Kad pametuju analitičari: Ljudi nisu brojevi
Narod su ljudi, bića od krvi i mesa, koja, uz to, imaju i nešto neopipljivo i nemjerljivo, a istovremeno veoma bitno – emocije.
Piše: Ensar Eminović
Nakon brojnih komentara o posljednjim izborima u Bosni i Hercegovini, još brojnijih samozvanih, izvikanih i takozvanih političkih analitičara i intelektualaca, čovjek naprosto ne može a da se ne zapita ko su ti i šta su ti, da prostiš, analitičari i intelektualci? Kome i čemu oni služe? Ko od njih ima koristi? Čitajući i slušajući njihove analize, mišljenja i stavove, čovjeku se nameće i pitanje – šta li je ta, da prostiš, demokratija?
Drugim riječima, postavlja se pitanje da li ti analitičari i intelekutalci uopće razumiju narod i demokratiju? Po svemu sudeći, za veliki broj njih odgovor na to pitanje bio bi negativan.
Kao ilustraciju toga, navest ću dio prepiske koju sam desetak dana pred posljednje izbore imao s prijateljem kojeg neki naši mediji tituliraju kao poznatog političkog analitičara.
“Realno, jedino Emir Suljagić i Bakir Izetbegović mogu pobijediti. Bit će u par hiljada glasova između njih dvojice”, ustvrdio je samouvjereno moj prijatelj.
“Vjeruj da ne treba zanemariti ni Fahrudina Radončića. Njega i Emir i Bakir potcjenjuju”, prokomentirao sam.
“Svašta ja ne znam, ali brojeve znam vrlo dobro”, dodao je moj prijatelj.
“Pa šta kažu brojevi?”, upitah znatiželjno.
“Emir ili Bakir, Fahro nema nikakve šanse”, bio je kategoričan moj prijatelj.
Totalno ‘iskopčani’ od naroda
“Ja nešto ne vjerujem u te brojeve”, rekoh. “Ne znam koliko su ankete validne, jer naš narod nije iskren. Prošli put su brojevi bili u korist Harisa Silajdžića, pa ga i Fahro i Bakir pobijediše. Odeš u Banju Luku, ne možeš naći pet ljudi da su za Savez nezavisnih socijaldemokrata, a onda SNSD ‘razvali’. Isto kao kad su svi bili za reformiste i Antu Markovića prije rata”, bio je moj komentar na njegovu tvrdnju vezanu za brojeve i ankete.
Ono što je moj prijatelj zanemario, kao i većina političkih analitičara koji su zakazali u svojim prognozama, jeste da brojevi nisu narod. U predizbornim analizama matematika je važna, ali je psihologija važnija. Mnogo je bitnije poznavati psihu naroda nego brojeve. A da bi se upoznala psiha naroda, mora se živjeti s narodom. Ne može se sjediti samo s istomišljenicima i raspravljati o brojevima u nekom virtualnom svijetu i okruženju koje nema puno dodirnih tačaka ni s narodom, ni sa stvarnošću.
Komentirajući izborni krah Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, Željko Komšić je rekao: “To što je radio jedan čovjek ili grupa ljudi u SDP-u je na kraju krajeva SDP koštalo. Vidim da se oni sada ljute na narod. To je pogrešna logika. Narod uvijek ima neki sistem i logiku. To što je ti ne razumiješ, to je tvoj problem.”
Opširnije na portalu Al Jazeere:
