Iz knjige O nacionaliziranju Muslimana: NOB i nacionalno pitanje u Jugoslaviji

Portal Akos.ba u mjesecu novembru realizuje kampanju “Bosna i Hercegovina – moja domovina” kroz koju ćemo afirmirati antifašističku borbu naroda Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu, kao i dešavanja nakon toga.

Kroz kampanju koja će se sadržavati iz tekstova i slika sa citatima želimo afirimirati  historijske i književne činjenice iz ovog perioda koji dokazuju da je na dan 25.11.1943. godine obnovljena hiljadugodišnja državnost Bosne i Hercegovine.

Današnja narodnooslobodilačka borba i nacionalno pitanje u Jugoslaviji nerazdvojno su vezani. Naša narodnooslobodilačka borba ne bi bila tako uporna i tako uspješna, kada narodi Jugoslavije ne bi u njoj vidjeli, osim pobjede nad fašizmom, i pobjedu nad onim što je bilo za prošlih režima, pobjedu nad onima koji su ugnjetavali i teže daljem ugnjetavanju naroda Jugoslavije. Riječ narodnooslobodilačka borba — bila bi samo jedna fraza, pa čak i prevara, kada ona ne bi, osim opštejugoslovenskog smisla, imala i nacionalni smisao za svaki narod posebice, tj. kada ona ne bi, osim oslobođenja Jugoslavije, značila u isto vrijeme i oslobođenje Hrvata, Slovenaca, Srba, Makedonaca, Arnauta, Muslimana itd., kada narodnooslobodilačka borba ne bi imala tu sadržinu da zaista nosi slobodu, ravnopravnost i bratstvo svim narodima Jugoslavije. U tome i jeste suština narodnooslobodilačke borbe.

Današnja narodnooslobodilačka borba ne bi se mogla završiti pobjedom nad okupatorima i njihovim slugama, ako u toj borbi ne bi bilo narodnog jedinstva, ako u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partiznskih odreda Jugoslavije ne bi učestvovali Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i Muslimani. Potpuno oslobođenje svakog naroda posebice ne bi se moglo postići, ako on ne bi sada već uzeo pušku u ruku i pošao u borbu za zajedničku pobjedu svih naroda Jugoslavije nad svim neprijateljima naroda.

Glavna smetnja za takvo puno borbeno jedinstvo jesu oni koji gledaju unatrag, koji teže da uspostave ono staro što je bilo do propasti Jugoslavije. To su vođstva raznih bivših građanaskih partija; to je tzv. londonska linija “Čekajte još nije vrijeme”, to je Draža Mihajlović i njegovi četnici, koji pod parolom “Za kralja i otadžbinu” vode borbu na strani okupatora, protiv naše Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda; to su, jednom riječju, svi oni koji se boje da narod dobije oružje u svoje ruke, jer znaju da onda više neće biti moguće ostvariti reakcionarne, nenarodne zamisli o uređenju Jugoslavije.

Perspektiva koju narodima Jugoslavije nose londonske izbjeglice vrlo je crna i predstavlja strašnu opasnost za sve one narode koji su bili ugnjetavani od postanka Jugoslavije. Žandarmski kundak i četnička kama bili bi glavno sredstvo te londonske izbjegličke vlade za ujedinjavanje naroda Jugoslavije, kada bi se ona kojom nesrećom ponovo dokopala vlasti u Jugoslaviji.

Makedonci, Arnauti, Hrvati, Muslimani itd. sa strepnjom se pitaju šta će biti sa nama, ako se povrati ono staro? Londonska izbjeglička vlada već prijeti, četnici već kolju, gdje mogu, uz pomoć okupatora, i bruse kame za još strašnije pokolje —  to je ono čega se svi narodi boje. Ali mi dovikujemo svima da se ne boje, spas od svega toga je moguć i to jedino na taj način ako se već sada, odmah, bez oklijevanja uzme puška u ruke i pođe u sveti boj koji bije naša junačka Narodnooslobodilačka vojska protiv okupatora, za slobodu i ravnopravnost svih naroda Jugoslavije. To je jedini spasonosni put kojim treba da idu svi narodi Jugoslavije.

Josip Broz Tito, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlosti narodnooslobodilačke borbe, “Proleter”, god. XVII, 16. decembar 1942, u: Borba za oslobođenje Jugoslavije 1941-1945

Josip Broz Tito – NOB i nacionalno pitanje u Jugoslaviji

Izvor: A. Isaković, “O nacionaliziranju Muslimana”, Globus, Zagreb, 1990.

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza