Jesu li džini zaduženi za monoteizam i da’vetski angažman?

Ko su džini
Džini su bića koja su stvorena od vatre, imaju slobodu volje kao i ljudi i nevidljivi su ljudskim očima dok su u svom uobičajnom stanju. Allah Uzvišeni kaže da je stvorio džine od plamene vatre, (Er-Rahman, 15), a Vjerovjesnik, s.a.v.s., podvlači da su: „Meleki stvoreni od svjetlosti, a džini od vatre!“
Vjerovanje da je Muhammed, s.a.v.s., poslat i ljudima i džinima je temeljni princip vjerovanja s čime se slažu ashabi, tabi’ini i največi islamski sutoriteti tokom historije.
Budući da su džini živa i inteligentna bića i da se na njih odnosi Objava sa svim naredbama i zabranama, jasno je da i oni podliježu nagradi i kazni na Sudnjem danu. Po mnogim islamskim učenjacima, mjesto iskrenih džina i vjernika je Džennet, a nevjernika među njima je Džehennem. Ebu Hanifa, pak, smatra da će nagrada džinima vjernicima biti njihovo izbjegavanje vatre. To isto tvrdi i Lejs b. Ebi Sulejm, dok Taberi i Ibn Ebi Hatim dodaju da će se, kada se uvedu u Džennetlije u Džennet a Džehennemlije u vatru, reći vjerniku džinu i ostalim stvorenjima, izuzev ljudi: „Postanite pršina“, pa će tada nevjernik uzviknuti: „Da sam, bogdo, zemlja ostao!“
Ljudi ne vide džine u njihovom stvarnom liku, već im se oni pretvaraju u likove ljudi, kao što je to već viđeno za vrijeme ashaba u liku Suraka b. Malika ili starca iz Nedžda ili se, pak, pojavljuju u obliku zmija, škorpiona, deva, krava, koza, ovaca, konja, mazgi, magaraca ili ptica.
Jesu li džini zaduženi za monoteizam i da’vetski angažman?
Džini su zaduženi, također, za monoteizam i da’vetski angažman, budući da je i njima upućen Poslanik islama Muhammed, s.a.v.s. Allah Uzvišeni nedvosmisleno navodi u Kur’anu da je slao džine da saslušaju Vjerovjesnika, s.a.v.s:
Kad ti poslasmo nekoliko džinova da Kur’an slušaju, kad dođoše da ga čuju, oni rekoše: „PST!“ (El- Ahkaf, 29)
Na drugom mjestu Gospodar svemira traži da Njegov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
Reci: „Meni je objavljeno da je nekoliko džinova prisluškivalo i reklo: „Mi smo, doista, Kur’an koji izaziva divljenje slušali, koji na pravi put upućuje i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati, a On nije – neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg- uzeo Sebi ni druge, ni djeteta.“ (EL.Džinn, 1-3)
Džini su bili svjesni da se i njima Kur’an objavljuje i da su zaduženi da vjeruju u njega i njegove naredbe primjenjuju u svojoj svakodnevnici. Slušajući Kur’an, bili su duboko fascinirani i odmah su, bez imalo ustezanja, prihvatili njegove poruke. Ta fasciniranost koju su u sebi oćutili i džini, jedna je od prepoznatljivih specifičnosti kur’anske nadnaravnosti. Zato oni i priznaju: „ Mi smo, doista, Kur’an koji izaziva divljenje slušali.“
Drugo što su džini oćutili u svojim bićima jeste zov Upute i Pravog puta. Kur’anske riječi su, prodirući u srcu džina, nosile široke i dalekosežne dokaze, što je prepoznatljiva crta Kur’ana koji upućuje na Pravu stazu. Kur’an upućuje na Pravi put svojim konceptom i programom za život, koji ranije nisu osjetili, niti primjetili ni ljudi, ni džini, i zato oni zadivljeni kažu: „ … i mi smo u njeg povjerovali!“
