Istaknuti Bošnjaci: akademik Smail Balić

Istoga dana, kad je u četvrtak, 14. marta 2002. umro veliki njemački filozof Hans-Georg Gadamer, glavni predstavnik savremene filozofske hermeneutike, prestalo je iznenada kucati u Beču i srce velikog Bošnjaka, akademika, profesora, istaknutog znanstvenog radnika dr Smaila Balića.

Otišao je još jedan Bošnjak iz generacije starih, eminentnih znanstvenika, gazinovaca, vištovaca i svršenika Mektebi-nuvvaba, koji su pred sumrak Drugog svjetskog rata – ili u samom njegovom toku – ostavili svoju rodnu grudu tražeći znanja na stranim Univerzitetima na kojima će poslije neki i sami naučavati, ili kao imami odlukom Ulema-medžlisa služili svojim Bošnjanima koje je sudba odvela u toku samog rata daleko od svoje domovine. Otišao je iz naše sredine profesor koji se neumorno borio protiv svih koji su osporavali našu kulturu, nauku i historiju, naš identitet i bošnjaštvo, braneći je sa puno elana i znanja. Kao što je poznato, činio je to vrlo uspješno usmeno, učestvujući na mnogim tribinama, a i pismeno, pišući rasprave, studije i popularne članke. S njim završava jedna sjajna, biserna epoha Bošnjaka koji su najveći dio svog života proveli izvan svoje domovine Bosne i Hercegovine, dokazujući se u naučnim i kulturnim krugovima kao majstori usmene riječi i pisanog kazivanja, i ostavljajući dubok trag u bošnjačkoj književnosti, uz bogata raznorodna svjedočanstva o svom i našem vremenu. Ti Bošnjaci, ovdje navedeni po abecednom redu: Ćamil Avdić (r. 6.4.1913. u Plani kod Bileće, BiH, u. 1.12.1979. u Čikagu, SAD), Salih Hadžialić (r.1914. u Donjem Moštru kod Visokog, BiH, u. 15.7.1997. u Zenici, BiH), Sejid Karić (r. 1.9.1916. u Gornjoj Tuzli, BiH u. 13.3.1985. u Bloomingonu, Indiana, SAD), Haris Korkut (r. 1916. u Zvorniku, BiH  u. 1980. u Balbeku, Libanon), Muhammed Tajjib Okić(r. 1.12.1902. u Gračanici, BiH, u. 9.3.1977 u Ankari, Turska), Salih Šabanović (r.1919., BiH, u. 1989. u Ankari, Turska), Ismet Zunić (r. 27.12.1914. u Gornjoj Tuzli, BiH,  ubijen 1945. u Blajburgu, Austrija) te najzad Smail Italić, predstavljali su kao neumorni znanstvenici islam, bošnjačku kulturu, nauku i historiju u evropskim i vanevropskim naučnim i kulturnim krugovima i tako godinama ostavljali za sobom neizbrisive tragove u kulturi, znanosti, bez čijeg stvaralaštva bi i svjetska kultura bila osiromašena.

