Je li Poslanik, a.s., zaista naredio masovnu egzekuciju Jevreja plemena Benu Kurejza? (II dio)
U prvom dijelu teksta (http://www.akos.ba/u-fokusu/da-li-je-poslanik-a-s-zaista-naredio-masovnu-egzekuciju-jevreja-plemena-benu-kurejza-i-dio), osvrnuli smo se na određene nejasnoće u vezi navodnog masovnog smaknuća muškaraca jevrejskog plemena Benu Kurejza, nakon što su se predali i nakon što su pristali da im presudi Sa’d ibn Muaz, r.a. Da opet ponovimo, jevreji plemena Benu Kurejza, učinili su veliki prekršaj, namjerno su prekršili potpisani sporazum sa Poslanikom, s.a.v.s., a to je ujedno i kršenje sporazuma sa Islamskom državom. Dalje, u najtežim i najopasnijim trenutcima za islam i muslimane, kad su bili u okruženju i kad je smrt vrebala sa svih strana, jevreji plemena Benu Kurejza, su izdali Poslanika, s.a.v.s., i htjeli su da udare Poslanika, a.s., i muslimane sa leđa kako bi im se napokon osvetili. Zbog njihove pokvarenosti i podlosti, ashab, Sa’d ibn Muaz, r.a., kako nam opisuju Buharija i Muslim, donio je pravednu odluku, sudsku odluku, koju je Poslanik, s.a.v.s., opisao kao presudu iznad sedam nebesa. Tako da su njihove kolovođe, vojni zapovjednici i vojnici, zasluženo kažnjeni za najveći stepen izdaje, u to nema sumnje jer i Kur’an o tome govori.
Ono što je sporno, ono što je u suprotnosti sa Poslanikovom, s.a.v.s., prirodom, sa njegovim ratničkim duhom, kao i ostale razumne i logičke nejasnoće tokom samog događaja, jeste broj ubijenih muškaraca Benu Kurejze. Dakle imamo predaje koje kažu da su ubijeni ratnici, zatim da su ubijeni svi muškarci, zatim zaključci određene uleme, da su ubijeni i njihovi robovi, sluge i na kraju dječaci kod kojih se navodno nakon pregleda (skidanja odjeće), pokazalo da su punoljetni (vidjele se malje). Na osnovu različitih predaja, imamo da je u jednom do tri dana i to od strane dvojice samo ashaba, Alije i Zubjera, r.a., ubijeno od 400 do 900 muškaraca, što vojnika, sluga i navodno punoljetnih dječaka. Međutim, imaju i predaje kako samo objasnili, da je ustvari ubijeno samo 40 muškaraca, vjerovatno glavne vojskovođe i poglavari koje su prekršile sporazum te vojnici koji su gađali ashabe strelama.
Nastavljamo sa drugim dijelom odgovara na ovaj navodni zločin koji se kroz historiju pripisuje Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima, r.a.
Kur’anski ajet koji jasno opisuje stanje zarobljenih i ubijenih iz ovog pohoda, glasi:“ “A sljedbenike Knjige, koji su ih pomogli, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, PA STE JEDNE POBILI, A DRUGE KAO ZAROBLJENIKE UZELI.“ (Al-Ahzab, 26). Da malo pojasnimo ovaj ajet koji krije određene mudrosti i pouke kao i ostali ajeti.
Osnova u arapskom jeziku je, da vršilac radnje ide prije onoga što trpi radnju, kao i kod nas (subjekat i predikat, subjekat – ko radi, predikat – šta radi).
فريقا تقتلون
Prema arapskoj gramatici ide:
تقتلون فريقا
Ali je u ajetu došlo obrnuto. Zašto?
Razlog tome je, kako to arapski gramatičari pojašnjavaju, i to je dozvoljeno u dva slučaja.
Šta je, dakle, mudrost što je u ovom ajetu došlo obrnuto?
Mudrost, odnosno ta dva razloga su: prvo – bitnost onoga što trpi radnju (objekat)
i drugo – zbog toga što je (objekat) poznat.