To je prirodan i sasvim ispravan odgovor svakog ko čuje učenje Kur’ana, spozna njegovu prirodu i bude obuzet njegovom prefinjenosti. Otuda, iako su ranije drugog Allahu ravnim smatrali, odlučno uzvikuju: „.. i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati!“ To je iskreno, otvoreno i kristalno čisto vjerovanje, kako potcrtava Sejjd Kutb, nenatrunjeno politeizmom, neobloženo zabludom i nepomješano sa izmišljotinama! (Kur’an, 29/179) To j vjerovanje čistog monoteizma koji ne trpi pripisivanje supruge, niti djeteta Gospodaru Uzvišenom! Džini to zato naglašavaju i kažu: „ A On nije- neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg- uzeo sebi ni druga ni djeteta!“
Naime, Arapi su smatrali da su neki meleki Allahove kćeri, da su rođene iz odnosa sa džinima. Džini su demantirali te izmišljotine i oponirali takvom vjerovanju. Oni su se grozili na takva poimanja politeista i zato, oćutivši ispravnu vjeru u svojim srcima, oni priznaju isključivo supremaciju Gospodara svoga, koji nema ortaka, supruge, niti djeteta! Time džini, iako intelektualno niža kategorija od ljudi, drže izvanrednu lekciju svim nevjernicima i onima koji su falsificirali Allahovu časnu vjeru tokom historije!
Poslanikov, s.a.v.s., da’vetski anganžman među džinima
Ibn Mes’ud, r.a., prenosi predavanje u kojem navodi da su džini prisustvovali Vjerovjesnikovo, s.a.v.s., učenju Kur’ana u dolini Nahla. Tada ih je bilo devet, a jedan od njih se zvao Zevbe’a. kada su čuli učenje Kur’ana, rekli su: „ Šutite!“ Nakon tog slučaja Allah Uzvišeni je objavio: „ Kada ti poslasmo nekoliko džinova da Kur’an saslušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: „Šutite i slušajte!“ A kad se završi, vratiše se svom narodu da opominju.“ (Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai)
Ovo predavanje, zajedno sa Ibn Abbasovim, r.a., predavanjem, ukazuje da Allahov Poslanik, s.a.v.s., tom prilikom nije uopće osjetio prisustvo džina. Otuda hafiz Bejheki naglašava da se to o čemu govori Ibn Abbas, r.a., odnosi na prvi slučaj kad su džini slušali Vjerovjesnikovo, s.a.v.s., učenje Kur’ana, tj. kad su prvi put saznali da je on Allahov Poslanik. Tad im Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije učio Kur’an, niti nih je vidio. Poslije toga došao mu je izaslanik džina, pa je Poslanik, s.a.v.s., imao poseban susret sa njima, učio ih je Kur’anu i pozivao Allahu Uzvišenom, kako prenosi Abdullah b. Mes’us, r.a. (Tefsir Ibn Kesir)
Alkame kaže: „Pitao sam Ibn Mes’uda, r.a.: ‘Je li neko od vas bio u društvu s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., one noći kada je imao susret sa džinima?“ Odgovorio je: „Niko od nas te noći nije bio s njim. Znali smo, međutim, da te noći nije bio u Mekki, pa smo se pobojali i pitali: šta je s njim, gdje se skriva i da ga nije neko ubio?!“ On dalje navodi: „Bili smo uplašeni i nijedna noć nam nije bila teža pd te noći. Kad je bilo u svitanje, primjetismo kako nam se približava iz pravca Hire. Kada smo mu ispričali naše strahovanje i brigu za njega, odgovorio je: ‘Došao mi je izaslanik džina, te sam otišao s njim i učio im Kur’an.“’ Zatim je krenuo i pokazao nam njihove tragove i ostatke vatre. (Muslim)
U predavanjima se navodi različit broj džina i njihovih delegacija koje su dolazile Vjerovjesniku, s.a.v.s. Tako Ibn Kesir navodi da ih je u dolini Nahla bilo ukupno devet, drugi kažu petnaest, treći navode da ih je čak bilo dvanaest hiljada. Razlika u broju upućuje da se dolazak džina Poslaniku, s.a.v.s., u skupinama desio više puta. Ibn Kesir navodi Ibn Džerirovo predavanje, u kojem se navodi da je Ibn Mes’ud, r.a., jednom prilikom išao sa Poslanikom, s.a.v.s., džinima, ali ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ostavio podalje, iza linije koju je povukao i napomenuo mu da je ne smije preći, iz bojazni da mu džini ne naude.
