Iz pera Munira Gavrankapetanovića: Alkohol i droga

U ime Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog!

O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratne su stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa, hoćete li se okaniti? I budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je poslanik Naš dužan samo da jasno obznani (5,90.-92.)

Najrašireniju toksikomaniju u svijetu danas sigurno predstavlja alkohol. Alkoholizam je jedan od najtežih problema socijalno psihijatrijske zaštite u čitavom svijetu. Od najstarijih vremena se zna za njega. Kupljen je kao porez u starom Egiptu, carovao je u orgijama rimskih patricija. Kroz srednji vijek dopiru glasovi o zlu koje on nanosi. Nanosi ga i danas, kad se raspolaže sa znatnim brojem podataka o rasprostranjenosti alkoholizma u svijetu i pojedinim zemljama. Prevladava, međutim, uvjerenje da su brojke o raširenosti ovog zla daleko veće jer nije bilo moguće iscrpno obuhvatiti njegov prodor u sve pore ljudskog života.

Snažan razvoj industrije, velika materijalna bogatstva, dosezi saobraćajnih sredstava, brzi hod urbanizacije i života u posljednjim decenijama govori o snažnom hodu ljudskog društva.

Uza sve pozitivne činjenice javlja se porast alkoholizma, teške i vrlo raširene bolesti. Slobodno se može reći da je danas alkoholizam u obliku pandemije zahvatio savremenog čovjeka. Iz medicinskih izvora pritiču podaci da oko 15°/o muškog slanovništva u svijetu danas predstavlja bolesnike i robove alkoholizma kojima je potrebno liječenje, a 15% je na putu da to postanu. Prodor alkoholizma među žene i djecu danas dobiva zastrašujuće razmjere. Alkohol se pije pri rođenju djeteta, pri uspjehu u školi, na poslu, pri žalosti, pri sklapanju brakova, na sijelima, poslije ručka i večere, a nemali broj je onih koji ga upotrebljavaju ujutro i na poslu.

Prema nekim općepoznatim podacima potrošnja čistog alkohola u nekim zemljama godišnje iznosi po glavi stanovnika:

Francuska: 19,8 litara 100% alkohola;

Italija: 14 litara 100% alkohola;

Jugoslavija 12 litara 100% alkohola;

Zap. Njemačka: 10,6 litara 100% alkohola;

Mađarska: 7,0 litara 100% alkohola;

Finska: 2,5 litara 100% alkohola;

Turska: 0,3 litra 100% alkohola.

Radi objašnjenja ovog podatka treba reći da jedan litar piva ima 12% a vino 30% alkohola, itd. Različiti su podaci o broju stalnih alkoholičara u različitim zemljama. Kod nas se spominje broj od 300 000 – 350 000, a godišnje se potroši u našoj zemlji oko jedna milijarda litara pića. Novčani gubici izazvani alkoholom radi bolovanja, naplate socijalnog osiguranja, socijalne brige za nezbrinute porodice i prateći troškovi penju se do fantastičnih brojki. Danas je u potpunom svjetlu izbila na vidjelo činjenica da alkoholizam ne daje nikakvu korist, nego samo bolesti, stradanje i gubitak kako pojedincu, tako i njegovoj porodici i čitavoj zajednici.

Područje štetnog djelovanja alkohola na čovjeka ima ogromne razmjere u nizu oblasti života. Analiza ovog problema, zbog vremena i prostora se nužno mora svesti u uže okvire, jer bi nas potanja razglabanja o njemu odvela predaleko. Pijenjem alkoholnih pića pojavljuje se bolest alkoholizam. Njegov štetni utijcaj na organizam je višestruk. Može se uzeti kao uzrok oboljenja u kojem nastaju strahovite posljedice po ljudski organizam, u vidu oštećenja organa, nerava, psihofizičkih funkcija, ali i razaranja društvenog položaja oboljelog čovjeka…

Unošenje alkohola u organizam ispoljava se u dva pravca i to na okrutne poremećaje usljed hemijskog djelovanja alkohola i na promjene prouzrokovane drugim i količinski manje znatnim pijenjem alkohola. Alkohol se unosi u organizam pretežno pijenjem, ali ga organizam može apsorbirati i udisanjem, mada su tada potrebne veće količine koje se udišu iz zraka, npr. za vrijeme pečenja rakije. Pošto u organizmu ne postoji organ koji bi spriječio prodor alkohola u krv ili njegovo zadržavanje na određenoj visini, upotreba alkohola neminovno prouzrokuje njegovo prodiranje putem krvi u cijeli organizam, a time istovremeno nastaje i niz promjena koje se odvijaju u organizmu.

