Kakav je bio Poslanik Muhammed alejhi sselam kao prijatelj

Prijateljstvo prati čovjeka od njegovih samih početaka, a očituje se u trajnoj dvostrukoj raspoloženosti: biti s drugim i biti neko drugome. Istinsko prijateljstvo je ono koje svoje utemeljenje pronalazi u sličnosti prema kreposti, te se stoga ostvaruje u blagotvornoj sličnosti prema dobroti. Naime, samo dobri mogu dobro željeti onom drugom prijatelju koji je također dobar. Prijateljstvo koje počiva na temeljima dobrote biva više prijateljstvo ukoliko se širi horizont dobrote, prave, istinske, nesebične dobrote, u kojoj se prijatelju želi dobro radi njega samoga, a ne zbog možebitne koristi koju očekujemo od njega (Vučetić, 2007: 571).

Upravo je ovakav bio Poslanik Muhammed alejhi sselam kao prijatelj, odnosno, u odnosu sa svojim prijateljima je dolazila do izražaja njegova dobrota, briga o drugom, iskrenost, posvećenost, suosjećajnost, ljubaznost, blagost itd. U osnovi tog odnosa nije bilo nekakvih loših namjera niti bilo kakve koristoljubivosti i sl.

Ono što je mene posebno dojmilo u odnosu Poslanika alejhi sselam prema njegovim prijateljima jeste njegova emocionalna inteligencija kao i posvećivanje pažnje svakom od njih što je rezultiralo da svaki od njih misli da mu je baš on najdraži prijatelj.

U tom kontekstu navodimo primjer njegovog prijatelja Amr ibn El – Asa. Naime, Amr nije od onih muslimana koji su odmah u početku primili islam, čak štaviše, on je jedno vrijeme radio protiv Poslanika alejhi sselam. Međutim, kada mu se srce otvorilo prema islamu on je nastojao što više vremena da provede uz Poslanika alejhi sselam.

Tako navodi da, kad god bi se susreli, Muhammed alejhi sselam je bio vedar i nasmijan. Također, uvijek ga je zvao njemu najdražim imenima i uvijek bi na njegovom licu sijalo zadovoljstvo i radost zbog susreta. Zbog takvog Poslanikova alejhi sselam odnosa prema njemu pomislio je da je baš on najdraža, najvoljenija osoba Allahovom Poslaniku alejhi sselam. Odlučio je da otkloni svaku sumnju, pa je jednom sjeo pred njega i rekao: “Allahov Poslaniče, ko ti je najdraži od ljudi”? “Aiša”, odgovori Poslanik alejhi sselam. “Ne to, već od drugih ljudi Allahov Poslaniče, nisam te pitao za porodicu.” Poslanik alejhi sselam, odgovori:” Ebu Bekr”. “A zatim”, upita Amr. “Zatim Omer ibn Hattab”, odgovori Poslanik, alejhi sselam, “pa zatim taj i taj..” prema vremenu njihovog prihvatanja islama i žrtvovanja na Allahovom putu. Amr kaže: “Ušutio sam iz bojazni da me ne pomene posljednjeg”.[1]

Kao što se vidi iz navedenog, Allahovom Poslaniku alejhi sselam Amr ibn El – As nije bio od najvoljenijih prijatelja ali se Poslanik alejhi sselam ponašao tako lijepo prema njemu da je on osjećao da je najvoljeniji. Ono što možemo “izvući” iz ovog primjera i primjeniti u praksi je sljedeće: Osmijeh pri susretu sa prijateljem, radost i zadovoljstvo zbog susreta, izgovaranje lijepih riječi i dozivanje prijatelja onim imenom, nadimkom kojeg on voli. Potrudimo se da budemo prijatelji kao što je i Poslanik alejhi sselam, učinimo da se prijatelji lijepo i ugodno osjećaju u našem društvu. Prvi korak za to su upravo ovi oblici ponašanja koja su navedena, a potom je važno da se posvetimo prijatelju na način da slušamo šta govori i da to slušanje bude aktivno, a ne pasivno. Bitno je uvažavanje, prihvatanje kao i lijep način komunikacije, a sve to možemo naučiti kroz sunnet Allahovog Poslanika alejhi sselam.

Ovaj navedeni primjer o Amr ibn El – Asu je samo jedan u nizu primjera odnosa Poslanika Muhammeda alejhi sselam prema prijateljima. Ukoliko želimo biti bolji i posvećeniji prijatelji više čitajmo i primjenjumo sunnet Muhammeda alejhi sselam.

[1] Preuzeto sa stranice https://www.preporod.com/index.php/duhovnost/tradicija/item/3471-tri-susreta-sa-amr-ibn-asom, 15.04.2020.

Za Akos.ba: Samira Žunić Velagić