Jasmin Hodžić za Akos.ba: Nastojali su da nas zbrišu s prostora koji su zvali “Herceg-Bosnom”
Jasmin Hodžić je rođen u Stocu, 9. marta 1984. godine. Uslijed ratnog vihora, osnovnu školu završio je u na pet različitih mjesta, u pet škola. Nakon završenog prvog razreda u Stocu, školovanje nastavlja u Jablanici, Blagaju, Gnojnicama i Bijelom Polju kod Mostara. U Mostaru završava srednju Elektrotehničku školu. Nakon završenog Fakulteta humanističkih nauka na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru postaje profesor bosanskog jezika i književnosti, zatim magistar, i u konačnici, doktor humanističkih nauka iz područja lingvistike. Objavio je knjigu Ogledi iz lingvistike i filologije. Danas radi kao naučni saradnik na Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu.
Prošle sedmice u Sarajevu je održana promocija knjige „Telegrami za Angela Palmerasa“ čij je autor upravo Jasmin Hodžić. U knjigu je pretočio lična sjećanja dječaka koji je preživio nekoliko civilnih logora. Jasmin Hodžić danas je naučni saradnik za Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu, a ta referenca upravo je odgovor onima koji su željeli da Bošnjaci nestanu iz Hercegovine. O genocidnim namjerama tzv. čelnika Herceg – Bosne Jasmin Hodžić govori za Akos.ba.
„U konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju genocida nedvosmisleno stoji da se pod genocidom podrazumijeva potpuno, ali i djelimično uništenje jedne grupe, kroz djela ubistva članova grupe (a nas, su, podsjećam, ubijali na razne načine), ali i kroz uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda članova grupe (pa, zar to nisu koncentracioni logori smrti po Hercegovini?), a tu je i namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji dovode do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja i ovo je posebno bitno“, – kaže Hodžić.
Da je nedostatak hrane bio još jedan od problema koji je Bošnjacima otežavao ratno stanje, ističe i Hodžić:
„Ljudi su umirali putevima spasa u vrijeme njihove prisilne deportacije. Tu imate i članove moje šire familije. Mi smo u Mostaru bili bez hrane, okruženi s neprijateljima i s jedne i s druge strane. Ljudi su počeli umirati od gladi. Ljudi su u logorima mučeni, prebijani, izgladnjivani. I ko zna šta bi s nama bilo da Mostar nije deblokiran iz obruča. I ko zna šta bi s nama bilo da Crveni križ ipak nekako nije registrovao logoraše“, – prisjeća se Hodžić.
Ono na čemu su posebno ustrajavali zločinci bilo je uništavanje kulturnih i vjerskih objekata koji su podsjećali na to da su Bošnjaci nikad živjeli na tim prostorima, što je još jedan od dokaza Hodžićeve tvrdnje o genocidnoj namjeri čelinika tzv. Herceg Bosne.
„U Stocu su cijelu čaršiju poravnali bagerima. Zamislite sad da neko sarajevsku Baščaršiju poravna bagerima i pretvori je u parking? Je l’ de da djeluje nezamislivo? Da ne govorim o stolačkim džamijama koje su pretvorili u ledine ili parking. Pa, u Stocu su zapalili čak i gradski hotel samo zato što je arhitekturom podsjećao na stare bosanske kuće. A sve naše kuće su isto tako zapalili ili minirali. Jednostavno, nastojali su da nas zbrišu s tog prostora i to je tako očigledno i kristalno jasno. Možda je u svemu ovom najgore što se niko još ne kaje za to, a to bi valjda nešto trebalo da znači, – zaključio je na kraju Hodžić.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