Alkohol je prvenstveno nervni otrov i djeluje negativno na moždane stanice. U početku pijenja pijanica je veseo, raspoložen i ispunjen lažnim poletom za rad, da bi poslije toga uslijedilo stanje utučenosti, neraspoloženja, a onda se javlja potreba za snom, a pri većoj dozi uzetog alkohola dolazi do bunila i nesvjestice, ukoliko se količina alkohola bude i dalje povećavala, slijedi neminovna smrt. Ovaj posljednji slučaj se dešava najčešće kod djece koja konzumiraju alkohol, pogotovo kada se to pijenje čini iz takmičarskih pobuda popraćenih raznim opkladama ili se to dešava pri bezumnim pijankama.

Oboljenja i posljedice prouzrokovane pijenjem alkohola mogu se svrstati u četiri osnovne grupe:

– tjelesna oštećenja,

– živčana oštećenja,

– duševni poremećaji  i

– prestupi i poremećaji na socijalnom planu.

1. Tjelesna oštećenja prouzrokovana alkoholom:

–  Alkoholičar pijenjem alkohola truje čitavo svoje tijelo. Ponajprije nastaju upale sluznice, usta i ždrijela. Sljedeći organ koji je izložen njegovom razornom djelovanju je jednjak. Bolesnici se žale na osjećaj paljenja iza grudne kosti, što često dovodi do zastrašujućih bolova. Daljnim uzimanjem alkohola dolazi do oštećenja sluznice jednjaka i njezinog potpunog uništenja, što stvara puteve drugim pogubnim bolestima. Alkoholni otrov dalje napada želudac. Ponajprije se pojavljuje višak kiselina, a uporedo s njima povraćanje, podrigivanje i bolovi u želucu. Daljnja ustrajnost u konzumiranju alkohola uzrokuje propadanje želučanih žlijezda, a na mjesto njih stvara se vezivno tkivo, tako da se želudčane funkcije totalno mijenjaju i gube svoju prvotnu ulogu.

Zbog nedostatka želučanih žlijezda, nastaje pomanjkanje soka za varenje hrane, tako da bakterije nesmetano prodiru, množe se i izazivaju upalu želuca i crijeva, te prolive, gubitak apetita i opće propadanje ogranizma.

–  Oboljenje jetre usljed pijenja alkohola je već odavno poznat problem. Još je Hipokrat prije 2000 godina ukazao na tu opasnost. Pri svakom trovanju alkoholom dolazi do oštećenja jetre, a veće promjene se zapažaju već nakon nekoliko mjeseci pijenja alkohola. U daljoj fazi jetra se povećava, postaje tvrda. Takav jetreni bolesnik osjeća užasne bolove, gubi apetit i osjeća znatne smetnje u probavi. U trećem stadiju raste vezivno tkivo, jetra postaje čvrsta i znatno otvrdla. To je ciroza. Jetra počinje da radi sa vrlo malim kapacitetom. Bolesnici umiru u komi ili kao žrtve obične infekcije, pošto organizam izgubi odbrambenu snagu.

–  Alkoholičari neumitno obolijevaju i na srcu. Ono, zbog proširenja krvnih sudova, radi pojačano, te se brzo umara. Raste krvni pritisak, a srčani mišić slabi. Jedan od glavnih uzroka smrti alkoholičara je upravo oboljenje srca. Unošenje alkohola u čovječiji organizam pospješuje i druge bolesti (tuberkulozu, šećernu bolest) tako da alkoholičar bez odbrambenih snaga umire brže od onog koji nije konzumirao alkohol. Prema statistikama alkoholičari žive kraće od ostalih ljudi za 15-20 godina.

2.  Bolest živaca prouzrokovana alkoholom: Usljed oštećenja pojedinih centara u mozgu, kao vrlo često oboljenje, javlja se drhtanje ruku koje se ustrajnim uzimanjem alkohola sve više pogoršava. Često oboljenje je i upala živaca, zapravo njihovo oštećenje i odumiranje. Javljaju se trnci, osobito noću, grčevi i bolovi, te mnoge neugodnosti. Redovnim uzimanjem alkohola usljeđuje oduzimanje pojedinih dijelova tijela i teža invalidnost. Teško oboljenje je atrofija moždanih centara, koja također nastupa usljed trovanja alkoholom. Posljedice su paraliza ruku i nogu, oduzetost govora, gubitak vida i nemogućnost sporazumijevanja i koncentracije.

