Istanbul i mačke, veza duga stoljeća

Istanbul, koji je kroz historiju ugostio mnoge civilizacije, poznat je ne samo po svom historijskom i kulturnom bogatstvu već i po svojim mačkama koje možete pronaći na gotovo svakoj ulici. Megagrad je postao jedan od najcjenjenijih svjetskih gradova, “biser Bosfora”, zbog svoje historijske strukture, kulturnih ljepota i beskrajnih aktivnosti koje se odvijaju 24/7.

Ali grad, koji dnevno ugosti hiljade domaćih i stranih turista, poznat je i po mačkama. Mačke, koje su gotovo svaki kutak grada učinile svojim domom, postale su simboli četvrti kao što su Fatih, Kadıköy i Beyoğlu. Dok turisti lutaju Istanbulom, često vide stalne stanovnike grada, mačke, kako ponekad jure galeba da pojedu simit ili čekaju ribu koju ulove ribari amateri. Ponekad poziraju na historijskim mjestima ili lutaju uličicama, različite pasmine i boje.

Slatke mačke, često nazivane na temelju svojih fizičkih karakteristika i boje krzna, poput “Tekir”, “Kartopu”, “Sarman,” “Duman” i “Kömür”, postale su simboli za ljubitelje fotografije. Fotografi koji snimaju znamenitosti grada često uključuju ove mačke na svoje fotografije. Istanbulske mačke, hranjene hranom trgovaca, lokalnog stanovništva i turista, ne prestaju šarmirati ljude. Mjaučući da bi signalizirale želju za maženjem, mačke nastavljaju put nakon što ih pomaze, pokazujući zahvalnost.

Historičar i pisac Zafer Bilgi, govoreći za Anadolu Agency (AA) o historijskoj prisutnosti mačaka u gradu, naveo je da su mačke neizostavan dio kulture grada.

Bilgi je zabilježio da su nakon osvajanja Istanbula, 29. maja 1453. godine, “külliyes” (kompleksi) izgrađeni na sedam brda i da je Fatih Sultan Mehmet također dao sagraditi külliye u sredini sedam brda, gdje su mačke od tada prevladavale. Bilgi je također spomenuo da zapisi od prije 500 godina pokazuju da je Bajezidova džamija izgrađena nakon što je utvrđeno kako će se osigurati prihod za hranjenje životinja koje žive u blizini kako bi se zaštitila njihova prava.

Također je objasnio da je za vrijeme vladavine sultana Murata III. objavljena prva Opća deklaracija o pravima životinja te da su suosjećanje i milosrđe prema mačkama doveli do toga da one postanu dio gradske kulture.  – U 1500-ima, zaštita mačaka i pasa putem ovih deklaracija i edikta nije bila samo stvar zakona ili dekreta, već odraz osjetljivosti ljudi. U Istanbulu postoji izreka: ‘Beyazitov svetac, luđak i mačka nikad nisu odsutni.’ Mačke su zapravo odraz suosjećanja i milosrđa – , objasnio je.

Bilgi je dodao da historijski zapisi spominju Ismaila Saiba Sencera, bivšeg direktora Državne biblioteke Beyazıt u Fatihu, koji je posjedovao oko 40 mačaka i trošio trećinu svoje plaće na brigu o njima.

Istakao je i tradiciju “mancacı” iz osmanskog doba, gdje su pojedinci nakon namaza nosili jetricu i, uz naknadu, hranili mačke i pse, slično današnjim prodavačima ptičje hrane. Ta je praksa, primijetio je, duboko ukorijenjena u urbanoj kulturi Istanbula, iako se ne može pripisati samo osmanskom razdoblju.

Bilgi je naglasio da su mačke već više od 500 godina neodvojivi dio Istanbula, te da u gradu nalaze sigurno mjesto. Objasnio je da su te mačke postale sastavni dio identiteta grada – dio njegove porodice, terapije i duhovne prakse. Očigledni su suosjećanje i milosrđe koje su im ljudi iskazali jer su živjeli mirnim, dugim životom u najsigurnijim kutovima grada. Za razliku od drugih gradova, gdje se mačke s rodovnikom tretiraju s posebnim poštovanjem, Istanbul sve mačke tretira jednako.

U Istanbulu se mačka smatra gostom, utjelovljujući izreku: “Voli stvoreno radi Stvoritelja.”

akos.ba