Kako bi naš hadždž mogao biti primljen

Allah, dž.š., je odredio veliku nagradu za hadždž mebrur1, kako svjedoči izreka Poslanika, s.a.v.s: “…Nema nagrade za hadždž mebrur doli Džennet.”2
Značenje birr3 (od koga je riječ mebrur4 izvedena5) uključuje sljedeće dvoje:
1. Lijepo ponašanje prema ljudima, ispunjavanjem osobne dužnosti prema drugima i davanjem njihovih prava. U hadisu “El-Birr jeste lijepo ponašanje”.6 U Musnedu od Džabira, merfu’ predaja7 kaže: “Šta hadždž čini mebrurom, o Resulullah, s.a.v.s?”On je rekao: Obezbjeđivanje hrane za ljude i širenje (pozdrav) selama.8
2. Činjenje dosta ibadeta i osobina takvaluka, suprotno grešenju. Allah, dž.š., veli: “Da li ljudima naređujete el-birr (pravednost), dok zaboravljate sebe?” (El-Bekare, 44) Kurtubi je kazao: “Izričaji spomenuti u tefsiru ovog ajeta su bliski po značenju, to je (birr je) obavljanje hadždža u kome su njegova pravila zadovoljena i koji je izvršen na najpotpuniji način.”9

Neće svako ko obavi hadždž imati svoj hadždž primljen. Tako je Ibn Omer, r.a., kazao Mudžahidu, kada je ovaj rekao: “Koliko mnogo hadžija.” “Koliko malo. Bolje kaži, koliko mnogo jahača.”10

Ja ću ovdje istaći neke stvari koje pomažu osobi da osigura da će njegov ili njen hadždž biti primljen, inšallah.

Prvo: Iskrenost i slijeđenje Sunneta

  Iskrenost prema Allahu i traženje samo Njegove nagrade i Njegovog zadovoljstva. Allah veli u hadisu kudsiju11: “Ko god uradi djelo za nekoga pored Mene, ja ću ostaviti njega i njegov širk12.13 Vjerovjesnik, s.a.v.s., je molio: Allahumme hadždžeten la rija’ fiha ve la sum’a (O Allahu, omogući mi da obavim hadždž bez rijaluka (pokazivanje u smislu želje da drugi svjedoče nečijim dobrim djelima) ili sum’a (pokazivanje vezano za želju da drugi čuju o nečijim dobrim djelima) u njemu.14
  Sljeđenje Poslanika, s.a.v.s., u svakoj stvari. On je kazao: “Ko god uradi neko djelo koje nije u skladu sa našom stvari (dinom), bit će mu odbijeno.”15 Takođe: “Uzmite moje obrede (od mene), jer ja ne znam da li ću obaviti hadždža nakon ovog.”16 Ashabi, r.a., su dobro shvatili ovu stvar. Omer je kazao kada je poljubio crni kamen: “Tako mi Allaha, ja znam da si ti kamen, ne donosiš ni štetu ni korist, i da nisam vidio Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako te ljubi, ne bih te poljubio.”17

Drugo: Pripreme za hadždž

  Pripreme roba za hadždž je najvažnija stvar koja pomaže u obavljanju hodočašća na zakonit način i koja osigurava da je nečiji hadždž, inšallah, primljen. Između stvari koje zahtjevaju naglasak prilikom priprema za hadždž su i sljedeće:

