Jak vjernik bolji je i draži Allahu

Nije potrebno mnogo razmišljati da bismo primijetili kako današnji svijet više pažnje posvećuje vanjštini nego suštini. Teretane su pune, programima ishrane nema kraja, a profili na društvenim mrežama nadmeću se u pokazivanju mišića i idealnih tijela. Međutim, usred te buke nameće se drugačije pitanje: gleda li islam na tjelesnu snagu samo kao na izgled ili je smatra vrijednošću, odgovornošću i sredstvom za robovanje Allahu i izgradnju života na Zemlji?

Odgovor nalazimo u sažetim riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro.“ (Bilježi Muslim.) Ove riječi ne čine snagu ciljem samim po sebi, ali je ni ne zanemaruju pod izgovorom skromnosti. Postavljaju je na pravo mjesto: ona je blagodat kada se usmjeri u pokornost Allahu i sredstvo kada se upotrijebi za ono što čovjeku koristi u vjeri i dunjaluku.

Vjernikova snaga počinje u njegovom srcu, obuhvata njegov razum i ne završava na njegovom tijelu. Ipak, tjelesna snaga važan je dio te cjeline. Tijelo je sredstvo kojim čovjek izvršava svoje zadatke, pa briga o njemu pripada zahvalnosti Allahu na blagodatima, a ne nužno raskoši ili zaokupljenosti dunjalukom.

Allah je Taluta obdario snagom, rekavši: „…i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario…“ (El-Bekare, 247.) Tako su kod njega objedinjeni znanje i tjelesna snaga, što pokazuje da snažno tijelo može pomoći u nošenju odgovornosti i izvršavanju obaveza.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pozivao na monaštvo koje zanemaruje tijelo, niti na obožavanje tijela koje odvraća od ahireta. Uspostavio je ravnotežu, podsjećajući Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma, da i njegovo tijelo ima pravo kod njega. (Bilježi Buharija.)

Ko razmotri Poslanikov život, primijetit će da je tjelesna aktivnost prirodno bila prisutna u životu muslimana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, utrkivao se s majkom vjernika Aišom, radijallahu anha. Jednom je ona pobijedila njega, a drugi put on nju, te joj kazao da je tom pobjedom uzvratio za prethodnu utrku. (Bilježi Ebu Davud.) Takvo nadmetanje pruža pouku o unošenju radosti u bračni život, tjelesnoj aktivnosti i širini koju islam ostavlja dopuštenoj razonodi.

Podsticao je i tjelesne vještine koje koriste pojedincu i zajednici: „Gađajte, potomci Ismailovi, vaš otac je bio strijelac…“ (Bilježi Buharija.) Ashabi su vježbali streljaštvo, jahanje i hrvanje kao sredstva pripreme i jačanja, a ne samo kao razonodu. Kada su Kurejšije govorile da im dolaze ljudi iscrpljeni groznicom, Poslanik je ashabima naredio da prva tri kruga tavafa obave ubrzanim hodom, kako bi mušrici vidjeli njihovu snagu i izdržljivost.

Sport u islamu nije ograničen na pripremanje borca. On doprinosi osposobljavanju čovjeka za različite životne zadatke. Zaposlenom treba tijelo koje može podnijeti obaveze na poslu. Učeniku i studentu potrebna je poletnost koja pomaže učenju i čitanju. Onome ko poziva na dobro potrebna je snaga za kretanje i putovanje, a roditelju zdravlje koje mu omogućava da brine o porodici i izvršava svoje odgovornosti.

Zato su naši dobri prethodnici prezirali lijenost i tromost, jer slabe volju i umanjuju ono što čovjek može postići. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je da tražimo zaštitu od lijenosti: „Allahu moj, utječem Ti se od briga i tuge, od nemoći i lijenosti, od škrtosti i kukavičluka, od tereta duga i nasilja ljudi.“ (Bilježi Buharija.)

Ibnul-Dževzi, Allah mu se smilovao, rekao je: „Znaj da si na trkalištu, a vrijeme ti izmiče. Ne prepuštaj se lijenosti! Onaj ko je zaostao, zaostao je zbog lijenosti, a onaj ko je postigao, postigao je trudom i odlučnošću. Visoke težnje ključaju u srcima kao što ključa sadržaj lonaca.“

Rekao je i: „Lijenost u stjecanju vrlina loš je saputnik. Ljubav prema udobnosti donosi kajanje koje nadmašuje svako uživanje. Zato se preni i potrudi za vlastito dobro.“

Učenjaci, objašnjavajući hadis o jakom vjerniku, ističu da snaga obuhvata svaki koristan oblik sposobnosti. Kada se spoje snaga vjerovanja i tjelesna snaga, čovjek je sposobniji za ibadet, lakše podnosi teškoće i može više koristiti ljudima.

Otuda razumijemo da bavljenje sportom, uz iskrenu namjeru, može postati ibadet za koji musliman dobija nagradu. Ko hoda, trči, pliva ili vježba da bi sačuvao zdravlje i lakše ustajao na sabah, stjecao znanje, zarađivao halal opskrbu ili služio svojoj porodici, može biti nagrađen za tu namjeru. Djela se, kako je potvrđeno u hadisima koje bilježe Buharija i Muslim, vrednuju prema namjerama.

Brojne hronične bolesti koje opterećuju današnja društva povezane su s nedovoljnom tjelesnom aktivnošću. Redovno kretanje važan je dio prevencije i može pomoći u kontroli različitih bolesti. Islam podstiče čuvanje tijela, a prevencija pripada očuvanju života, jednom od velikih ciljeva šerijata.

Ipak, bavljenje sportom ima svoje granice. Ne smije odvraćati od namaza, dovoditi do otkrivanja avreta, počivati na slijepoj pristrasnosti ili nasilju, niti prerasti u rasipanje vremena. Ne treba postati ni opsesija koja proguta čovjekov život, novac i pažnju. Ravnoteža je obilježje islamskog pristupa.

Razborit musliman zato nastoji da tjelesna aktivnost bude redovna navika, a ne samo povremena odluka. Bira ono što odgovara njegovim godinama i zdravstvenom stanju te to usklađuje s ibadetima, poslom i porodičnim obavezama. Tako objedinjuje brigu o tijelu i brigu o srcu.

Žalosno je da neki ljudi vrijednost zdravlja spoznaju tek kada ga izgube. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dvije blagodati neiskorištene su kod velikog broja ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.“ (Bilježi Buharija.) Zdravlje je čovjekov kapital koji mu može koristiti i na dunjaluku i na ahiretu. Kada oslabi, mnogi ibadeti postaju mu teži, kao i brojne druge životne aktivnosti.

Snažan musliman nije samo čovjek razvijenih mišića. To je onaj koji svoju snagu koristi za ono čime je Allah zadovoljan: tijelo mu pomaže u obavljanju sedžde, jezik u zikru, razum u promišljanju, ruke u radu, a koraci u ispunjavanju potreba drugih ljudi. Što vjernik više razvija korisne sposobnosti, to ima više mogućnosti da služi svojoj vjeri i zajednici.

Vratimo se zato Poslanikovoj preporuci: „Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Nastoj da radiš ono što će ti koristiti, i traži pomoć od Allaha i nemoj klonuti…“ (Bilježi Muslim.)

To je poziv na izgradnju uravnoteženog čovjeka: srca ispunjenog vjerovanjem, svjesnog razuma, snažnog tijela i odlučne volje koja se odupire lijenosti. Čovjeka koji teži Allahovoj ljubavi i nastoji što bolje izvršavati obaveze prema Njemu i prema ljudima.

akos.ba