Kako da upropastite svoje dijete: Savjeti advokata – Biti ili ne biti?

Dilema iz naslova je, naravno, lažna. Djecu treba biti, ali samo u krajnjoj nuždi i ako je u pitanju samoodbrana.[1]

No, da ne bi bilo zabune ili zloupotrebe batina kao vaspitnog metoda, prvo ćemo definisati pojam samoodbrane, a potom i pojam krajnje nužde. Skrećem vam pažnju na činjenicu da se ovo poglavlje ne bavi samo formalno-pravnom, već prevashodno suštinskom stranom ovog problema i zato vas molim da ga pažljivo pročitate. Trebaće vam, možda već koliko sutra.

Pravo jačeg

Pre nego što se pozabavimo zakonodavnom regulativom problema batina, nekoliko uvodnih napomena o pisanim i nepisanim pravilima.

Historijski gledano, opravdanost batina se prvi put javlja u običajnom pravu, koje je ponekad, a naročito u nekim krajevima, čak i važnije od krivičnog zakonika. Ako za primjer uzmemo običajno pravo Leke Dukađinija, vidjećemo da se većina nepisanih kodeksa održala do naših dana i da ima čak i veći značaj od važećih zakona.

Dakle, da bi se nešto smatralo dozvoljenim nije neophodno da bude i zapisano, a naročito ne i da je zakonski regulisano. U tom smislu, a imajući prethodno u vidu, pravo jačeg možemo smatrati potpuno važećim.

Primjera za takvu tvrdnju je mnogo. Historija nam nudi bezbroj dokaza da je od davnina u tradiciji našeg naroda da koristi Bogom dano pravo jačeg i da se poziva na njega u svim situacijama koje nisu zakonom predviđene. Tako je i Marko Kraljević preorao drumove ne zato da bi na njima nešto zasijao, već zato što je znao da je jači od Turaka, a i nerviralo ga je da stanuje pored puta kojim stalno neko prolazi.

U slučaju da vas neko prijavi zbog zlostavljanja djece, predlažem vam da se pozovete na nepisani Roditeljski zakonik koji se, kao i kanoni Leke Dukađinija, smatra pravosnažnim, bez obzira na činjenicu da se oslanja na običajno, a ne na krivično pravo. Za slučaj da od vas zahtjevaju i da objasnite član na osnovu kojeg bijete dete, pozovite se na „pravo na samoodbranu u krajnoj nuždi”.

Pravo na samoodbranu

Pravo na samoodbranu je poznato svakom zakonodavstvu, samo što neka različito tumače uslove pod kojima se ono (pravo) može primjenjivati. Da vidimo kako to izgleda u Roditeljskom zakoniku.

Član 13. Roditeljskog zakonika decidirano navodi da svaki roditelj ima pravo na samoodbranu i to u slijedećim slučajevima:

–              ukoliko mu prijeti opasnost da se suoči sa sopstvenom greškom;

–              ukoliko mu prijeti opasnost da mora priznati poraz, to jest priznati djetetu da je ono ipak bilo u pravu;

–              ukoliko mu prijeti opasnost da shvati koliko je slabiji od sopstvenog djeteta;

–              ukoliko mu prijeti opasnost da doživi poraz koji bi bitno ugrozio njegov autoritet u sopstvenim ili tuđim (prije svega djetetovim) očima.

Član 13. Roditeljskog zakonika takođe kaže da pravo na samoobmanu, pardon – samoodbranu, nastupa automatski u situaciji krajnje nužde.

Krajnja nužda

Krajnja nužda nastupa onda kada su potrošeni svi drugi argumenti za razumno razrješenje konflikta. To znači da ste iscrpli sve logične razloge zbog kojih bi moralo da bude po vašem, a to su:

Dok si pod mojim krovom, ima da me slušaš!

Kad ja kažem, tako ima da bude!

Ti vrlo dobro znaš šta se dešava djeci koja ne slušaju roditelje (pojede ih mrak, odvedu ih u popravni dom, postaju samostalni umjetnici…)

KRIMINOLOGUA ZA POČETNIKE

Zašto biti?

