Iz poezije Azemine Krehić – Halilović: Arheološki vodič kroz sjećanja
ARHEOLOŠKI VODIČ KROZ SJEĆANJA
Tegobnog bosanskog proljeća 1976. na obali Bosne
Kada ni rođen nisam bio
Vidio sam kako se alkatmeri* povijaju i kako je jecajući
u dlanove zario lice Mehmed Ibrahimov
Stari Ibrahim decenijama u berzahu* čeka proţivljenja
Dok Mehmed čeka smrt da u mezaru, u tabhanskom sokaku
osjeti miris, i čvrstinu korijenja čula i melekše*
Tegobnog bosanskog proljeća 1976. na obali Bosne
Kada ni rođen nisam bio
Vidio sam da zarivenog lica u dlanove pune žuljeva
Zaspao je Ibrahimov Mehmed
Ispod sklopljenih kapaka nazirali su se mirisi behara
I toplo lice majke koju dugo već nije usnio:
O Mehmede, čedo moje,
Šta je ruhu moj, kako ti ašik* da ne osjetiš proljeće (?)
Majko, zaprljan od grijeha, od ljudi ovisan
Vid mi se zamaglio, nit sam šta osjetio nit vidio
Ja sam suho drvo, jesen kasna bez plodova svojih
O Mehmede, čedo moje
Znaš da je hajr kad majku usniješ
Deder u zadnjoj trećini noći prostri pustećiju*
Kičmu savijaj, rukama koljena obuhvati
I glava uvijek nek ti uspravna, sem tada, stoji (!)
Tegobnog bosanskog proljeća 1976. na obali Bosne
Kada ni rođen nisam bio
Vidio sam Mehmeda
U tabhanskom* sokaku leži, nišan* mu uspravan
Nestalo je ono što se vremenom i prostorom zvalo
Ostaje da se obećanja ne smiju prekršiti
Nikada (!)
*Alkatmer – cvijet, karanfil
*Berzah, shodno islamskom vjerovanju, to je grob/kabur, mjesto gdje duše počivaju do Sudnjeg dana. Onoliko koliko je osoba griješna, toliko mu je taj prostor tjeskoban.
*Melekša – proljetno cvijeće, ljubičica
*Ašik – je ona osoba koja je zaljubljena i voli.
*Pustećija – uređena kožica, ovčije runo, na kojem se obavlja namaz (islamska molitva)
*Tabhanski sokak – kožarska ulica, zanatlijska ulica
Piše: Azemina Krehić – Halilović
Akos.ba