• Preispitivanje i popravljanje lične veze sa Allahom, dž.š., iskrenim kajanjem i zadovoljavanjem uslova za kajanje.
• Traženje Njegove pomoći i upute, pokazujući ličnu potrebu za Njim, strah od Njega i nadu u Njegovu nafradu. Ovo spada u najvažnije stvari, budući da osobi nije dozvoljeno da se isključivo oslanja na svoja materijalna sredstva.
• Oslobađanje od ličnih obaveza prema drugima, ličnih trustova18 i dugova.
• Pisanje lične oporuke, budući da putovanje izlaže pojedinca različitim opasnostima.
• Pripremanje opskrbe za one za koje je hodočasnik odgovoran sve dok se ne povrati, savjetujući ih na dobro i postavljajući nekoga da se brine oko njihovih poslova, kako bi njegova briga i pažnja bile posvećene obavljanju hodočašća.
• Poduzimanje odgovarajućeg putovanja i obezbjeđivanje dobre, halal opskrbe, pošto je opskrba obezbjeđena kroz haram spada u stvari koje uzrokuju da nečije štovanje ne bude primljeno. Prenosi se od Taberani u merfu’ predaji: “Kada osoba krene na hadždž sa dobrom opskrbom, stavi svoje stopalo u uzengije, biva pozvana sa nebesa: “Lebbejk ve sa’dejk (neka na tvoj poziv bude odgovoreno i neka tvoja nagrada bude sreća). tvoje izdržavanje je halal, tvoje putovanje je halal i tvoj hadždž je primljen.” A kada krene sa pokvarenom opskrbom i stavi svoje stopalo u uzengije (svoga konja) i kaže “Lebbejk, biva pozvan sa nebesa: La lebbejk ve la sa’dejk (neka na tvoj poziv ne bude odgovoreno i neka sreća ne bude tvoja nagrada), tvoja opskrba je haram, tvoje izdržavanje je haram i tvoj hadždž nije primljen.”19 Danas mi živimo u vremenu kada je haram zarada postala raširena i kada se upitno bogatstvo povećalo, osim za one kojima se Allah smilovao. Stoga, neka se svaki rob boji svoga Gospodara i podsjeća na njegovu izreku: “Allah je dobar (Tajjib) i ne prima ništa osim što je dobro.”20 Robu se preporučuje da poveća sopstvenu halal opskrbu u skladu sa svojim sposobnostima, tako da pojedinac ne zavisi od drugih i da pokaže ljubaznost prema slabima (dajući novac u dobrotvorne svrhe).
• Odabir pravedne kompanije koja će pomoći osobi u trenucima slabosti, podsjećajući je kada zaboravi, podučavajući je kada ne zna, naređujući joj dobro i braneći joj zlo. Stoga, neka se rob čuva sljedeće dvije vrste kompanija: pokvarena kompanija koja vodi u grešenje.
• Učenje pravila hadždža i njegovih manira, kao i pravila glede putovanja, uključujući kasr (skraćivanje namaza), džem’ (spajanje namaza), tejemmum, mesh (potiranje) itd. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kazao: “Kome Allah želi dobro, da mu razumjevanje dina.”21 Osobi u ovome pomaže pribavljanje knjiga i traka učenjaka, te praćenje njih dok se obavlja hodočašće. Isto tako, praćenje ljudi koji su upoznati sa mjestima i vremenima različitih hadžskih obreda.

Treće: Robova svjesnost prave stvarnosti hadždža i mudrosti zbog kojih su hadždžski obredi propisani

Ovo je slično hušu’u (ponizne predanosti) u namazu, budući da ko god ima veći hušu’, veće su šanse da će njegov namaz biti primljen. Isto tako je sa hadždžom. Što više osoba spozna stvarnost i duh hadždža, mudrosti i ciljeve zbog kojih je propisan, i to uzme kao način za ispravljanje sopstvenog vjerovanja i pravca, vjerovatnije je da će njen hadždž biti prihvaćen i da će njena nagrada biti veća. Osoba neće biti u stanju da postigne ovo izuzev uz pripremu i utapanje u razmišljanje i istraživanje o pravim stvarnostima i mudrostima hadždža. Što se tiče osobe koja nije ovakva, bojati se da je njeno djelo mješavina turizma i tegobe.

Mudrosti i ciljevi hadždža

Među najznačajnijim mudrostima i ciljevima hadždža, za koje hodočasnik mora biti svjestan, su naredne:

Prva: Ostvarenje takvaluka (pobožnost, strahosvjesnost o Allahu)

Cilj hadždža je ostvarenje takvaluka. Zbog toga nalazimo vezu između hadždža i takvaluka u mnogim ajetima: Allah, dž.š., je kazao: “I obavite hadždž i umru radi Allaha…Bojte se Allaha” (El-Bekare, 196) i “I opskrbite se, ali doista, najbolja opskrba je strah od Allaha.” (El-Bekare, 197)

