Kada ljubav leđa okrene!

Šta je čovjek spram prostrane nebeske ljepote, puno treptećih zvijezda u azurnoj noći? A, šta je život kojeg ovo biće živi, i dali uopće ovo stvorenje živi život ili život živi njega? Koja je svrha njegovog postanka, i njegovog življenja?! Ova i mnoštvo drugih pitanja, zaokupljaju svakog svjesnog čovjeka. Premda je veoma teško dati odgovor na njih, to donekle i nije svrha ovog teksta, no, ono o čemu će se u nastavku govoriti jeste ljudski ideal, koji je itekako potreban post-modernom društvu kako bi povratilo ovo biće svoje istinsko dostojanstvo.

Dali ste se ikad upitali koji je „vrhunski“ ideal na ovome svijetu!? Da možda nije ljubav? No, šta mi zapravo znamo za ovu pojavu? Ljubav je manifestacija unutrašnjih sila, koje se manifestiraju na raznoliki način, prvobitni inserti koji ih poticaju su u samu prirodu – u njenu estetiku, u ljepotu koja nas okružuje i koja je u nama samim, u ljepotu koja se manifestira u naša lica kada se nasmiješe, i kada okolini nude sjaj poput blijesak munje. Ona je najveći stupanj naše namjere, naše egzistencije i nas samim. Njene sile su u prirodi, u univerzalnu harmoniju mira, spokojstva i suživota svih stvorenja. Priroda utiče na nas a i mi istovremeno jedan smo od odlučujućih faktora, očuvanja univerzalne Božanske harmonije u Kozmosu.

Jeste li se ikada popeli na vrh neke planine, i pogledali ono što je ispod vas? Ako jeste, sigurno ste primjetili da predmeti koji ste vidjeli na samom dnu, ili veliku daljinu izgledali su tako sićušni u vašim očima. Zamislite, šta onda predstavljam kao čovjek u usporedbi sa prostranim Univerzumom, punog galaksija s milijardu zvijezda, planeta i nebeskih trupa. Sigurno jedan od najjačih doživljaja je kada se čovjek popne na vrhu neke planine i uzdiše čist zrak te se upita: „Kakav li bi svijet bio kada bi se svi ljudi međusobno voljeli i štovali“?

Sva otkrića i dostignuća proteklih vjekova imali su za svrhu olakšati čovjeku, odnosno osloboditi ga. Međutim, ovdje se nameće pitanje osloboditi ga od čega? Prosto, osloboditi ga od svega što njemu oduzima dragocjeno vrijeme, zato što je vrijeme njegov život. I jedino tada kada se ljudski rod oslobodi od svega što oduzima njegovo vrijeme, i krene posvetiti svu energiju, vrijeme i svega drugog u usavršavanju sebe tada će biti ostvaren san „slijepe nauke“. Kada ljudsko biće bude krenulo penjati se u prostranstva nebeskih dubina i visina, ploviti u plavetnilom neba okićenom bezbroj trepteći zvijezda, i tražiti svrhu svog postanka i življenja, jedino se tada može reći da je nešto napredovalo u čovječanstvu.      

No, zašto se to ne dešava, kojim stazama je krenulo čovječanstvo? Bez ikakve sumnje, glavni razlog je zato što je ljudski rod odabrao suprotne smjerove, koje ga šalju u suprotnim pravcem od onog kojeg bi ovo biće trebalo izabrati i slijediti. Svemu ovome doprinijela su tri ključna faktora: 1. Prednost materiji nad duhovnosti, 2. Natjecanje, 3. Udaljavanje od ispravnog, 4. Pohlepa.

1. PREDNOST MATERIJI NAD DUHOVNOSTI

Historijski čovjek kroz vjekove trudio se obezbjediti sebe materijalno sa prirodnih dobara koja ga okružuju. Kako je vrijeme micalo njegova dobara (kao viška), imao je potrebe da ih trampa za  dobara koja su za njega bila u oskudici. No, tako je došlo i do monetarnog sredstva poznatog kao novac koji je u savremenim društvima postalo glavna (odlučujuća) vrijednost svih stvari, koja je ravnomjerno vremenu i svemu što čovjek može okarakterisati kao vrijedno ili vrijednost. Dakle, novac kao posredno sredstvo nije posrednik, već vodič svih uloga ovoga svijeta u konvencionalnu ekonomiju. Ovo je odlučilo i to da kakav će smjer izabrati čovjek, odnosno, kome će dati prednost. Tako da sve u konvencionalnu ekonomiju ima komercijalni osvrt, a novac je glavni faktor u ljudskim životima. Prema tome, velika prednost je data materiji nad duhovnosti, tolika da skoro pa da je duhovnost izbačena iz svakog postupka u ljudskom životu te da je tu ulogu preuzela materijalna strana, odnosno novčana osnova.

1. NATJECANJE

Prednost materijalnoj nad duhovnoj osnovi ljudskog života, te eliminiranje spiritualnosti u čovjekova života, dovelo je ljudski rod do stupanj natjecanja, takmičenja, opasnih igara do žrtve. Tako da se ljudi bahato takmiče sa svojim protivnicima, kako bi oni bili bolji, uspješniji i bogatiji od svojih konkurenata, tako da koriste i različite metode eliminiranja svoje konkurencije, kako bi oni ostali na tržištu i top listi ili prvi. Ovo zapravo označava, ili ovom osobnom se oblikuju ljudi koji žele biti monopol.

1. UDALJAVANJE OD ISPRAVNOGA

Od kako su muslimani polahko počeli skretati sa prave staze života i krenuli pogrešnim stazama, te krenuli slijediti stopu po stopu ostale narode, istovremeno sa njim su i žrtve njihovih sistema vrijednosti ili „paradoksalnih vrijednosti“.

1. POHLEPA

Kada sve u životu postane komercijalna stvar, kada se da apsolutna prednost materijalnoj strani, i kada svrha ljudskog postojanja postane novac, onda se kod ljudski rod pojavi „zarazna bolest“ koja se zove POHLEPA. Što je zapravo pohlepa? Pohlepa, je željeti željenu stvar željno, strastveno, nekontrolisano, sa nezasićenjem. Prema tome, pohlepa je ljudska bolest koja može dostići nivo ludila kod čovjeka.

Zašto svemu ovome: „Kada ljubav, leđa okrene“? Zato što, kada čovjek okrene leđa duhovnim vrlinama, i dadne pažnju materijalnoj strani i sve mu u životu postane bitno i važno ono što ima monetarnu osnovu, nema više tu ljubavi, nema štovanja, nema pomaganja i za svaku sitnicu se traži novčana nadoknada, premda, i ljubav u takvo paradoksalno društvo i sistemima okreće leđa ljudskom rodu. Na žalosti, takvu je stvarnost i put izabralo globalno post-moderno društvo, a koji smjerovi mogu koštati čovječanstvo samim uništenjem i nestankom.  

Za Akos.ba piše: Behrim JUSUFI, Prizren