Akademik, profesor, dr. Smail Batić rođen je 26. augusta 1920. u Mostaru, od čestitih roditelja Mustafe i Hatidže, gdje je završio dva razreda Elementarne škole (mekteba) i osnovnu školu. Zatim je upisao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu na kojoj je i maturirao školske 1939/40. Godine. Po završetku GHM upisuje se na Višu islamsku šerijatsko-teološku školu (VIŠT), gdje ostaje dva semestra. Zimskog semestra 1941/42. dolazi u Beč i upisuje se na Filozofski fakultet. Studirao je u Beču, Lajpcigu, Breslau (Wroclawu), a potom se ponovo vraća na Bečki fakultet, na kojem je i okončao svoje studije. Studirao je islamologiju (Islamkunde) arabistiku, turkologiju i filozofiju. Za vrijeme studija posjećivao je i predavanja na slavenskoj filologiji. 22. augusta 1945. doktorirao je na Bečkom fakultetu na Katedri za Orijentalistiku sa temom: “Die geistigen Triebkräfte im bosnich-herzegowinischen Islam” (Duhove pokretačke snage u bosanskohercegovačkom islamu) i tako stekao titulu doktora filozofije. Poslije završetka studija radi kao predavač i lektor na Javnom učilištu za orijentalne jezike (Lehrer an der öffentliche lehranstalt für orientalische sprachen in Wien) od 1945.-48. i Visokoj školi za trgovinu (Lektor an der Hochschule für Welthandel) od 1948.-62. Kratko vrijeme će provesti u Turskoj i Kuvajtu 1962. da bi po povratku iz Kuvajta 1963. počeo raditi u čuvenoj Austrijskoj nacionalnoj biblioteci, kao diplomirani bibliotekar. Stručni ispit za državnog bibliotekara (Staatsbibliothekar) polaže 1966. Od 1975. kad je unaprijeđen u nadsavjetnika (OR) radi u svojstvu stručnog referenta za orijentalne jezike sve do svog penzionisanja 1982. Pred osnivanje sarajevskog Islamskog teološkog fakulteta 1977. bio je uz već spomenutog Okića, predviđen za člana Nastavničkog vijeća, ali do realizacije nije došlo zbog opiranja i odbijanja službenog Beograda. Od 1982. do 1985. radio je kao naučni saradnik na Institutu za historiju arapsko-islamskih nauka pri Johan-Volfgang-Gete univerzitetu u Frankfurtu. Od 1984. je dopisni član Kraljevske akademije za istraživanje islamske civilizacije u Amanu, Jordan. Osim toga dr. Balić je bio član kuratorijuma Austrijskog orijentalnog društva Hamer-Purgštal, Društva austrijskih književnika, kuratorija Centralnog instituta “Islam-Archiv” Njemačke, Kulturnog društva Bošnjaka Preporod u Zagrebu, predsjednik Matice Bošnjaka izvan domovine (Cirih), osnovane 6. marta 1993., osnivač, dugogodišnji, a potom i počasni predsjednik Muslimanske socijalne službe u Beču. Dr Balić je i nosilac austrijskog Ordena I. klase za zasluge u nauci i umjetnosti. Austrijski državljanin je postao 1956. Dr Balić je koncem juna 1990., prvi put od 1943.,bio u posjeti BiH i njenom glavnom gradu Sarajevu sudjelujući na simpoziju “Bosna i Bošnjaci” organizovanom od strane Bošnjačkog instituta i redakcije omladinskog lista „Naši dani”.

Dr Balić je bio poligota. Govorio je osim svog maternjeg jezika još njemački, moderni turski, arapski, a služio se još i engleskim, francuskim i ruskim.

Dr. Balić je bio plodan znanstveni radnik. Počeo se baviti spisateljskom djelatnošću još u mladenačkim danima. Prvi svoj rad „Duhan u narodnoj upotrebi muslimana”, objavio je u časopisu Novi Behar, god. 13/1939, br. 7-10, str. 103-106. Od tada pa do kraja svog života objavio je preko 330 jedinica, razasutih u brojnim knjigama, zbornicima, časopisima i novinama na bosanskom, arapskom, njemačkom, turskom i engleskom jeziku, uglavnom apologetskog karaktera. Godine 1958. povjereno mu je uređivanje časopisa “Der gerade Weg” – Sirati müstekim. Mitteilungsblatt für muslimische Flüchtlinge in Österreich und Deutschland – (Pravi put), koji je osnovao već spomenuti Šabanović u Njemačkoj za muhadžire s Balkana. Prvi broj pod njegovim uredništvom je izašao jula 1958. Članci su bili na njemačkom, bosanskom i turskom jeziku. Od januara 1966. postaje organ društva Moslemischer Sozialdienst (Muslimanske socijalne službe) i izlazio je povremeno i šapirografski do 1975. Od 1975. do 1979. kao tromjesečnik Muslimanske socijalne službe biva štampan kao Nova serija s člancima još i na turskom, arapskom i engleskom jeziku. Pored toga dr. Balić je uredio 3 broja biltena (bulettin) međunarodne organizacije Jami’at al islam, u kojoj je radio kao otpravnik poslova od 1958. do 1962. Časopis je bio štampan pod istim nazivom, a jedno izdanje je izlazilo i na bosanskom jeziku. Izlazio je povremeno u Beču od 1959. do 1961.     Dr Balić je bio  osnivač i urednik višejezičnog tromjesečnika “Islam und der Westen” (Islam i Zapad), koji je izlazio u Beču od 1980. do 1989. Svoja duhovna i nacionalna pregnuća konkretizirao je i kao jedan od najistaknutijih saradnika “Bosanskih pogleda – Nezavisnog lista muslimana BiH u iseljeništvu”. Dubinu i oštrinu svoje misli dr. Balić je pokazivao i dokazivao nebrojeno puta učestvujući na stotinama tribina, predavanja, radio i televizijskih emisija, dajući i brojne intervjue ovdašnjim i stranim medijima. U svim svojim nastupima, svojim člancima i knjigama, dr Balić je branio ne samo prošlost već i istinu.

