Izraelski rat protiv fotografa i fotografije!
U jeku trenutnih ubijanja bespomoćnih palestinskih demonstratora, izraelsko rukovodstvo vodi žestok i višedimenzionalan rat protiv fotografa pucajući na njih, ali i kriminaliziranjem istih. Izraelci su u strahu od razotkrivanja brutalnih zločina koje čine na terenu zbog prisustva ogromnog broja fotografija i video snimaka, koji bi mogli značiti dokaz za progon njihovih vojnika na temelju međunarodne pravde.
U prošlosti to nije bio slučaj, jer profesionalni novinari nisu imali priliku, ili su u prilici bili vrlo rijetko, da pokriju lokacije izraelskih zločina i kršenja ljudskih prava i tako zabilježe dokaze za nadolazeće generacije. Vojska je obično te zone proglašavala zatvorenim. Takvi snimci, rijetki, gotovo nevjerodostojni, nisu previše zabrinjavali Izraelce. Većina ubistava, napada i zlostavljanja od strane vojnika i naseljenika dešavala se van dometa objektiva. Tek nekoliko incidenata zabilježeno je kamerom i dopiralo do očiju svjetske javnosti.
To se po prvi put desilo tokom Prvog Ustanka 1987.godine i trajalo je nekoliko godina. Fotograf je zabilježio šokantne slike vojnika koji slamaju kosti mladim Palestincima. Vojnici su žrtve s povezima preko očiju i lisicama na rukama udarali kamenjem, sve dok nije bilo očigledno da su njihove ruke polomljene.
Također, postojale su slike palestinske djece korištene kao ljudski štit. Izraelski vojnici su ih vezali za branike vozila da bi se zaštitili od bacača kamenja. Na kraju septembra 2000.godine, ime Mohammad Al-Durra je postalo poznato po tome što je ubijen na rukama svog oca, uprkos vapaju vojnicima da obustave vatru. Scena završava gubljenjem svijesti njegovog oca i padanju preko tijela svoga sina.
U 2003.godini, fotografi su zabilježilli aktivistkinju ljudskih prava, Rachel Corrie, ubijenu izraelskim buldožerom. Građanka Sjedinjenih Američkih Država protestovala je protiv rušenja palestinskih domova u Rafahu, južnom pojasu Gaze. Kasnije, 2006.godine, objektiv je, također, zabilježio šok i nevjericu na licu Hude Ghalia, na plaži u Gazi, kada je paljba sa vojnog broda ubila većinu članova njene porodice.
Ovi događaji prethodili su upotrebi društvenih mreža i smartfona. Ovaj tehnološki napredak zabrinuo je Izraelce. Na jednoj strani imamo do zuba naoružane vojnike, a s druge strane palestinske aktiviste naoružane smartfonima, u cilju razotkrivanja izraelskih zločina i dovođenja istih pred lice pravde.
Nekada su palestinske žrtve bile samo statistička brojka u medijskim repertoarima. Danas, kada imamo nove generacije građana-reportera, koji ove brutalnosti otkrivaju javnosti svake sekunde, situacija je drugačija. Danas bilo ko može osjetiti blizinu ovih nemilih događaja, osjetiti njihovu bol i muku, i suosjećati sa njihovom tragedijom. Moderna, visokorezolucijska, fotografija korištena je za dokumentovanje izraelskih ratnih zločina i to je ono čega se Izraelci plaše. Ovaj čin zvanično je okarakterisan kao ”ometanje morala vojnika.”
Masovna ubistva počinjena od strane izraelskih snajperista na granici pojasa Gaze prije nekoliko sedmica bila su prijelazna tačka ovog događaja. Masakr mirnih protestanata prouzrokovao je globalni bijes do mjere da ni pro-izraelski lobi nije u stanju da opravda izraelske akcije u američkim i evropskim medijima.
Takozvane Izraelske Odbrambene Snage su u strahu od video snimaka i eventualnog krivičnog gonjenja. Pojavio se i snimak vojnika koji stoje na jednom od brda nadomak granice Gaze i pucaju na protestante, a zatim glasno slave prouzrokovani masakr. Takva dokumentacija je zaista rijetka, iako se izraelski vojnici na taj način ponašaju svakodnevno.
Zbog ovoga izraelska vlada je donijela prijedlog zakona o ilegalnom slikanju vojnika na dužnosti, čak i u slučaju da ta dužnost podrazumijeva kršenje međunarodnih zakona o običajima ratovanja. Prijedlog je predat na prvo čitanje 20.juna.
Na ovaj način izraelska vlada obznanjuje rat protiv fotoreportera i njihovih dokaza. Izrael sa svojom vojskom pokušava sakriti zločine za koje su svjesni da izazivaju omraženost i gađenje u očima svijeta.
Također, u Velikom Maršu Povratka, bilo je jasno da izraelski snajperisti nišane profesionalne reportere koji nose znak ”PRESS” na svojim prslucima, a pogotovo one sa kamerom u rukama. Ubisvo Yassera Murtaja postalo je simbolom žrtve novinara koji radi svoj posao na opkoljenom teritoriju.
Ukoliko ne postoje slike sa prvih linija koje jasno pokazuju izraelske zločine, vladina propaganda stvari može lahko okrenuti u svoju korist i jednostavno izjaviti da su vojnici reagovali u samoodbrani. Izraelci će učiniti sve da prikriju ratne zločine i nastave opravdavati ono što je za svakog normalnog čovjeka neopravdano. Fotografima i novinarima mora biti omogućen rad bez straha za svoj život!
Izvor: middleeastmonitor.com
Piše: Hossam Shaker
Za Akos.ba preveo: Mujo Adžemović