Koliko su džini respektovali Poslanika, s.a.v.s., i Kur’an koji je on učio, najilustrativnije dočaravaju njihove riječi nakon što su čuli kur’anski tekst: „Šutite i slušajte!“, što jasno upućuje na njihovu popriličnu svijest i prepoznatljivu kulturu ponašanja. Njihov izuzetno respektabilan odnos prema islamu također nam dočarava i Vjerovjesnikov, s.a.v.s., hadis kojeg prenosi Džabir b. Abdullah, r.a. U njemu se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio je do kraja suru Er-Rahman ashabima koji su šutjeli. Kad je završio učenje te sure, upitao ih je: „Šta je , što šutite? Ovu suru sam proučio džinima, pa su bolje reagovali nego vi! Svaki put kad sam im proučio ajet: Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete(Er-Rahman), oni su odgovorili: ‘Ne poričemo, Gospodaru naš, ni jednu Tvoju blagodat, neka je Tebi hvala!““ (Tirmizi i Bejheki)
Da’vetska aktivnost džina
Zanimljivo je da džini, čim su spoznali Istinu istog momenta osjetili potrebu da se da’vetski angažiraju u svom narodu. Naime, kad su slušali Kur’an koji je Vjerovjesnik, s.a.v.s., citirao: „…vratiše se narodu svome da opominju.“ (El-Ahkaf,29)
Očito je da te riječi izvanredno odslikavaju impresije koje su se nataložile u njihovim srcima dok su pomno, pažljivo i skrušeno slušali Kur’an. Nakon toga, požurili su svom narodu, noseći osjećaje koje nisu mogli sakriti. Pokušali su im to odmah dostaviti, ali im prilaze pažljivo i mudro spominjući Musaovu, a.s., knjigu, za koju su džini već znali:
„O narode naš“- govorili su oni- „mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na pravi put upućuje.“ (El-Ahkaf, 30)
Svjesni onoga što se nalazi u ovoj Allahovoj časnoj Knjizi, oni apeliraju na svoj narod da prihvati ovu Knjigu i da slijede ovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., ukoliko žele oprost grijeha i udaljavanje od vatre. Očito je da su znali šta su aspiracije džina i čega se oni pribojavaju. Zatim im i savjetuje:
„O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha. On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštiti!“ (El-Ahkaf, 31)
Sasvim je primjetno da su džini smatrali da je Kur’an objavljen i njima, a ne samo ljudima, i da su Poslanika islama, Muhammeda, s.a.v.s., smatrali i svojim glasnikom koji ih poziva Allahu. Oni su, spoznajući da se iskrenim vjerovanjem i odazivanjem glasniku islama, s.a.v.s., može zadobiti oprost grijeha i zaštita od neizdržljive patnje i bolne kazne, odlučno i iskreno krenuli u da’vetsku akciju, pozivajući svoj narod.
Ta njihova da’vetska svijest treba da bude i najbolji podsticaj za ljude. Ako mogu, dakle, džini pokazati takav stupanj da’vetske svijesti i respektabilan odnos spram Kur’ana i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako tek, onda, ljudi, koji su na višem intelektualnom i civilizacijskom stupnju od džina, treba da postupaju?!
Izvor: Kako su Allahovi poslanici pozivali u islam
Autor: dr. Šefik Kurdić
Za Akos.ba pripremila: Samira Muratović