Rad dr Balića bio je veoma plodan kako po kvalitetu i obimu, tako i po širini radnog polja. Ne upuštajući se u detalje, možemo ga podijeliti u dvije grupe: vjerski i javno kulturni. Prvi mu je služio kao osnova od koje je uvijek polazio. Za nas je od naročitog značaja njegov rad na polju kulture Bošnjaka. On je bio dobar poznavalac naše kulture, koju je i sam predstavljao u najboljem značenju te riječi. To nam potvrđuje njegovo bez sumnje najznačajnije djelo “Kultura Bošnjaka”, koju je o svom trošku izdao 1973. u Beču. Ovo djelo je nezaobilazno za svako temeljitije upoznavanje naše kulture i historije. S tom knjigom dr. Balić je otvorio oči mnogima koji su nipodaštavali (i žele nipodaštavati) umne i materijalne tvorevine Bošnjaka i Hercegovaca. Tako je dr. Balić zajedno s prvim pionirima: Bašagićem, Handžićem, Okićem i Šabanovićem učinio veliki doprinos rasvjetljavanju istine i istinskog blaga Bošnjaka na orijentalnim jezicima. Kultura Bošnjaka trebala se pojaviti i na njemačkom jeziku pod naslovom “Nepoznati Bošnjaci – Jedna kulturna povijest” (Die unbekannten Bosniaken – eine Kulturgeschichte). Međutim u zadnje vrijeme je došlo do promjene u naslovu i pojavila se kao “Das unbekennte Bosnien. Europas Brücke zur islamischen Welt”.

U nauci dr. Balić nikada nije išao utabanim stazama i uvijek je smatrao da je na pragu pravog rješenja ako je ono o čemu piše predmet žestokog osporavanja, kao što je to slučaj s njegovim djelom “Zaboravljeni islam”, Beč, 2000. U ovom djelu su sabrani njegovi radovi pisani na njemačkom jeziku na izmaku dvadesetog stoljeća.