3.  Duševne bolesti prouzrokovane alkoholom: To su oboljenja sa vrlo teškim posljedicama po oboljelog. Patološkopijano stanje je kada se i kod malih količina alkohola javlja sumahnuto ponašanje, sa suženjem svijesti, gubitkom kontrole i agresivnošću.

–  Delirijum tremens je najčešće i najopasnije oboljenje. Smrtnost je velika i procjenjuje se na 30% oboljelih. Bolest se obično javlja noću sa pometnjom svijesti i gubitkom orijentacije. Pojavljuju se slušne i vidne halucinacije. Bolesnik vidi miševe, pacove, zmije, i sl. kako idu prema njemu i napadaju ga. Strah ga dovodi do  izbezumljenosti. Alkoholičar slabo spava, slabo jede i naglo propada.

–  Ludilo ljubomore je također jedna od bolesti alkoholičara. To je isključivo bolest muškarca. Ovo ludilo smatraju posljedicom gubitka spolne sposobnosti koja obavezno prati alkoholičara. Misao ljubomore ruši sve etičke norme te se često završava zločinom, pa i silovanjem vlastite djece.

–  Kozakovljeva psihoza se manifestira potpunim odsustvom kritičnog rasuđivanja, tako da alkoholičari često moraju doći pod starateljstvo.

–  Alkoholna padavica je jedan od teških danaka zlu alkohola. Bolesnik dobiva napade padavice sa svim njezinim preteškim posljedicama.

4.  Prijestupi i poremećaji na socijalnom planu:

–  Alkoholizam ruši ljude onda kada su oni najsposobniji za rad. Oni postaju teret i problem za svoju sredinu. Često izostaju sa posla, a njihov rad kako po količini tako i po vrijednosti, vidno se smanjuje. Ispitivanja u SAD su pokazala da alkoholičar usljed alkoholizma gubi prosječno 22 dana godišnje, što u američkoj industriji iznosi 30 miliona radnih dana. Alkoholičari se ozljeđuju 2 do 3 puta više nego zdravi ljudi. Već kod 0,15% alkohola u krvi dolazi do poremećaja u radu mišića i mogućnosti refleksa i u koncentraciji. U Francuskoj, u jednoj tvornici, od 207 slučajeva koji su doživjeli nesreću na poslu, 145 je imalo alkohol u krvi ispod 0,5 a 62 iznad toga. Kod 390 kontroliranih slučajeva 300 ih je imalo alkohol u krvi ispod 0,5% a 90 iznad toga. Iz ovih podataka se vidi koliko koncentracija alkohola u krvi utječe na nesreće.

–  Alkoholizmu žena, koji je u vidnom porastu, sve se više posvećuje pažnje, iz razloga što dolazi do raspada porodice i teških posljedica za djecu.

–  Alkoholizam kao kriminalni činilac: Zlo alkohola snažno se odražava i na polju kriminala. Oblik djelovanja naslijeđa sa roditelja alkoholičara na djecu ispoljava se na senilnosti i maloumnosti djece. Prema ispitivanjima engleskog kriminologa Burta, maloumnost je značajan činilac kod izvršenja zločina. Veoma je poznata činjenica da alkohol razara čovjekovu ličnost i sve njegove pozitivne osobine, dovodi do opće degradacije karaktera, nestajanja osjećajnog života, propadanja inteligencije, nestajanja osjećanja dužnosti i stida, gubi se osjećaj za moral i etiku itd. Sve ove pojave su plodno tlo za pojavu kriminaliteta. Alkohol prouzrokuje bijedu, a bijeda kriminal. Za žuđenom čašom pića alkoholičar je spreman i na najgore, na ubistvo.

–  Alkohol se javlja i kao uzrok seksualnog i agresivnog kriminaliteta. Babz i Lagner tvrde da su seksualni prijestupi u 66-67slučajeva posljedica upotrebe alkohola. Prema istraživanjima u Švedskoj, pod utjecajem alkohola izvršeno je 64,5% krivičnih djela suprotstavljanja, 84,95 povreda stana, 74,75% tjelesnih povreda, 85% ubistava… Najnovija istraživanja u Danskoj pokazuju da je 73 agresivnih kriminalaca bilo intoksicirano alkoholom.

