesreća i bolova u sreću. U svim ljudima postoje psihološki izvori, koji su dovoljni da obogate život. Jaka osjećanja u stru­kturi čovjeka mogu probuditi ove izvore. Ne treba zaboraviti da je svako zarobljen u granicama koje sam odredi. Onaj ko želi da postane “veći” i da na­preduje, prinuđen je da pređe te granice. Učenik koji ne vjeruje u uspjeh iz nekog predmeta, neće moći da nauči taj predmet. On je samog sebe zaključao i oostao zatvorenik fiks ideje: “Ne mogu uspjeti”. Ljudi koji vjeruju da će biti neuspješni, kada krenu u život, zaista bivaju neuspješni.

U Turskoj, u institucijama srednjeg obrazova­nja (od V do VIII razreda) prihvaća se činjenica da su predmeti fizika i matematika teški. Nove učenike koji dolaze u školu uhvati strah da ne mogu biti uspješni iz ovih predmeta. Učenici kada jednom sebe uvje­tuju na ovaj način dobiju slijedeće opravdanje: “Ne razumijem, i da učim ne bih bio uspješan”. Normal­no, ovom predrasudom samo uspiju izbjegnuti svoj uspjeh na samom početku školovanja. A najopasnija strana toga je da omladina ne može da istakne mno­ge svoje sposobnosti koje su skrivene u njihovom ta­lentu. Jer, uspjesi su povezani jedan za drugog poput čipke. Ova omladina koja nije uspješna iz nekih pre­dmeta, nažalost – u najplodnijem dobu svog života, i ne osjećajući, zatvara put ka svojoj svijetloj budućno­sti (Ozkan, 1998:136).

Pozitivno razmišljanje ima velikog utjecaja na zdravlje čovjeka. Danas i medicina prihvaća činjeni­cu da negativno ili pozitivno razmišljanje i osjećaji imaju velikog utjecaja po zdravlje. Misao i osjećaji su komplementarni sa duhovnim životom čovjeka. Tim povodom, da bi ljudi bili zdravi i sretni, neophodno je da medicina i psihološke nauke sarađuju. Ljudi, čiji su duhovni svjetovi napunjeni strahom, ljutnjom, srdžbom, kompleksom krivice i inferiornosti – nemo­guće je da budu zdravi (Peale, 1977).

Poznato nam je da ljudi koji nose u sebi srdžbu imaju izvjesnih problema sa želucem. Prilikom praska osjećanja, u tijelu se javljaju mnoge promjene. Ove promjene razbole čovjeka. Kada bismo zaustavili te osjećajne izljeve, smanjili bismo rizik oboljenja.

Ima ljudi koji sve do svoje smrti bivaju ispunje­ni mržnjom i neprijateljstvom prema drugim ljudima. Ako mržnja i neprijateljstvo dugo vremena žive, sma­njuje se otpor tijela prema bolestima. Na taj način je­dna fizička bolest može da odvede osobu do smrti. Krvni pritisak (tenzija) kod čovjeka koji se naljuti raste do šestog stepena. Ova tenzija ima velikog utjeca­ja na srce. Znači, kada jednog čovjeka okrivite zbog neke greške, Vi izvršite veliki pritisak na njegovo srce.

Našem srcu se sviđaju sretni i spokojni ljudi koji kontrolišu svoja osjećanja. Zbog toga, osoba koja želi biti zdrava treba da ostavi srdžbu i nervozu i, slušajući samog sebe, očisti se od loših osjećanja. Ne treba zaboraviti da loša osjećanja nanose štetu onima koji ih imaju. Negativna osjećanja iscrpe čo­vjeka. Glavni faktor bolesti nisu hranljivi proizvodi, već ova negativna osjećanja. Psihički kvarovi, koji su uzrok negativnih osjećanja, potroše energiju osobe, smanje njenu efikasnost i čine je nesretnom (Ôzkan, 1998:142-145).

Jedan čovjek, zbog kompleksa krivice, straha i strepnje, može se razboljeti od više bolesti. Ako svoje misli okrene u pozitivnom pravcu, može postići zdravlje. Nije teško promijeniti svoje misli. Američki pisac William James kaže: “Jedno od najvećih otkrića moje generaci­je je pronalazak istine da onaj ko promijeni svoje misli može da promijeni i svoj život” (Peale, 1997:193).

Da bismo bili zdravi, trebamo napuniti svoju glavu mislima koje donose mir. Da bi nam tijelo bilo zdravo, kao što se svako jutro bavimo sportom, kupa­mo i peremo zube, treba da se trudimo da nam um bude spokojan. Zbog toga se trebamo odmarati na što više mirnijim mjestima, naročito tamo gdje ima puno zelenila, te napuniti svoj um mislima koje nas ćine mirnim. Primjera radi, pomislimo na vodopad i potok, u čijem se okruženju nalaze zelena stabla. Odmah poslije ovog oživljavanja prirode, u našoj gla­vi se javljaju pozitivne misli.

U svijetu su ljepota i ružnoća u međusobnom odnosu. Stvoritelj, da bi iskušao Svoje robove, uspo­stavio je ovakav zakon. Za ružne i loše stvari imamo dovoljno vremena i da ih prebrojimo i da o njima razmišljamo. Također, ono što izgleda loše i ružno povod je lijepim i dobrim stvarima. Da nije đubriva ispod stabla ruže, da li bi bilo lijepih ružica, čiji miris daje duši spokojstvo i mir? Da nije oluja, ledenih hla­dnoća i kiša, da li bi se voće i cvijeće moglo pojaviti? Da nije oštrih bolova prilikom porođaja, da li bi na ovaj svijet dolazila djeca poput svjetlosnih loptica?

Onaj ko želi napredovati na putu uspjeha treba da gleda lijepe strane života, a na ružnoće ne treba obraćati pažnju. Bediuzzaman to ovako izlaže: “Ko lijepo gleda, taj lijepo razmišlja; ko lijepo razmišlja, lijepe snove sanja; a ko lijepe snove sanja, uzima ukus iz svog života.”

Iz knjige “Kako da usavršimo sami sebe”  Halit Ertugrul

Akos.bA