Osnova, prema gramatici je: Ubijate grupu (تقتلون فريقا)
Ali je u ajetu došlo: „Grupu ubijate!“
A to je dozvoljeno zbog njegovog značaja (značaja objekta, onoga što trpi radnju) i dozvoljeno je zbog toga što je objekat poznat.
Znači, grupa koja je ubijena, koja se spominje u Časnom ajetu, bila je poznata (kao objekat) onome koje izvršilac, odnosno, ubijena je grupa koja je bila poznata Poslaniku, a.s., i to po zlu, a to su bile glavne vojskovođe, poglavari plemena, upravo oni koji koji su podsticali izdaju i koji su podsticali na rat a među njima su bili i vojnici koji su gađali ashabe tri dana prije opsade. Znači njihov broj je bio određen, bili su poznati po svojim nedjelima u tom sukobu a to su izdaja i podsticanje na borbu. Zato Muhamed ibn Ishak, kad spominje i nabraja broj boraca plemena Benu Kurejza, spominje da ih je bilo SAMO 17!
Vjerovatno se radilo o glavešinama i vojnim zapovjednicima koji su odlučivali o svemu i vjerovatno oni koji su bili ubijeni, da je tih 17 a ne više, kao glavne kolovođe svega što se dešavalo. Allah zna najbolje.
Bilo kako bilo, ovaj ajet dokazuje da nisu svi UBIJENI! Neko će kazati:“Pa dobro, i nisu, ostali su žene i djecu.“ Žene i djece su pravi zarobljenici, zato se kaže u ajetu, pazite: GRUPU UBIJATE a ZAROBLJAVATE GRUPU!, Dakle, velika većina je bila zarobljena i nisu svi ubijeni, ubijeni su samo oni koji su pokazali otvoreno neprijateljstvo a to su njihove vojskovođe i njihove vođe, jer ajet kaže o njima jasno:“ A sljedbenike Knjige, KOJI SU IH POMOGLI!” Znači, koji su otvoreno stali na stranu mušrika i koji su jasno izdali a to su poglavari i njihove vođe.
Isto tako, ako ste pratili u prvom dijelu, u sahih predaji kod Imama Muslima od Ebu Seid el-Hudrija, r.a. se kaže, da je Sa’d ibn Muaz, r.a., presudio da se ubiju samo RATNICI, i svakako, ovo mišljenje je ako Bog da najispravnije, dakle samo RATNICI, ne svi muškarci, nego sam ratnici. Dobro, ko je onda ratnik? Ratnik može da bude osoba koja se stvarno borila oružjem ili osoba koja je sposobna za borbu. Ako uzmemo ovaj časni ajet i ako uzmemo broj ratnika Benu Kurejze koje spominje ibn Ishak i Imam Es-Suhejli u svom djelu “Er-revdu-l-enf”, koja je tefsir Ibn Hišamove Sire, a naveli su, ponavaljam, samo 17 ratnika, onda smatramo da je tih 17 ratnika, ustvari 17 boraca koji su se stvarno oružjem borili protiv Poslanika, a.s. i ashaba, posebno u prva tri dana zajedno sa svojim vođama. Allah zna, ali određena objašnjenja kao i dokazi, ukazuju, da su taj dan ubijeni samo vojnici koji su pružali otpor a koji je bilo od 17 pa do 40 (kako stoji u jednoj predaju od Imama ez-Zuhrija), ali da su ih ubili na stotine, odnosno između 400 I 900, jednostavno po svim kriterijima, je nemoguće.
Ono što je također zanimljivo u vezi prenosilaca ovog događaja, posebno u vezi ubijanja i broja ubijenih, jeste da su nam prenosioci uglavnom JEVREJI, koji su tada bili dječaci i jevreji koji su taj dan primili islam iz plemena Benu Kurejze. Od njih prenose Ibn ishak, Ibn Sa’d I el-Vakidi. . Zanimljivo, baš da nam oni prenose broj i način ubijenih. Primili su islam, neka su hvala Allahu, ali ulema smatra da bi se trebala imati određena doza opreznosti, posebno što su oni preživjeli navodno taj maskar nad njihovim očevima i braćom.