–  Utvrđeno je također da je prostitucija uzročno vezana sa alkoholizmom. Udruženi, alkohol i prostitucija snose veliku odgovornost za spolne bolesti. U Zagrebu je utvrđeno da 55 pregledanih prostitutki boluje od sifilisa i gonoreje. Pozna%ti učenjak Forel je utvrdio da se 76,4%  muškaraca spolno zarazi pod djelovanjem alkohola.

–  Alkoholizam i saobraćaj: Zbog opasnosti od alkohola u čitavom svijetu je zabranjena vožnja pod dejstvovanjem alkohola. Pijanost izaziva lažan osjećaj sigurnosti i snage. Vozač ne poštuje saobraćajne propise, smanjuje mu se moć kontrole i refleksa. Umor zbog alkohola i pospanost su vrlo opasni u vožnji. Desetine i stotine hiljada ljudi su izgubili živote i na desetine i stotine njih su ostali invalidi. Sve zbog alkohola.

Iz ovog kratkog pregleda djelovanja alkohola na čovjeka, njegovu okolinu, društvo i zajednicu, očito da je alkohol zlo, i to veliko. Nesreća za ljudski rod. On je majka svih zala. Islam je objavljen za dobro čovjeka. On je putokaz sreće ljudi. I zato je islam iz ljubavi prema čovjeku ustao protiv alkohola. Zabranio ga je. Pozvao je vjernike da se bore protiv tog zla.

Svaki dodir muslimana sa alkoholom je zabranjen, o tome je Allahov Poslanik dao objašnjenje koje su nam prenijeli njegovi ashabi:

Allahov Poslanik je prokleo deset osoba u vezi sa alkoholnim pićem: onog koji ih proizvodi, kome se proizvode, ko ih pije, ko ih donosi, kome se donose, ko ih toči, ko ih prodaje, ko se njihovim parama hrani, ko kupuje i kome se kupuju.

Islam strogo zabranjuje prisustvovanje pijankama.

Ashabi Allahovog Poslanika prenose:

“Allahov Poslanik je zabranio da sjedimo za stolom za kojim se pije alkohol. Onaj koji stalno i redovito pije alkohol je kao onaj koji se klanja kipu. Alkoholičar neće unići u Džennet. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nek ne sjedi za stolom gdje hodaju čaše sa alkoholom”.

I muslimani su slušali, slušaju i slušaće Allahove riječi i poruke Allahova Poslanika a.s.

Droga

Uz alkohol čovjeka danas ugrožava novo zlo koje prijeti avetinjskom propašću: droga! Još su stari Grci poznavali svojstva ekstrakta maka koji je opijajuće djelovao na ljude i vodio ih u čudne snove. Herodot, Aristotel i Hipokrat govorili su o opijumu u svojim djelima. Rimljani su u čast Cerere,kojoj su se klanjali, pili makov sok. Nova era opijuma počinje u 19. stoljeću, otkrićem aktivnih elemenata: alkaloida morfija, kodeina, heroina, kokaina i drugih. Danas tržište droga nudi mnogo takvih proizvoda: LSD,  meshalin, psilocin, hašiš, marihuana,jokimbin, STP, te se preko starih preparata i morfinomimetričkih analgetika proteže na kokain, hipnotike, barbiturate, da bi se na kraju liste našli mnogi psiholeptički medikamenti.

U prošlosti se uzimanje droge, ma koliko ono bilo rašireno, ograničavalo na odrasle. Danas droga nezadrživo prodire medu sve uzraste i oba spola, što je vrlo zabrinjavajuće, droga se danas jako mnogo širi među mladim svijetom i porast upotrebe je iz godine u godinu sve veći. Droga kao da nema granica. Prodire u sva područja. 1964. godine u državi Kalifornija (SAD) zbog nedopuštenog uživanja droge bilo je uhapšeno 7 000 lica. 1967. godine taj broj je iznosio 37 000, a 1968. godine penje se na 89 000 uhapšenih, u nekim univerzitetskim kampovima u SAD utvrđeno je da ima 30% uživalaca droge. Gradonačelnik Njujorka, Lindesaj, utvrdio je da 25-30% učenika uzima drogu. Sudska revizija rasturača heroina uhapšenih u Njujorku utvrdila je da ih je 30%  imalo manje od 12 godina.

