33 godine od rušenja Starog mosta: sjećanje koje ne blijedi

Stari most u Mostaru srušen je 9. novembra 1993. godine, nakon višednevnog granatiranja. Tog jutra, u 10 sati i 16 minuta, kameni luk, koji je više od četiri stoljeća spajao obale Neretve, pao je u rijeku. Most je bio djelo osmanskog graditelja Mimara Hajrudina, a Mostar je po njemu i dobio ime.

Haški tribunal utvrdio je da je tenk Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 8. novembra cijeli dan gađao most. Godinama poslije, 2023, objavljeni su dotad neviđeni snimci granatiranja s položaja na Humu

Prema podacima organizacija koje su došle do videosnimka, kamera Hrvatske vojske zabilježila je više od 50 projektila ispaljenih s položaja HVO-a i Hrvatske vojske. Snimci su važan vizuelni zapis događaja i potvrđuju ono što je Tribunal utvrdio o granatiranju mosta.

Uz rušenje mosta stradala je i historijska jezgra Mostara. Teško su oštećeni ili uništeni dijelovi Starog grada, među njima džamije, medresa i hamam. Nestao je i dio Kujundžiluka, ulice koja je bila srce stare čaršije. Granatiranje nije izbrisalo samo kameni luk nego i dio prostora u kojem su se stoljećima odvijali svakodnevni život i susreti Mostaraca.

U širem predmetu „Prlić i drugi“ pravosnažno je osuđeno šest visokih političkih i vojnih dužnosnika Herceg-Bosne i HVO-a: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Osuđeni su za niz drugih zločina, uključujući progon, ubistva, deportacije i uništavanje vjerskih i obrazovnih objekata. Žalbeno vijeće potvrdilo je njihove kazne. Te osude odnose se na zločine obuhvaćene širim predmetom, a ne na posebno pravosnažno utvrđenu krivičnu odgovornost za rušenje mosta.

Rušenje Starog mosta dio je šireg stradanja Mostara. Od juna 1993. do aprila 1994. HVO je držao istočni dio grada pod opsadom, uz svakodnevno granatiranje i snajpersku vatru. Civili su živjeli bez dovoljno hrane, vode, struje i medicinske pomoći, a humanitarna pomoć bila je otežavana ili potpuno blokirana. Tokom opsade deset džamija je teško oštećeno ili uništeno.

Obnova Starog mosta počela je početkom 2000-ih. Most je ponovo otvoren 23. jula 2004. godine, a područje Starog mosta i stare jezgre Mostara upisano je naredne godine na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Obnovljeni most ponovo povezuje obale Neretve. Sjećanje na njegovo rušenje, međutim, ostaje podsjetnik da se kulturno naslijeđe može obnoviti kamen po kamen, ali se istina mora čuvati činjenicu po činjenicu.

Danas, 33 godine nakon rušenja Starog mosta i presuđenih ratnih zločina, ostaju činjenice da Bošnjački narod, ma koliko se pokušavao prikazati ekstremnim i faktorom nestabilnosti, od strane određenih političkih aktera u našoj zemlji, nije ostavio iza sebe ruševina spomenika, vjerskih objekata niti je pravio sistemske zločine, kao što su to radili drugi.

akos.ba