Je li i vaše dijete razmaženo?

U današnje vrijeme, kada nam se čini da radnoj sedmici nema kraja i kada nas poslovne obaveze dave poput čudovišta koje sve više steže obruč oko našeg vrata, uloga roditelja je pod strašno velikim pritiskom. Većina ljudi zbog finansijskih problema treba raditi prekovremeno, vikendi za uživanje ne postoje, a rad za žene nikada ne prestaje dolaskom kući s posla.

Tu je još more obaveza koje hitno treba riješiti kako bi kućanstvo funkcioniralo nesmetano, zdravo i normalno. Čini nam se da djeca zbog toga grozno pate i imamo osjećaj da ih zanemarujemo, pa pokušavamo i to malo vremena što s njima provodimo, kompenzirati pretjeranim maženjem i vršenjem pritiska na dijete. Naposljetku zaključujemo kako nam hronično nedostaje vremena za obiteljske trenutke i odgoj djeteta, uslijed čega nije čudno ako nam dijete postane razmaženo.

Svako dijete u skladu sa svojom ličnosti traži pažnju i ljubav roditelja u mjeri u kojoj mu je potrebno, kao i roditeljski fokus na njihov mali čudesan svijet. Za njih ne postoji ništa važnije od iskrene potražnje za roditeljskom pažnjom i posvećivanjem vremena njihovim malim i velikim pitanjima na koja neprestano traže odgovor.

Razmaženost nije samo produkt pretjeranog gugutanja i ljuljuškanja, u definiciju razmaženosti možemo ubrojiti još mnogo stavki, a najčešće se sve svodi na pretjerano podilaženje djetetu samo kako bi bilo po njegovoj volji. Time trenutno možete napraviti mir i zadovoljiti i utišati plakanje, prigovore i ljutnju svog djeteta, ali morate znati da dugoročno time radite strašno lošu stvar i za sebe i za njega.

Ako ga neprestano morate podmićivati nekim materijalnim stvarima, kao što su igračke ili nešto što silno želi kako biste dobili ponašanje koje zahtijevate od njega, ako ima česte izljeve bijesa kada nije po njegovoj volji i nema obzira prema ostaloj djeci i/ili odraslima, dijete je svakako zahvaćeno u mrežu razmaženosti. Osvijestite takvo stanje, prihvatite ga i reagirajte na vrijeme, dok sve ne uzme previše maha jer će vam s vremenom biti sve teže i teže nositi se s razmaženom ličnosti vašeg djeteta.

Diane Ehrensaft u svojoj knjizi „(Raz)maženo dijete“ ističe da naša krivnja zbog nemogućnosti i nedostatka vremena posvećivanja djetetu, uslijed specifičnih kulturalnih i ekonomskih čimbenika, uzrokuje takvo ponašanje djece. Kao rješenje nudi suočavanje roditelja s krivnjom koju nose u sebi i koju dijete osjeća, te svijest o tome da se u odgoj trebaju uvesti određena pravila.

Konkretno, svaki roditelj treba biti svjestan kako svom djetetu u određenim situacijama doista treba naučiti reći „ne“, koliko god to u tom trenutku bilo bolno i teško. Djeca trebaju znati razliku između onog što smiju i onog što ne smiju činiti, moraju naučiti o moralnim zakonima unutar društva, te moraju naučiti što podrazumijeva odgovornost za svoje riječi i postupke. Nemojte se bojati biti strogi i donositi odluke za njih. To je vaša odgovornost i iako vam se ponekad tako ne čini, oni zaslužuju i traže zdravi roditeljski autoritet koji će ih voditi sve do trenutka kada sami ne steknu razinu zrelosti koja će im omogućiti da racionalno i pravilno sami mogu donositi svoje odluke.

Također, povremeni padovi i neuspjesi samo će ih ojačati i ohrabriti da se nauče boriti u životu, tako da im omogućite da ih ponekad iskuse. Nemojte ih previše štititi i držati pod „staklenim zvonom“ jer to im može samo naštetiti. Ako treba, ponekad posegnite i za kaznama koje su djeci vrlo dobra lekcija i koje ih usmjeravaju na dobre staze. Trudite se usaditi im radnu etiku i pravila lijepog ponašanja u što ranijoj dobi, te sve situacije rješavajte razgovorom.