Druga: Potvrda tevhida22

Hadždž je zasnovan na građenju lične namjere iskreno zbog Allaha, dž.š., i traženju sa ličnim djelima samo Allahovog zadovoljstva i ničijeg drugog. Allah, dž.š., je rekao: “I obavite hadždž i umru radi Allaha. (El-Bekare, 196) I rekao je, u okviru ajeta koji govore o hadždžu: “Stoga, izbjegavajte nečistoću idola i izbjegavajte lažne izjave, naginjući (samo) Allahu, ne pripipisujući (ništa) Njemu.” (El-Hadždž, 30-31) Isto tako, u telbiji, koja je parola hadždža, izdvajanje Allaha u ličnim obredima je učinjeno jasnim: Lebbejkellahume lebbejk. Lebbejke la šerike leke lebbejk. Inne-l-hamde ve-n-ni’mete leke ve-l-mulk. La šerike lek. (Evo me Tebi na usluzi, o Allahu! Ti sudruga nemaš. Evo me Tebi na usluzi, o Allahu. Zbilja, sva zahvala, slava pripada Tebi i kraljevstvo. Ti sudruga nemaš)23 Hadždž je utemljen na tevhidu i sljeđenju Poslanika, s.a.v.s., te neupadanju u širk poslušnosti, budući da među ibadetima nema mjesta ni za koji obred zasnovan na željama.

Treća: Poštovanje Allahovih simbola (obreda) i svetinja

Među najočitijim ciljevima i mudrostima hadždža je uzgajanje roba na cjenjenju, poštovanju i ljubavi prema Allahovim simbolima i svetinjama. Allah veli: “Eto (tako je). I svako ko veliča Allahove simbole (tj. obrede) – zaista, to spada u pobožnost srca. (El-Hadždž, 32)

Četvrta: Uzgajanje na dobrim i pohvalnim osobinama

1. Pristojnost i čednost. “Hadždž je (tokom) dobro poznatih mjeseci, pa ko sebi učini hadždž obaveznim u njima (ulazeći u stanje ihrama), njemu nema (za n njega neće biti) refesa… (El-Bekare, 197). Er-Refes je polni čin ili ono što vodi do njega među rječima ili djelima.
2. Suzbijanje ljutnje, ostavljajući raspravu i sporenja. Allah, dž.š., kaže: “i nema (džidala) sporenja tokom hadždža.” (El-Bekare, 197) Ata’ je rekao: “El-Džidal je da se sporiš sa svojim saputnikom sve dok ga ti ne naljutiš i dok on ne naljuti tebe.”
3. Blagost, nježnost i smirenost. Kada čujemo žestok prijekor, gađanje i viku na kamile dok se krećemo od Muzdelife: O ljudi, morate biti smireni, jer žurba i požurivanje nisu pravednost.24
4. Ne biti zabrinut samo o sebi i druženje sa ljudima. Tokom hadždža rob nije samo zabrinut za sebe, radije on sa svojom braćom hodočasnicima miješa i dijeli odjeću, učenje telbije, prijevoz i djela.
5. Uzgajanje na preuzimanju odgovornosti za lične greške. Dotično postaje očigledno u slučaju obaveznog iskupa za onoga koji počini namjernu grešku koja narušava stanje ihraama ili napusti Muzdelifu prije zalaska sunca itd.
6. Uzgajanje na poniznosti. Ovo postaje bjelodano u jedinstvu između svih hadžija u obredima, osjećajima i nijekanju tragova materijalnih razlika između njih, kao što su jezik, nacionalnost, bogatstvo itd. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kazao tokom svog posljednjeg oprosnog hadždža: “O ljudi! Doista, vaš Gospodar je jedan, i vaš otac (Adem) je jedan. Uistinu, Arap nije bolji od nearapa, niti je nearap od Arapa, niti je bijelac od crnca, niti crnac od bijelca, osim u takvaluku (pobožnosti, strahosvjesnosti o Allahu).25
7. Uzgajanje na različitim vrstama strpljenja. Rob se suzdržava od ličnih želja, ostavljajući djela koja su zabranjena kada je u stanju ihrama, te takođe ostavljajući neka dozvoljena djela kada nije u stanju ihrama. On se izlaže poteškoći i umoru, ispunjavajući Allahove naredbe kroz činjenje obreda kako bi to bio podsticaj za ostavljanje grijeha, činjenje ispravnih djela i podnošenja nelagodnosti nakon hadždža.
8. Velikodušnost i darežljivost. To je očito kroz robovo podnošenje hadžskih troškova.

Peta: Podsjetnik na Posljednji dan

Hadždž podsjeća roba, na jasan način, na Posljednji dan i njegova stanja i uslove, uključujući sljedeće:

• Napuštanje svoje zemlje i odvojenost od svoje porodice podsjećaju ga na odvojenost od njih kada ode sa ovog svijeta na budući svijet.
• Ostavljanje šivene odjeće i nedostatak ukrasa podsjećaju ga na tabut i proživljenje robova, bosih i golih, iz njihovih mezarja na Dan proživljenja.
• Putovanje i umor ga podsjećaju na slabost i teškoću Dana proživljenja, do te mjere da će se neki gušiti u znoju do svojih vratova.