Tako hadis kojeg nam je prenio Atije el-Kuredi u kojem on opisuje šta se desilo, a to je, da su njega skinuli da vide da li je punoljetan, kad su vidjeli da nema stidnih dlaka, pustili su ga. Taj Atije je dakle bio svjedok navodnih pogubljenja i on nam prenosi način na koji su ubijani njegovi vršnjaci. Zar nakon svega što su uradili Poslaniku, s.a.v.s., ne bi trebali da budemo oprezni u vez njih, pa makar i islam primili? Koliko su puta Poslanika, s.a.v.s., iznevjerili, prevarili, izdali? A posebno u tim vremenima, kad su već dva plemena bila iseljena i normalno nakon poraza i trećeg plemena Benu Kurejze, da je se njihova želja za osvetom pojačala.
Zato Ibn Hiban, rhm, u svom djelu “Es-Sikat”, spominje da je Imam Malik, Imam daru-l-hidžre, zamjerao ibn Ishaku, autoru Sire, što je uzimao predaje od jevreja i njihovih sinova koji su primili islam u vezi BITAKA POSLANIKA; s.a.v.s.! . Zamjerao mu i to žestoko na tome. Imam Malik, rhm., poznavajući njihovu prirodu kroz historiju, znao je da je to naučna greška u prenošenju predaja. Znao je, da od muhe znaju napraviti medvjeda, da znaju slagati i promijeniti podatke. Ovo je spomenuo i Imam ez-Zehebi i drugi.
Prenosioci priče ili događaja su: Muhamed ibn Ka’b el-Kuredi a njegov otac Ka’b el-Kuredi je bio od zarobljenih nakon bitke pa preživio. Zatim, dijelove događaja, prenose nam Atije el-Kuredi, zatim el-Misver ibn Rif’a ibn Ebi Malik el-Kuredi koji prenosi od svog amdiže a koji je također bio od zarobljenih, zatim Saleba ibn Malik el-Kuredi. Dakle, nekoliko osoba, koji su bili svjedoci navodnog ubijanja njihovih očeva i braće, prenose nam te događaje i tu slučajnost ne smijemo da zapostavimo.
Dalje, što je posebno važno napomenuti a to je hadis koji se često spominje kad je ovaj slučaj u pitanju. “Od Eslema el-Ensarija se prenosi da je rekao:”Postavio me je Poslanik, s.a.v.s., da nadgledam zarobljene plemena Benu Kurejza, pa sam imao zadatak da gledam u polne organe DJEČAKA, pa ako sam vidio stidne dlake, ODSJEKAO BIH MU GLAVU, ako nije bilo ništa, svrstao bih ga u ratni plijen muslimana.” Hm, zanimljiva predaja, nema šta. Ovaj hadis je DAIF u SVAKOM OBLIKU, znači veoma slab i kao takav se odbacuje, hem što je slab senedom hem je za odbaciti i metnom, odnosnom tekstom hadisa, jer zaista zvuči strašno. Pazite, tekst hadisa: Gledao sam u polne organe DJEČAKA i ako su bile stidne dlake, ODSJECAO SAM IM GLAVE.” Jel ovo Poslanik, savs naredio? Da se ubijaju dječaci? Koji je njihov grijeh bio? Da li su bili vojnici, da li su bili od onih koji su digli bunu, izdali Poslanika, savs? NISU, to su bila djeca i samo DJECA koja su navodno otimana od majki i ubijana. OVO JE LAŽ DA NE MOŽE BITI VEĆA! A i senedom, kao što smo rekli, hadis je daif. On se spominje kod: Ibn Adija u djelu “El.Kamil fi dua’fa”, u njemu se nalazi ravija Ishak ibn Ebi Fevre, a on je DAIF. Dalje, spominje se u djelu “Zehiretu Hufaz” od el-Kajserija, u njemu je ravija Ishak ibn Abdullah ibn Fevre, ovdje je metruk (odbačen), tako da je i hadis metruk. Dalje, spominje se u djelu od ibn Hadžera, zatim El-Hejsemi u “Medžem’a zevaid” sa istim ravijom, a svi su ga ocijenli kao daif i metruk, slabi i odbačen,
