Iz poezije Saida Štete: Očev novčanik

Očev novčanik

Svaku je njegovu želju slagao u odjeljak

gdje su po pravilu trebale biti novčanice

i nosio ih kao tek isplaćene dnevnice

rudara u tunelu što spaja Bosnu i Hercegovinu

kada ga kao udarnika zatrpale mine

a poslovođa Salko požurio da javi kako je poginuo

Puno godina poslije ostao je stari novčanik

 na krajevima savijen od putovanja u zadnjem džepu

čudno da nije podijeljen na ostavinskoj raspravi

sudac je valjda znao da se želje ne mogu podijeliti

niti ostaviti same ispod jastuka

gdje je otac zavlačio ruku i kada ne spava

Novčanik prepun želja nespretno ostao pjesniku

u zatvorenoj kafani  još uzdah svira na paučini

Želja i ljubav ne mogu se  potrošiti…

Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda

Akos.ba