Iz pera Muhammeda Hamidullah: Kako se obavlja namaz?

„Čistoća je pola vjere“, govorio je Poslanik. Stoga će se, kada se hoće obavljati namaz, prvo oprati svoje tijelo. Za svakodnevni salat dovoljno je jednostavno obredno pranje (abdest), ali u izvjesnim slučajevima potrebno je kupanje ili bar tuširanje: za supružnike, poslije spolnih odnosa; za muškarce poslije noćne polucije; za žene, poslije njihovih ciklusa ili porođaja. Sunnet jasno nalaže tuširanje prije džume-namaza petkom.

Obredno kupanje (gusul): prvo se vrši umivanje, kako je niže opisano, zatim se poljeva vodom svo tijelo, od glave do pete, i to najmanje tri puta. Ako se koristi kada, treba je poslije pranja isprazniti a zatim čitavo tijelo sprati čistom vodom koja se sipa iz vrča ili tuša.

Obredno pranje (abdest) se obavlja ovako: učiniti naum, izgovoriti riječi Bismillah (u ime Boga), oprati ruke do iznad šaka, isprati usta, oprati nosnice vlažnim prstima, oprati lice od čela do brade i od uha do uha, oprati desnu, zatim lijevu ruku uključujući i laktove, prevući vlažnim prstima preko glave i ušiju (po nekim školama i preko vrata), zatim oprati desnu pa lijevu nogu do članka. Svaka radnja se ponavlja tri puta, što je pravilo samo u normalnim uslovima. Ako nedostaje vode dovoljno je sve preći samo jedanput.

Ako vode uopće nema, tejemum (simbolično pranje) zamjenjuje umivanje, a i kupanje. Dozvoljava se i bolesniku kome škodi voda. U takvim slučajevima, izgovara se namjera, izgovara se Božije ime (Bismillah), zatim se postavljaju dlanovi na čistu zemlju ili zid kuće, i njima se prelazi preko lica; ponovo se stavljaju dlanovi na zemlju, da bi se prešlo lijevim dlanom preko desne ruke do lakta, zatim desnim dlanom preko lijeve ruke. Tejemum simbolizuje pokornost čovjeka pred Svemogućim.

Nije neophodno da se pranje ponavlja za svaki namaz, ako to ne iziskuje neka nova obredna nečistoća: spavanje, ispuštanje gasa, urina i drugog, ili povraćanje. Je li potrebno naglašavati da, budući da se pravila čistoće tiču higijenskih potreba, treba u nužnicima obavljati pranje vodom a ne samo papirom. Upotrebu papira sa rukopisom i štampom treba ukloniti na samo iz higijenskih razloga, nego i da bi se izbjeglo nehotično nepoštovanje Božijeg imena.

Za obavljanje namaza potrebna je i čista odjeća i čisto mjesto (ni džamija ni posebni prostirači nisu obavezni). Treba također znati Kiblu ili smjer Kabe koja se nalazi u Mekki. Lako je, uz pomoć karte svijeta i kompasa, naći tu orjentaciju: pošto je Mekka smještena u sredini Arapskog poluostrva, bliže njegovoj lijevoj granici, stanovnici Francuske će se, na primjer, okrenuti prema jugoistoku, Jugoslavije također, Mauritanije i Senegala prema istoku, itd. Budući da je zemlja okrugla, dva puta mogu voditi pravom linijom iz jedne tačke u bilo koju drugu. Za orjentaciju pri vršenju namaza vrijedi smjer najkraćeg rastojanja između tačke u kojoj se klanjač nalazi i Kabe: u Kvebeku ili San Francisku to će biti istok-jugoistok; na Aljaski jugozapad. U tački na globusu koja se nalazi nasuprot Kabi, pošto je u četiri smjera udaljenost jednaka, izbor smjera je prepušten pojedincu i on se može okrenuti u bilo kom pravcu da bi se orjentisao prema Kabi.

Ima pet svakodnevnih namaza, od kojih se drugi dnevni petkom zamjenjuje jednim svečanijim namzom, koji se zajednički obavlja u džamiji (džuma). Sem toga postoje još dvije godišnje molitve o dva praznika: prva se obavlja na kraju mjeseca posta (ramazana), a druga pada u vrijeme hodočašća u Mekki. Svi ti namazi međusobno liče po formi, ali se razlikuju po trajanju. Tako jutarnji namaz ima samo dva rekata, drugi i treći namaz (u rano poslijepodne i kasno poslijepodne) imaju svaki po četiri rekata, četvrti (rano uveče) tri, a peti (kasno uveče) četiri. Poslanik je čvrsto preporučio da se doda još jedan namaz od tri rekata, nazvana vitr, odmah iza petog namaza.

Obavezno je samo pet dnevnih namaza, ali je Poslanik običavao dodavati, u vrijeme svakog namaza, nekoliko rekata što se smatra jako preporučenim. Tako su jako preporučena dva rekata prije jutarnjeg namaza; prije podnevnog namaza četiri rekata (ili dva puta po dva) a poslije njega još dva rekata; dva rekata nakon večernjeg namaza i tri rekata – prema hanefijskoj školi a prema drugim školama prvo dva rekata a zatim jedan – nakon noćnog namaza. Ovaj posljednji namaz zove se vitr. Pored ovih, može se obavljati namaza koliko se želi kao nafile, djela pobožnosti. Što više namaza to je veća zasluga. Nadalje, kada se uđe u džamiju, preporučeno je klanjati dva rekata kao tehijatul-mesdžid (kao počast Božijoj kući).