Šesta: Uzgajanje na pokoravanju i predavanju Allahu, dž.š.

Hodočasnik je obučen na pokoravanju, predavanju i potpunoj poslušnosti Allahu, Gospodaru svjetova, kao npr. u slučaju hadždžskih djela, kao što su ostavljanje šivene odjeće i ukrasa, tavaf, saj’, stajanje na Arefatu, kamenovanje, noćenje, brijanje ili skraćivanje vlastite kose i druge slične stvari koje nemaju očigledno značenje.

Sedma: Produbljivanje bratstva zasnovanog na vjeri i islamskom jedinstvu

Hodočasnici se, sa svim svojim različitim jezicima, rasama i nacionalnostima, okupljaju na jednom istom mjestu, u jedno isto vrijeme, sa jednim istim izgledom, izgovaraju isti poziv – telbiju, i zbog iste svrhe: vjerovanja u Allaha, dž.š., ispunjenja Njegove naredbe i ostavljanja grešenja – svega što razvija duboku ljubav između njih, koja im zauzvrat postaje podsticaj da upoznaju jedni druge, sarađuju, razmjenjuju mišljenja, savjete, vijesti i iskustva, učvrščujući u njima čestitost u ovoj vjeri koja ih je zajedno spojila, takođe izvršavajući djela koja imaju za cilj postizanje većih razina.

Osma: Jačanje povezanosti hadžija sa precima

Hadžska djela podsjećaju na prošlost, od seobe Ibrahima, a.s., sa svojom ženom i djetetom, u Hidžaz, njegove priče kada mu je bilo naređeno da žrtvuje svog sina, njegovog zidanja Kabe i njegovog poziva ljudima da obavljaju hadždž. Isto tako, hadždž je podsjetnik uzdizanja našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovog oprosnog hodočašća sa više od stotinu hiljada drugova; kada im je on rekao: “Uzmite od mene svoje obrede (hadždža).” Od tada su prošle godine, te je broj hodočasnika danas veći od milion. To uzrokuje da hodočasnik zapamti pokoljenja koja su bila prisutna na ovoj zemlji prije njega… te da zapamti da je konačno odredište isto za sve.

Deveta: Povećanje spominjanja Allaha, dž.š.

Rob koji tokom hadžskih obreda razmišlja o telbiji, tekbiru, tehlilu (izgovaranju la ilahe illellah), dovi, kao i dvjema objavama (Kur’anu i Sunnetu) koje govore o njima, naći će da povećanje spominjanja Allaha, dž.š., spada u velike mudrosti i ciljeve hadždža. Među tim tekstovima je rijek Allaha, dž.š: “Spominji Allaha kod El-Meš’ar el-harama (Muzdelife)” (El-Bekare, 198) I njegov izričaj: “Obilaženje kuće, (putovanje) između Safe i Merve i kamenovanje su samo propisani kako bi se ustanovilo spominjanje Allaha na Zemlji.”26

Deseta: Navikavanje na sistem i obuku u disciplini

Jedanaesta: Druge koristi.

Druge koristi, koje su lične i zajedničke, vezane su za i dunjaluk i za budući svijet.

Četvrto: Upozorenje protiv grešenja i upadanja u grešku

Rob ne zaradi hadždž mebrur izuzev pomoću ostavljanja grijeha. Dok je padanje u grijeh zabranjeno za sva vremena, Allah, dž.š., daje posebnu naredbu hodočasnicima da ostave grijehe. On veli: Hadždž je (tokom) dobro poznatih mjeseci, pa ko sebi učini hadždž obaveznim u njima (ulazeći u stanje ihrama), njemu nema (za njega neće biti) polnih odnosa, niti neposlušnosti niti sporenja tokom hadždž. (El-Bekare, 197) Ovo je zbog plemenitosti vremena i veličine mjesta. Allah, dž.š., veli: Ko god namjeri (djelo) u njemu (tj. u Haremu) odstupanje (u vjeri) ili grijeh – Učinit ćemo da okusi bolnu kaznu.” (El-Hadždž, 25) Kako može postojati nagrada za onog koji čini grijehe?!

