Iz poezije Saida Štete: Izvorište

Izvorište

Jecaj žene Batonove

što s Vranduka rijeci pade

kad ga Rimu odvedoše

život uzmu, ne i snove

niti jednu mrvu nade

Bosna to je, ne rekoše!

Tužila su za herezu

 mnoga usta Kulin bana

Stolica se Rimska ljuti

U mudrosti nađe vezu

Ban bosanski osmog dana

Bilino će polje čuti

Bez jezika Bosna zbori

isto vjera i nevjera

uzimaju zemlje blago

Pohode je carski dvori

svako vodu sebi tjera

Bosna šuti, nije drago

U Mrkonjić, kuju gvožđe

ima da se zove Bosnom

svakog što joj uzdah nudi

Rezan čokot, zrelo grožđe

i krvavom, al’ ponosnom

biće Bosne dok je ljudi

Suza što u oko stala

majci Rasimi u Bužimu

da sevdahom ptići vrište

Bosna, ruža propupala

što pobijedi svaku zimu

dobre duše izvorište…

Said Šteta, književnik i novinar

Akos.ba