Statistika iranskog ministarstva zdravlja iz doba vladavine Šaha utvrdila je da se u Iranu dnevno pušilo oko 2.000 kg. opijuma, da je oko 5 000 samoubojstava godišnje prouzrokovano opijumom, 10 000 prijevremenih smrti, a 500 napuštene djece posljedica su otrova droge. Američke statistike iznesene u dnevnim listovima pokazuju da je između 1950.-1954. godine, samo u Njujorku, umrlo 465 lica od trovanja heroinom, a u naredne četiri godine 611. Između 1960. i 1964. godine broj umrlih se popeo na 1 299, a u trogodištu između 1965. i 1969. na 2 934 osoba.

Prije izvjesnog vremena američkom Kongresu podnesen je izvještaj da u SAD  ima preko  100 000 toksikomana. Slična situacija je i u drugim zemljama. Droga za sada nezaustavljivo ruši barijere i širi se… Gotovo po čitavom svijetu razvila se trgovina drogom koja se, iako je protuzakonita, ipak probija. Milioni osoba koje svaki dan traže svoj obrok, jer to zahtijeva njihovo zatrovano tijelo, predstavljaju masu potrošača i svakodnevnu dobit u milijunima dolara za bezobzirne, bezdušne, nečovječne švercere.

Žrtve koje počinju da uzimaju drogu postepeno se sve više navikavaju na nju postaju njeni robovi. Iza toga slijedi duševna i tjelesna propast, raskid sa porodicom, društvom, s radom, gubitak moralnih osjećanja, rađanje nasljedno opterećenog potomstva, unutrašnja degradacija koja vodi do krađe, prevare, silovanja, nasilja i zločina. Čak i novorođeno dijete majke koja je uzimala drogu, da bi ostalo u životu, mora uzimati drogu koja je prodrla u njegovu krv dok je još bio u majčinoj utrobi.

Toksikomana je lahko poznati: raširene zjenice, ugašen pogled, potpuna bezvoljnost, ispijeni obrazi, oronula odjeća uz oronulo tijelo i dušu. Nerado idu golih ruku da se ne bi vidjeli tragovi uboda šprice.

“Poručnik Grej, šef policije u Denveru, gradiću u državi Kolorado, umalo da nije pao u nesvijest 21.09. 1967. godine, kada je sa svojim ljudima upao u staru zgradu, već davno napuštenu. U jednoj sobici osamnaestogodišnja djevojka, sva zamrljana krvlju, potpuno gola, plesala je oko leša dvogodišnjeg djeteta. Djetetove su grudi bile rasporene i u njih zabijena razbijena boca Coca-Cole. Djevojka Carrol Matherd bila je majka ubijenog djeteta. Plesala je izgovarajući besmislene riječi. U podignutim rukama držala je malo srce istrgnuto iz grudi svoga djeteta. Uza zidove sjedili su drogirani mladići i djevojke koji su pušili i tupo posmatrali prizor. Djevojka je u nastupu halucinacije, pod utjecajem droge, ubila svoje dijete, turpijom za nokte rasporila grudi i izvadila mu srce…

Ovo je jedna od bezbrojnih priča o strašnom zlu čiji su se tmurni oblaci nadvili nad ljudski rod. I zato, u svojoj ljubavi prema čovjeku i za čovjekovo dobro, islam je ustao i protiv ovog zla. Islam jasno i odlučno zabranjuje upotrebu droge smatrajući to velikim grijehom, u tom zaključku su saglasni svi islamski učenjaci. Ovaj stav je utvrđen na osnovu onih islamskih principa po kojima se zabranjuje alkohol.

Istaknuti islamski učenjak Ibn Tejmijje je u vezi sa drogom rekao:

” U drogama, je više zlo nego u alkoholu, te su one pogotovo zabranjene. Ko bi smatrao da su dozvoljene, otpadnik je od islama, neće mu se klanjati dženaza niti će biti ukopan u muslimanskom groblju.”

Stav islama proizilazi iz Kur’anskih ajeta:

Ne bacajte sami sebe u propast!    (2, 195.)

Ne ubijajte sami sebe! Allah je prema vama milostiv!   (4, 29.)

