Iz pera reisa Džemaludina Čauševića – Dobra djela dobar plod

Na ovom našem svijetu Bog je postavio svoje nepromjenjive zakone i sve se kreće i vrši svoju zadaću prema tim božanskim zakonima. Vjetar, oblak, kiša, grmljavina nastaje prema tim zakonima. Mjesec, sunce i ostale planete, zvijezde, vrše svoje poslove prema tim propisima. Ukratko rečeno cijela se vasiona pokorava svevišnjem Gospodaru svjetova i vrši ono za što je stvorena. Sve se kreće u pravcu koji je Bog odredio. A čovjek? Bog nam u Kur’anu kaže da je ljudski rod uzdigao nadasve, da je čovjeka stvorio u najljepšem obliku i potčinio njemu sve. Malo dijete nad velikim volom i najvećim slonom. Ljudi iskorištavaju elektricitet i vatru, voze se po velikim vodama, zaranjaju u duboka mora i lete po zraku. Nadalje iz utrobe zemaljske vade različite rude, vade iz suha drveta vodu i katran od čega opet fabriciraju razne vrlo korisne  stvari. Dakle, između svih Božijih stvorenja čovjek je najuzvišenije Božije stvorenje i Bog je čovjeka okitio sa svojim darovima, dao mu je uši da čuje, oči da vidi, usta da raspozna slatko i gorko te da može govoriti, nos da može osjećati miris, dao mu je osjetilo s kojim raspolaže tvrdo i mehko i kao vrhunac svega odlikovao je čovjeka, time što mu je dao Božansko svjetlo um i razum. Sa umom i razumom čovjek iskorišćuje svoja čula – sa umom i razumom čovjek je sposoban da sluša Božije zapovijedi.

Zato je Bog odlikovao čovjeka sa svojim objavama, slao je ljudima Svoje odabranike, preko kojih je davao svoja uputstva kako da se vladaju, pa da steknu Božiju milost. Kazao je da svaki onaj, koji dobra djela čini dobiva nagradu zato, kao i to, da svaki onaj koji zla djela čini dobiva kaznu za taj svoj čin.

Svi mi znamo, da dobar rad i dobro sjeme dobar rod daje, Bog je svemoćan. On je mogao da ljudski rod ne šalje na ovaj svijet i da mu ne prepisuje nikakvih dužnosti nego da ih smjesti odmah u mjesto vječnog mira. On to nije učinio. Njegova mudrost je odredila ovo ovako. On radi šta hoće. Njega niko ne može pozvati na odgovornost za njegova djela. On je apsolutni, dok ljudi moraju odgovarati za sva svoja djela. O ljudi, obožavajte i ljubite svog Stvoritelja, koji vas je stvorio i koji vam nakon smrti daje život, te na koncu kojem se morate vratiti. Božije su riječi: Zar misle oni koja zla djela čine, da ćemo mi njih učiniti i primiti kao one što čvrsto vjeruju i dobra djela rade i da ćemo ih izjednačiti na ovom i na onom svijetu? Oni se strašno varaju u svom ružnom zaključku. Sa ovim nam Bog kaže da dobar i hrđav, pošten i zločinac nijesu pred Bogom jednaki. Na ovom svijetu dobri i nevaljali ljudi mogu  biti u zajednici, jer nijedan sudac nije u stanju razdjeliti dobre i zločeste duše, pošto se njegova osuda osniva na vanjskim  znakovima i svjedocima. Dok se Sveznajućem Gospodaru svjetova ne može sakriti ništa. I kad dođe Božija zapovijed: O griješnici, rastavite se danas! – pokunjeni zločinci  moraju odmah ići na mjesto koje je za njih određeno. To je najveće poniženje za one koji se nijesu pokoravali Božijim naređenjima.

Bog nam kaže da Kur’an vodi najispravnijim pravcem, nadalje veli Allah: Veselom viješću obraduj one, koji slušaju Božija i drže se najljepšeg pravca, jer to su oni koji idu pravim putem i to su najpametniji ljudi! Po govoru Kur’ana čovjek je tijelo i duša, te prema tome dužnosti čovjeka su podijeljene. Tijelo je okvir duše i mora se čuvati od svega onoga, što mu može štetu nanijeti. Liječnički su savjeti za očuvanj tijela su veoma korisni, a Bog nam u Kur’anu kaže: Nemojte sebe bacati u opasnost! – čime nas odvraća od svega što je štetno po čovjeka. Ko ima čvrstu vjeru u Boga neće nikad sebe ubijati. I dušu treba čuvati od različitih bolesti. Duševne su bolesti sve ono, što je Kur’an zabranio.  Bezvjerstvo, laž, kleveta, potvora, zavidnost, krađa, otimanje tuđeg imetka, blud, napad na tuđi obraz, napad na tuđi život, nasilničko postupanje sa ljudima kao i svi gadni poslovi smatraju se kao duševne bolesti, koje treba liječiti i otkloniti od sebe. Čovjek, je dakle, na prvom mjestu pozvan da čuva sebe, svoje tijelo i svoju dušu od svega onoga, što ga može upropastiti na oba svijeta. Alimu je dužnost da se brine i o svojoj zajednici, naručito o svom potomstvu. Čuvajte sebe i svoje ukućane od vatre! Božije su zapovijedi. Otac i majka su dužni da vode računa o odgoju svoje djece. Cijela Islamska zajednica treba da povede brigu o odgoju muslimanskog podmlatka. Kako roditelji tako i odrasli članovi islamske zajednice odgovaraće pred Bogom zašto nisu vodili računa o odgoju svog podmlatka. Nije dosta jadikovati i govoriti: „Pokvari nam se mladež!“ Bolje je uzeti i vjerski i svjetski odgoj islamskog podmlatka u svoje ruke kako to drugi rade. Ja sam davno rekao da muslimani trebaju odgajati svoj muslimanski podmladak. To je jedini način da se islam očuva i učvrsti i u našoj kraljevini. Kako svijet na mlađem ostaje, tako i vjera na mlađem ostaje. Naravno da to bez žrtava ne može biti, ali prema veličini žrtava i plod se prima. Samo ovim načinom možemo sačuvati i sebe i svoje od vatre neznanja, od vatre zablude i od vatre krivovjerstva. Inače za svaki nemio događaj nosimo veliku odgovornost i pred Bogom i pred ljudima. Ako hoćemo da budemo svijetla obraza, moramo izvršavati dužnosti, koje nam Kur’an propisuje, ko je kod ušiju gluh, kod očiju slijep, a kod usta nijem, taj je gori od životinje. Stavljajući Islamskoj zajednici na proučavanje ove kur’anske napomene, molim Svevišnjeg Allaha da nas učvrsti na pravom putu. Amin!

Za Akos.ba priredio: Admir Lisica