Razmišljanje o stanju ljudi tokom hadždža prouzrokuje da osoba shvati mnogo zlih dijela i grešaka, koje su posljedica: slabog straha od Allaha, nedostatka razumijevanja svetosti vremena i prostora, neznanja o Šerijatu i slijeđenja običaja. Možda među najraširenija zla djela i greške tokom hadždža spadaju sljedeća: namjerno činjenje zabranjenih dijela za vrijeme stanja ihrama bez opravadanog izgovora, škođenje muslimanima sa nečijim riječima i djelima, ostavljanje uzajamnog savjetovanja i naređivanja dobra i branjenja zla, odlaganje namaza izvan njegovog propisanog vremena, ogovoranje, kleveta, besmislica, rasprava, rekla-kazala, rasipništvo, škrtost u trošenju, rasipanje hrane, loše ponašanje prema drugima, nehaj glede grijeha, kao što je slušanje onoga što nije dozvoljeno, otkrivanje onoga što nije dozvoljeno da bude otkriveno, požurivanje ili odlaganje obavljanja obreda, nedostatak posmatranja prostornih granica koje ne bi bile prekoračene u obavljanju hadžskih djela itd.

Ko je više uskraćen od onog koji žrtvuje svoju dušu, svoje bogatstvo i ostavi svoje prijašnje stanje i svoje ukrase i onda se vrati sa zabranjenim djelima i ljutnjom Milostivog?

Jedan pjesnik je rekao:

On je otišao na hadždž da bi mu Allah oprostio grijehe njegove
I vratio se sa čak grijeha više.

Peto: Čvrsto nastojanje u poslušnosti Allahu i pravilnoj upotreni vremena

U ajetima o hadždžu imaju znakovi koji podstiču roba da čini dosta ispravnih djela dok obavlja hodočašće. Među njima jeste govor Allaha, dž.š: “Što god dobro uradite – Allah zna.” (El-Bekare, 197) Možda među najvažnijim ispravnim djelima koja rob treba da mnogo čini i s kojima treba da bude zauzet dok je na hadždžu su sljedeća:

Djela srca

Iskrenost, ljubav prema Allahu, oslanjanje na Njega, strah od Njega, nada u Njegovu nagradu, slavljenje i štovanje Njega, pokoravanje i predavanje, izražavanje vlastite potrebe za Njim, istinitost u dovama, kajanje, strpljenje, biti zadovoljan sa Allahom, smirenost itd. su među najvažnijim djelima srca kojima rob treba da zaokupira sebe dok je na hadždžu, budući da je islam smješten u središtu oko njih. Ibn Kajjim je kazao: “Ko god shvati ciljeve i značenja Šerijata, znat će međusobnu vezu između djela tijela i djela srca i (shvatit će) da prva nemaju koristi bez potonjih.” 27

Učenje Kur’ana, spominjanje Allaha i traženje oprosta

U ajetima o hadždžu Allah je naredio hodočasnicima da se bave spominjanjem (zikrom) i da traže oprost. Prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio upitan: “Koji hadždž je najbolji.” Kazao je: “Onaj u kome ima najviše zikra (spominjanja Allaha).”28

Dobrota prema ljudima

U hadisu je rečeno: “O Allahov poslaniče, koji ljudi su najdraži Allahu?” On je rekao: “Oni najdraži Allahu su oni koji su najkorisniji (drugim) ljudima.”29

Pozivanje Allahu, dž.š.

Neznanje, novotarije, zla djela i greške su široko raširene među hodočasnicima. Među onim što je obavezno učenjacima i pozivačima je upućivanje i savjetovanje drugih, naređivanje dobra i zabranjivanje zla njima, sa mudrošću, dobrim podsticajem i raspravom na bolji način. Šudža’ ibn Velid30 je kazao: “Obavljao sam hadždž sa Sufjanom31. Njegov jezik je jedva prestajao da naređuje dobro i zabranjuje zlo, i dok je odlazio i dok se vraćao nazad.”32

Dovljenje Allahu i moljenje Njega

Hadždž je jedna od najvećih prilika da se Allah, dž.š. zamoli i dovi Njemu. To je prilika koja iziskiva iskorištavanje mogućnosti i pokornosti pred Allahom. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kazao: “Najbolja dova je dova na Arefatu.”33 “Oni koji obavljaju hadždž i umru su Allahovi izaslanici (gosti). On ih je pozvao, a oni su se odazvali. Oni ga mole, a On im daje.”34

Šesto: Postojanost nakon hadždža

Dokaz za hadždž mebrur je postojanost roba nakon hadždža, njegova praksa ispravnih dijela i ostavljanje grijeha. Hasan Basri je kazao: “Hadždž mebrur je vraćanje uzdržanosti od ovog svijeta i želja za budućim svijetom.” Ovo je osvjedočeno u Njegovom govoru: “A oni koji su upućeni – On im povećava uputu i daje im njihovu pravednost (takvaluk, strahosvjenost o Allahu, briga da se izbjegne Njegovo nezadovoljstvo)” (Muhammed, 17)

Stoga, čuvaj se, moj brate, uništavanja onoga što si izgradio, rasipanja onoga što si skupio, uklanjanja onoga što si dobio, nazadovanja nakon upute i kvarenja nakon pročišćenja.