Dalje, također dvije predaje koje su navodno sahih, u jednoj se kaže da je ubijeno 400 a u drugoj da je ubijeno 600 muškaraca (bilježe Ahmed, Tirmzi, Hakim, Ibn Hiban) Postoji očita kontradiktornost u brojevima a i ovo je suprotno kur’anskom ajetu koji objašnjava stanje ubijenih i zarobljenih kako smo već objasnili. Nije ovdje razlika u ova dva hadisa u 5 ili 10 ljudi, razlika je u DVIJE STOTINE a da ne govorim za druge predaje koje kažu da ih je ubijeno 600, 700 ili 900. E sad, vjerovatno će neko kazati kao i određena ulema, što me žalosti, ali imam stav koji sam uzeo od druge uleme, koji se ne slažu po ovom pitanju. Tako da jedan dio uleme objašnjavajući razliku između 400 i 900, kažu :”U početku ih je ubijeno 400 a onda kasnije sve do 900, ubijani su njihove sluge, robovi i ostali.” Jel’ može ovo da prihvati razum jednog vjernika? Šta to znači?
Dakle, kad su ashabi pobili 400 muškaraca, onda je izdata naredba da se ubijaju sluge i robovi, e kad su i njih pobili, na red su došli dječaci. Kako su znali koga treba zaklati? Pa lijepo, skidali su te dječake pred svima, ako bude stidnih dlaka, kolji! Jel ovo naš Poslanik? NIKAD, on nije bio onaj koji se svetio nad djecom, robovima i slugama, !Šta su oni krivi? Oni uopšte nisu imali oružje, oni su bili CIVILI. Ali očito se neko ovdje poigravao sa ciframa kako bi se Poslanik, savs prikazao kao ratni zločinac.
Naš Poslanik, savs se nije osvetio zarobljenicima Bedra, na Uhudu su mu izmasakarirali amidžu i 70 ashaba, pa je rekao”Gospodaru, oni su narod koji ne znaju.”, oprostio je stanovnicima Meke koji su ga 13 godina mučili i od kojih je morao da pobjegne, oprostio je onima koji su ga ponizili u Taifu i drugi primjeri, dakle, nije njegov sunet bio vršiti zločine na ljudima!
Na kraju, želim da kažem, kao vjernik musliman, ne mogu i neću da prihvatim predaje u kojima se na stravičan način prikazuje navodna okrutnost Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba. Ne mogu da prihvatim a na tu podmetnutu laž, jasno hvala Allahu ukazuju i jasni dokazi, od kur’anskog ajeta, do hadisa objašenjenja uleme, a to je, da je Poslanik, .a.s. naredio da se u toku tri dana nad iskopanim jamama medinske pijace zakolje od 400 do 900 muškaraca a koje su navodno ubijali samo Zubjer I Alija, r.a. Ne mogu da prihvatim da su ashabi, nakon što su navodno izvršili pogubljenje muškaraca, uzimali dječake od njihovih majki, skidali ih pred svima i ako su im bile odbrasle stidne dlake (malje),odsjecali bi im glave. Ja ove ne prihvatam i ne vjerujem.
Ko želi da dokaže i ko želi da vjeruje, da je naš Poslanik, s.a.v.s., koji je ukorio ashaba samo što je pretovarao svoju devu, uradio tako nešto strašno, bujrum ima pravo, ali neka zna, za posljedice širenja takve smutnje, smutnje koja je puna nejasnoća i koja ide na štetu i čast, kako Poslaniku, s.a.v.s., tako i islamu. Naš Poslanik, s.a.v.s., je bio vojnik, vojskovođa i hrabar insane i bez ovog slučaja, nema potrebe da se uzdižemo i hvalimo ovakvim stvarima od kojih je naš Poslanik, s.a.v.s., ČIST!
Allah zna najbolje!
Za Akos.bA piše: Saudin Cokoja