DOKAZI SA LICA MJESTA

1.            Batina je iz raja izašla, a vi želite da vaše dijete dom smatra „rajem na zemlji“.

2.            Batina ima dva kraja, te se trudite da uvijek držite onaj koji vam po pravu jačeg i pripada.

3.           Prevencija.

Ako ipak i dalje imate dilemu, slobodno nam pišite. Na vaša pisma će, kao i do sada, odgovarati vaš drVeni advokat

Kratki kurs borilačkih vještina

Kurs vodi: majstor Jao Mojne, nosilac crnog kaiša svaki dan

Za one neuke roditelje, koji se još nisu odvažili da izudaraju dijete, evo nekoliko nadasve korisnih zahvata preuzetih iz drevnih borilačkih vještina 

1.            Tjerajte dijete da vas gleda pravo u oči

Prvo i najvažnije pravilo svih borilačkih sportova je: gledanje protivnika u oči. Ovaj običaj je atavizam koji smo genetski naslijedili od životinja – „oči u oči“ sa neprijateljem (a dijete vam jeste neprijatelj, zar ne?) omogućava da ga zastrašite svojim izrazom lica, kao i da provjerite postoji li opasnost da uzvrati.

2.            Ne dozvolite da vas zagovara Čuveni borbeni poklič uvježbanog roditelja: „Da nisi pisnuo (pisnula)! “ sprječava dijete da, pametno kakvim ga je Bog dao, zapodjene razgovor sa vama i na kraju vas ubjedi da zapravo i nema razloga za ljutnju, a naročito ne za batine.

3.            Ne dajte mu da plače jer je poznato da dječje i ženske suze mogu da raznježe, čak i da razoružaju, naročito one slabije.

4.            Natjerajte ga da vam kaže zašto ste ga tukli

Naravno, dijete će prvo da se pravi neuko, ali kad vas pita: „Zašto me sad biješ?”, samo ga prostrijelite pogledom i recite: „Znaš ti vrlo dobro” i ono će morati da vas podsjeti zašto ga bijete: pa ne možete ni vi sve da pamtite. Toliki su vas nervirali u životu i zamjerili vam se da me ne bi čudilo da vam se pobrkaju razlozi. E, pa ako neće da dobije batine zbog vašeg šefa ili čak nastavnice likovnog koja vas je uvrijedila u petom osnovne, nek se brzo prisjeti i kaže vam zašto ga bijete. Možda se i predomislite kad čujete oko čega je počelo.

5.            Budite nepopustljivi

Da vam se ne bi desila stvar opisana u posljednjoj rečenici prethodnog stava, morate stalno vježbati kondiciju i volju. Kondiciju, da ne biste posustali na pola posla, a volju – da vam se ne bi desilo da se predomislite. Jer, jedna od najvažnijih stvari u vaspitanju jeste roditeljska dosljednost (Ako mi ne vjerujete, zavirite u bilo koji drugi priručnik o roditeljstvu.)

Dakle, ako ste djetetu zaprijetili da ćete ga izudarati – to i uradite, bez obzira na njegovo izvinjenje. Čak i ako se sažalite ili predomislite, izudarajte ga zbog pedagogije.*

6.            Natjerajte ga da vam se izvini. Naučite ga da postane borac dostojan poštovanja. Kad se borba okonča, natjerajte ga da vam se – po svim pravilima borilačkih sportova – pokloni i izvini što ste morali da ga bijete.

7.            Ali, prije svega ovog – provjerite da Ii je dijete i fizički jače od vas pa, ako jeste, vi se njemu lijepo izvinite. Jer, možda vaše dijete nije čitalo ovaj priručnik i nema namjeru da pesnici progleda kroz prste!

(*0vaj vaspitni metod se ne odnosi samo na batine, već i na mnoge druge situacije. Ako ste djetetu rekli da sa njim ne govorite ili da ga više ne volite, držite se toga bar nekoliko dana, ma šta dijete u međuvremenu radilo. Pa valjda je bolje da i vama i njemu bude ružno, ali pedagoški, nego da vam bude lijepo, a bez vaspitnog značaja.)