Zapamti da hadždž ništi grijehe koji su mu prethodili, te da se zbog hadždža vraćaš u stanje poput onoga na dan kada te je mati rodila. Stoga, čuvaj se protivljenja Allahu grijesima nakon dotičnog blagoslova. Otvori novu stranu svoga života i ispuni je sa ispravnim djelima i postojanošću u Njegovom dinu.

Izvor: sunnahonline.com

Za Akos.bA preveo: Hfz. Jusuf Džafić

________________________________________
1 U prijevodu sa arapskog jezika znači primljen hadždž. (op.p.)
2 Buhari, hadis br. 1773.
3 U prijevodu sa arapskog dobročinstvo, pravednost, čestitost. (op.p.)
4 U prijevodu primljen/primljena. (op.p.)
5 Letaif el-mearif, str. 410.
6 Muslim, hadis br. 2553.
7 Predaja čiji se tekst veže za Muhammeda, s.a.v.s. (op.p.)
8 Ibn Hadžer, Feth el-Bari, sv. 4, str. 446.
9 Ibn Hadžer, Feth el-Bari, sv. 3, str. 446
10 Abdurrezzak, Musannef, hadis br. 8836. Vidi: El-Kari, El-Hadždž, str. 55.
11 Predaja Muhammeda, s.a.v.s., koja ustvari predstavlja prepričan Allahov govor, prenesen prema značenju. (op.p.)
12 U prijevodu mnogoboštvo, politeizam, odnosno pripisivanje sudruga Uzvišenom Bogu. (op.p.)
13 Muslim, hadis br. 2985.
14 Ibn Madždže, hadis br. 2890. Vidi: Sahih Sunen Ibn Madždže, hadis br. 1718.
15 Muslim, hadis br. 1718.
16 Muslim, hadis br. 1297.
17 Buhari, hadis br. 1610.
18 U ekonomiji predstavlja jedan od oblika udruživanja velikih poduzeća, banaka i sl. s ciljem zajedničkog nastupa na tržištu. (op. p.)
19 Taberani, El-Mu’džem el-evsat, hadis br. 5224. U njemu je Sulejman ibn Davud Jemami i on je daif (slab) (Hejsemi, Medžme’ ez-zevaid, sv. 10, str. 292).
20 Muslim, sv. 2, str. 703.
21 Buhari, hadis br. 71.
22 U prijevodu jednoboštvo, monoteizam, odnosno vjerovanje u Jednog Jedinog Boga. (op.p.)
23 Buhari, hadus br. 1549.
24 Buhari, hadis br. 1671.
25 Letaif el-mearif, str. 411.
26 Tirmizi, hadis br. 902.
27 Ibn Kajjim, Bedai’ el-fevaid, sv. 3, str. 330.
28 Taberani, El-Mu’džem el-evsat, hadis br. 7775. Albani ga je proglasio dobrim (hasen) u Sahih el-džami’, hadis br. 5569.
29 Taberani, El-Mu’džem el-kebir, hadis br. 13680; Ibid., El-Mu’džem el-evsat, hadis br. 6026; Ibid., El-Mu’džem es-sagir (br. 861) (op.p.)
30 Puno ime Šudža’ ibn Velid ibn Kajs, muhaddis, pripadnik generacija tabi tabiina. Rođen je u Kufi. Veliki dio života je proveo u Bagdadu. (o.p.)
31 Misli na Sufjana Sevrija (716–778) , tabiina i jednog od najvećih fakiha (pravnika) svih vremena. Djelovao je u Kufi. Osnivač je mezheba koji se održao do početka XI stoljeća n.e. (op.p.)
32 Zehebi, Sijer e’alam en-nubela’, sv. 7, str. 259.
33 Tirmizi, br. 3585. Vidi: Sahih Sunen Tirmizi, br. 837; Dževab el-kafi, str. 101.
34 Vidi: Sahih el-džami’. Albani kaže da je dobar (hasen).