Vršenje namaza odvija se ovako: obave se propisana čišćenja, odabere se čisto mjesto, okrene se prema Kabi, ruke se dignu u visinu ušiju i jasno izgovara namjera riječima: „Namjeravam da u ime Boga klanjam taj i taj namaz (on se navede) sa njegovim rekatima, okrećući se prema Kabi, kao imam (kao jedan od onih koji slijede imama – prema prilici). Zatim se izgovara formula Allahu Ekber (Bog je najveći) i spuste se ruke: po malikijskoj i šiijskoj školi, ruke su spuštene slobodno sa strana i dodiruju noge, ali po svim drugim školama, one se preklapaju, žene na prsima, a muškarci po sredini tijela, lijeva ruka dodiruje tijelo, a desna ruka je na njoj. Tada počinje namaz i od tog trenutka ne smije se ni s kim govoriti niti gledati drugdje do u jednu tačku na zemlji gdje će se postaviti lice pri padanju ničice (sedždi), niti činiti bilo kakve pokrete koji narušavaju svečanost namaza. Pri svakoj obrednoj kretnji (klanjanje, sedžda, sjedeći stav) izgovara se Allahu ekber.

Namaz počinje jednom himnom iza koje slijedi prvo poglavlje Kur’ana; zatim se uči neko drugo poglavlje ili nekoliko odlomaka iz Kur’ana, izabranih po želji. Samo Kur’anski tekstovi mogu biti učeni naglas, prva dva rekata, prvog , četvrtog i petog namaza, te džuma i bajram namaz. Svi ostali klanjaju se u sebi.

Pošto se završi učenje Kur’ana, na način koji je izložen, nakloni se polažući dlanove na koljena i u tom položaju se izgovara tri puta: „Slava velikom Bogu.“ Zatim se diže i govori: „Bog je čuo onoga ko Ga veliča: naš Gospodaru, hvala Ti.“ Zatim se pada ničice, dodirujući čelom, nosom i dlanovima tlo, savijenih koljena i tu se izgovara tri puta: „Slava Bogu koji je najuzvišeniji“, zatim se sjeda na lijevo stopalo, ostavljajući desno stopalo slobodno, tako da su prsti okrenuti napolje, a peta strši gore, položaj u kome se traži oprost od Boga. Zatim se ponovo pada ničice ponavljajući iste riječi kao i pri prvoj sedždi. Konačno se ustane i stane uspravno. Sve to, misli se na uspravno držanje, na klanjanje i sedždu, čini jedan ciklus ili rekat, koji smo spomenuli u više navrata.

Drugi rekat počinje prvim poglavljem Kur’ana, iza njega slijedi neki drugi dio po izboru. Zatim se nakloni na koljena, pada ničice dva puta, ponavljajući odgovarajuće riječi, kao i u prvom rekatu. Poslije druge sedžde se ne diže nego se ostaje sjedeći na lijevom stopalu i priziva se Božija prisutnost i potvrda vjere.

Ako namaz, kao jutarnji, ima samo dva rekata, on se završava pozdravom (selamom), okrećući glavu prvo desno i izgovarajući „Esselamu alejkum ve rahmetullah“, (Mir vama i milost Božija), zatim lijevo ponavljajući iste riječi. To je kraj. Ali, ako namaz ima više od dva rekata, tada se poslije sjedenja nakon drugog rekata diže ponovo i uči prva sura Kur’ana ali bez drugih odlomaka; zatim se nakloni, digne, pada ničice dva puta. Ako namaz ima tri rekata (kao četvrti, na početku večeri) ostaje se sjedeći poslije dvije sedžde trećeg rekata i završava se sa dva selama. Ako namaz ima četiri rekata (dva poslijepodnevna namaza i kasni večernji), tada se odmah poslije dvije sedžde trećeg rekata diže, recituje se ponovo prvo poglavlje Kur’ana, nakloni se, pada ničice, zatim se ostaje sjedeći i završava selamom.

NEKE OSOBITOSTI

Po šafijskoj i hanbelijskoj školi jutarnjem namazu dodaju se neke formule prizivanja, nazvane kunut. Naime, kada se poslije klanjanja u drugom rekatu digne, ne pada se odmah ničice nego se ostaje uspravno, dignu se ruke ispred prsa i izgovara se jedna dova, zatim se nastavlja namaz, pada se ničice, itd. Druge škole ne primjenjuju taj kunut, jer smatraju da ga je Poslanik praktikovao samo privremeno.

Hanefijska škola ima također svoj kunut, ali u toku trećeg rekata vitr namaza, koji dolazi poslije petog namaza, kasno uveče. Naime, kada se završi učenje Kur’ana u trećem rekatu ne naklanja se odmah, nego se prvo uči ta dova, poslije toga namaz se nastavlja, klanjajući se kao i obično. Treba napomenuti da, ako se namaz obavlja zajednički, treba slijediti ono što čini imam, bez obzira kojoj on školi pripada.

Pored toga, kada se priziva Božije prisustvo u toku sjedenja na drugom rekatu treba, prema nekim školama, prizvati Božiji blagoslov Muhammedu; po drugim školama to treba činiti samo dovom, a ne prizivanjem.

Izvor: Uvod u islam

Autor: Dr. Muhammed Hamidullah

Prevela sa engleskog: Sabina Berberović

Za Akos.ba pripremila: Fahreta Vreva