Jeste li znali da pčele čak i glasaju?
Za njih ne vrijedi ona narodna: „Gdje čeljad nisu bijesna, ni kuća nije tijesna“. Kod pčela, kad kuća postane tijesna, vrijeme je za rojenje.
Pčele čak i glasaju. Da, dobro ste pročitali i ovo je tema različitih naučnih istraživanja. Thomas Seeley, u knjizi Honeybee Democracy, je ovaj fenomen pokušao predstaviti kao inspiraciju za ljudske odluke i za robotiku. O čemu se ustvari radi?
Kao i druge životinjske vrste i pčele imaju biološku potrebu za razmnožavanje. U proljeće, kada dnevne temperature rastu Matica sve više nosi jaja iz kojih se razvijaju mlade pčele. Ona dnevno može da snese i do 2000 jaja. U košnici je sve više pčele i njima postaje tijesno. Za njih ne vrijedi ona narodna: „Gdje čeljad nisu bijesna, ni kuća nije tijesna“. Kod pčela, kad kuća postane tijesna, vrijeme je za rojenje.
Rojenje je ustvari razmnožavanje pčela gdje će dio pčela sa starom maticom u prirodi potražiti novi dom a pčele koje ostaju, hranjenjem larve matičnom mliječu će othraniti novu kraljicu. Počinje priprema za rojenje. Pčele se ubrzano kreću, razvrstavaju se tako da adekvatan broj izletnica, stražara, hranilica, čistaćica i svih drugih Radilica bude raspoređeno u oba roja, onaj koji ostaje i onaj koji će potražiti novi dom. Matica, nekoliko dana prije rojenja prestaje nositi jaja kako bi smanjila težinu i kako bi mogla s rojem poletjeti s piste koju pčelari zove leto. Pčele koje napuštaju dom uzimaju zalihe meda i sve je spremno za taj svečani čin. Sunčan je dan i prošlo je 10.00 h. Iz košnice izlazi prvo matica a za njom vojska od 10.000 do 20.000 pčela. Pčele formiraju takozvani pčelinji oblak i veselo kruže iznad pčelinjaka. Prostor je ispunjen snažnim i dubokim a ipak harmoničnim zujanjem. Ovo zujanje za neke ljude, posebno pčelare, djeluje poput hipnoze a drugi, koji se nisu susretali sa rojenjem, će se preplašiti. Razloga za strah nema jer su pčele „na putu“, imaju pune stomake meda i uskoro će se skrasiti u novom domu. Nakon 5-15 minuta tog fascinantnog zujanja i kruženja pčele se privremeno sakupljaju u gusti grozd koji obično visi na grani drveta, zidu, stubu, ogradi…
Iz društva se izdvaja manji dio Radilica koje nazivamo izvidnicama koje odlaze u potragu za novim domom. Ostale pčele čekaju njihov povratak i pozitivnu vijest. Zanimljivo je da se Matica nalazi u sredini grozda i da će u slučaju kiše svaka pčela koja se nalazi na površini grozda krilima prekriti drugu pčelu i tako zaštiti unutrašnjost grozda dok čekaju izvidnice.
U izvidnicama mogu biti samo iskusne Radilice koje su puno letjele i koje imaju dobru orijentaciju u prostoru. Izvidnice se kreću u različitim pravcima i procjenjuju potencijalno mjesto za novi dom. Njima je bitna veličina prostora ( idealno je 30-40 litara), zaštita od kiše i vjetra, otvor po mogućnosti da je prema jugu, visina da je najmanje 2 metra od tla i udaljenost od stare košnice. Izvidnice koje su pronašle novi dom vraćaju se do roja, izvode ples ( waggle dance) kojim pokazuju pravac i udaljenost novog doma. Druge izvidnice koje su također našle potencijalni dom se, također, vraćaju do roja i plesom pokazuju tačne koordinate njihovog prijedloga. Slijedi glasanje gdje novi dom mora podržati 80 posto pčela.
Na predložene lokacije odlaze i druge izvidnice koje provjeravaju uslove i stanje novog doma. Po povratku one izvode ples i lobiraju za svoju opciju. Što je ples energičniji i duži to znači i da su uslovi u novom domu bolji i prihvatljiviji. Postepeno se formira konsenzus jer sve više pčela pleše za istu lokaciju. Kada se većina složi, odnosno kada broj koji „glasa“za jednu opciju dosegne 80 posto odluka je pala i izbor je završen. Roj dobiva signal da se kreće ka novom domu.
Treba spomenuti da je vrijeme, od kada pčele formiraju grozd pa do povratka izvidnica, jedino vrijeme kada pčelar može i mora da uhvati i zbrine roj u novi sanduk jer ako ga izvidnice preduhitre roj će završiti u nekom šupljem drvetu gdje će pčele godinama sakupljati med. Neki će drvosječa zamahnuti sjekirom da obori to drvo i umjesto drveta kući će donijeti 100 KG najboljeg meda, nekom će drvosječi „upasti sjekira u med“. Sad znamo i kako je ova poslovica nastala.
Za akos.ba piše: Ekrem Čelebić, diplomirani inženjer poljoprivrede