Po autorovoj zamisli – inače dr Balić je bio korifej ekumenizma muslimana, kršćana i židova – ono bi trebalo poslužiti kao “svojevrsni doprinos kršćansko-muslimanskom dijalogu”, str. 20. Međutim, iako se ovdje ne želimo upuštati u detalje pojedinih iznesenih tvrdnji, ne možemo a da ipak ovdje ne istaknemo da je dr  Balić, zaista u nekim svojim stavovima bio jako radikalan, premda je islam bio uvijek otvoren za međureligijski dijalog. Kur’an tomu izričito poziva sljedbenike ehl el-kitaba. Muslimani, kršćani i jevreji treba da se znaju i uvažavaju. Ljudi prema ljudima trebaju iskazivati pažnju, ljubav, simpatiju, razumijevanje bez arogancije. Nalazimo se ispred dva puta: jedan je onaj koji vodi nasilju i ugnjetavanju, a drugi je put razgovora, međusobnog razumijevanja i poštovanja. U ovom danas, svakojakim duhovnim i materijalnim otrovima zagađenom svijetu, dijalog je nasušna potreba. Musliman je svjestan kur’anskih riječi: A da je Allah htio, On bi vas učinio pripadnicima jedne vjere… (5,48). Islam je otvoren, jasan i univerzalan. U njemu nema ništa tajanstveno ni mistično. Nije vezan ni za jedan narod, ni za jedno mjesto niti podneblje. Islam uči ne samo da se živi u duhu miroljubive koegzistencije nego i u duhu uzajamnog poštovanja i saradnje na polju služenja dobru pojedinaca i čitavih zajednica. “Islamu je, dakle, mjesto u Evropi. Muslimani su u njoj prisutni duhom, kulturom, zajedničkom sudbinom, biološkom supstancom i – na kraju – srodnošću vjerskih pogleda”, primjećuje dr. Balić na str. 19-20, navedenog djela. Evropljani su izgleda danas, nažalost, zaboravili doprinos islama čitavom kulturnom blagu čovječanstva.

Osim ovih djela, dr. Balić je još napisao “Ruf vom Minarett. Weltislam heute: Renaissance oder Rückfall? Eine Selbstdar-stellung.” (Poziv s munare. Svijet islama danas: renesansa ili nazadovanje? Vlastiti prikaz), treće dopunjeno izdanje, Hamburg: E. V Rissen 1984., 272 str.; “Die Kultur der Bosniaken. Supplement I. Inventar des bosnischen literarischen Erbes in orientalischen Sprachen.” Beč, 1978., 108 str.; “Kultura Bošnjaka: Muslimanska komponenta”, drago dopunjeno izdanje, Tuzla, R&R, 1994., 383 str.; “Das unbekannte Bosnien. Europas Brücke zur islamischen Welt.” (Nepoznata Bosna. Evropski most ka islamskom svijetu), Köln-Weimar-Wien: Böhlau, 1992., 526 str. Mit einer Landkarte. (Kölner Veröffentlichungen zur Religionsgeschichte, 23); “Dei Islam im Spannungsfeld von Tradition und heutiger Zeit” (Islam u rasponu od tradicije do  današnjeg vremena), Würzburg, Altenberge: Echter 1993., 239 Str. (Religionswissenschaftliche Studien, 24); “Mostar: Wem gehört die leidgeprüfte bosnische Stadt?” (Mostar: Kome pripada napaćeni bosanski grad?), Soest: MR-Zeitzeichen 1993., 61 Str. “Der Islam – europakonform?” (Islam-uro^ko^orman?) Würzburg, Altenberge: Echter 1994., 322 Str. (Religionswissenschaftliche Studien, 32); “Bosna u egzilu 1945-1992. Članci, rasprave, razgovori”. Zagreb, Preporod, 1995., 184 str. (Biblioteka Behar); “Islam für Europa. Neue Perspektiven einer alten Relgion” (Islam za Evropu. Nove perspektive stare religije), Köln-Weimar-Wien: Böhlau, 2001., 258 Str. (Kölner Veröffentlichungen zur Religionsgeschichte, 31).