Alkohol i droga su proizvodi i posljedice ljudskog beznađa. To su djela prokletog šejtana. Čovjek koji živi samo tjelesno, a takvih je znatan broj, teži samo da zadovolji svoje tijelo i svoje tjelesne nagone. Smisao njegovog života je uživanje i samo uživanje, bez obzira što je ono kratko, besmisleno i obmanjivačko. Takav čovjek ne nosi u sebi viši smisao života. Pada na svakoj prepreci: nemoćan i uplašen pred tegobama života, on traži zaborav. Nalazi ga u drogi i alkoholu. Saznanje o kratkoći svog života, o neizbježnosti smrti, o odlasku u hladni grob, bez saznanja o svrhovitosti življenja, vodi ga na puteve zaborava i nerazmišljanja. A droga i alkohol su za takve, smatraju oni, pravo utočište.

U isto vrijeme i nesreća za ljudski rod!  Nesreća jasna i nedvosmislena! Sigurna nesreća! Ljudi pokušavaju da se suprotstave. Zabranjuju trgovinu drogom, njezino rasturanje, trošenje, reklamiraju borbu protiv alkohola, liječe oboljele od droge i alkohola, otvaraju bolnice samo za ovu svrhu. To je dobro, i treba pomagati nesrećnim. To je ljudski i plemenito. Ali, glavna bitka protiv tog zla je uništiti ga u korijenu. Onemogućiti njegovo postojanje. Islam čini upravo to. Zlo je obeznadio. Onemogućio ga u njegovoj iskri. Islam je ukazao čovjeku na smisao života. Proklamirao je temeljno sveto saznanje, ideju koja potresa svaki atom živog i neživog:

Nema drugog Boga osim Allaha!

Utječem se Allahu!…

Sve je samo Allahu podređeno.

Samo je Allah dostojan klanjanja.

Samo je Allab utočište.

Islam je učinio život ozbiljnim, svrhovitim. Allah je u čovjeka udahnuo nešto od Svoga duha. Pružio mu mogućnost korištenja zemaljskih i nebeskih dobara. Otvorio horizonte vjerovanja. Smrt uklonio kao prepreku. Ukazao na vječni život. Pružio povjerenje. Obznanio tajnu života: živjeti u ime Allaha, za Allahovu vjeru, za činjenje dobrih djela, za sreću ljudi na oba svijeta, za mir, ljubav i spas. Islam je široko otvorio vrata ljudskom trudu za izgradnju ljudske ličnosti, za oplemenjivanje čovjeka, za dosezanje najviših mogućih duhovnih visina, za put u blaženstvo vječnog života.

Allah, dž.š., je pozvao vjernike na otklanjanje zla iz njihovih srca, iz djela, iz srca i djela nijhovih bližnjih, iz njihove okoline. Lukman savjetuje svoga sina:

O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – to je mudrost života!“ (31, 17.)

Allahov Poslanik je rekao:

„Ako neko od vas vidi da se radi ono što islam zabranjuje, neka to ukloni rukom, a ako ne mogne, onda neka osudi jezikom, a ako ni to ne mogne, nek osudi srcem, samo, to je najslabiji iman”.

Kada je Allah dž.š. potpuno zabranio alkohol, prvi muslimani su prestali piti. Prosuli su alkohol po ulicama, porazbijali sve posude i čaše u kojima je stajao. Njihova vjera, koju im je Allah dž.š. preko riječi i djela Allahova Poslanika usadio u srca, za jedan tren je riješila problem alkoholizma, onog trena kada je do njih doprla Allahova riječ o zabrani alkohola. Allah dž.š. je preko Svog Poslanika nadahnuo srca prvih muslimana da vjerom, upravo snažnom vjerom mogu postići uspjeh. Oni su pokušali i  uspjeli. Trasirali su put ka otklanjanju zla. Osvijetlili svojim primjerom staze budućim pokoljenjima.

Danas se čovječanstvo hrve sa zlom alkoholizma i droge. Za islam – taj problem ne postoji. Muslimani su ga već davno islamskim načinom življenja riješili i svaki put će ga samo tako rješavati, u tom trudu Allahova pomoć sigurno ne izostaje!

Izvor: Takvim, 1983. godina

Odlomak iz knjige “Pisani radovi i razgovori o islamu”

Autor: Munir Gavrankapetanović

Sarajevo, 1998.

Akos.ba

Pridružite se Facebook stranici posvećenoj promociji autora ovog članka:

Munir Gavrankapetanović