Čitajući Balićeve studije i članke stječe se dojam da za njega nijedan problem nije bio mali da ne bi bio razmatran, nijedna prepreka nije bila toliko velika da ne bi bila savladana.U vrijeme burnih događaja u ex-Jugoslaviji, provođenih ognjem i mačem, dr  Balić je autentični tumač vjere. Osuđivao je nepravdu nad ljudima, govorio da se ne smije lagati o sebi pred Bogom i pred ljudima. Dizao je glas protiv ubijanja golorukih Bošnjaka, protiv razaranja, rušenja i paljenja njihovog kulturnog naslijeđa i vjerskih obilježja, a isto tako bio je spreman osuditi i nedjela svoga naroda, ako ih je bilo, jer za njega “grijeh je grijeh” kako to uči islam, bez obzira od koga to bilo. Poručivao je da čovjek mora tako raditi kako bi izdržao kritiku i poslije niza godina, njegovi stavovi protiv etničkog čišćenja u BiH su vrlo jasni. Govorio je na simpozijima da islam naučava da svako ima pravo na svoj dom, vlasništvo, zavičaj, pa tako i Bošnjaci, kao svoji na svome. “Starosjedioci smo i baštinici na svojoj zemlji, prilično ujednačeno raspodijeljeni po svim krajevima Bosne i Hercegovine”, pisao je u svom članku „KO SMO?”, (v. Bosna u egzilu, str. 23). Uvijek je uzimao u odbranu i branio njihovu pravednu borbu za slobodu, Pisao je pisma uredništvima listova “Die Presse”, “Kurier” i “Der Standard”. Kroz brojne članke i pisma služio je bošnjačkom narodu. Takav je bio do kraja života.

Što se tiče evidencije vlastitih radova, treba se diviti Balićevoj savjesnosti i predanosti koji su svrstani po godinama od 1939. do 1983. Ne samo da je naveo naslove svojih članaka i podatke gdje i kada su objavljeni nego je naveo i sve recenzije svojih knjiga.

Tako je kao “umnožen manuskript” izdao 1983. u vlastitoj nakladi svoj “Popis važnijih radova od 1939.-1983.” U toj knjižici od 20 str. obuhvaćena je 161 bibliografska jedinica. Učinio je to sve, kako je pisao 1989. u Uvodu SELEKTIVNA BIBLIOGRAFIJA 1983.-1989. povodom navršene pedesete godišnjice svog rada  na polju pisane riječi “na pobudu nekih prijatelja”, pa nastavlja “Krajem ove godine, kad se navršilo punih pedeset godina moga  skromnog rada na polju pisane riječi, ponukao me je osnivač ‘Bošnjačkog instituta’ u Zurichu, moj prijatelj Adil Zulfikarpašić, da ovaj popis dopunim bibliografskim jedinicama koje su nastale u vremenu od 1983. do 1989. To sada rado činim – u nadi da bi ova dopuna mogla tu i tamo biti od neke koristi.”

Godine 1988. izdali su profesori Adel Hury i Ludvig Hageman u njegovu čast Zbornik pod naslovom “Blick in die Zukunft” (Pogled u budućnost). U ovom Zborniku je unesena i bibliografija njegovih radova od 1939.-1998. sa ukupno 317 bibliografskih jedinica.

Smatram da djelu dr. Smaila Balića tek predstoji vrijeme u kome će biti sve više tumačeno i na pravi način vrednovano. Iz svih njegovih radova se vidi bogata intuicija, sposobnost za opservaciju, a pored toga i velika ljubav i predanost poslu.

Akademik, profesor, dr. Balić je pokopan 19. marta na groblju u Cvendorfu (Zwerndorf), Donjoj Austriji. To je njegova želja bila, kao što nam pokazuje ovaj odgovor iz jednog intervjua iz 90-tih godina na pitanje “Hoćete li se to i vi vratiti u Bosnu? Makar i nakon pola stoljeća”, dr  Balić je odgovorio: “Ovdje imam porodicu. Stekao sam prijatelje, navike. Tamo mogu doći da učestvujem u nekom zajedničkom projektu. Ako Bog da. Rado bih došao na neko vrijeme. Ali ne bih ostao. (…)” Pored njegovih prijatelja iz Beča, na zadnji ispraćaj su došli i njegovi dugogodišnji prijatelji Adil-beg Zulfikarpašić Bosna/Švicarska i Ibrahim Kajan iz Zagreba. Iako je tog dana bilo jako hladno i veoma kišovito, ipak se okupio lijep broj njegovih Bošnjaka i poštovalaca. Iz mnogih usta čuo se uzvik: Aman, kakav čovjek, a kakav odlazak?! A motto poručuje: “Što god radiš, radi pametno i pomisli na svršetak!”

Piše: dr. Salim Abid HADŽIĆ

Preuzeto iz Glasnika IZ u BiH