Kolumne i intervjui

Isplivavanje diskriminacije i dvostruki standardi

- Političari i javne ličnosti moraju prepoznati da ratovima predstoji duga budućnost, osim ako se svi ljudi ne tretiraju jednako, bez obzira na etničku pripadnost, boju kože, godine, spol ili vjeru

Piše: Hatice Keskin

– Autorica je trenutno istraživač u Svjetskom istraživačkom centru TRT-a

ISTANBUL (AA) – Ratovi mogu uništiti i zakopati mnoge stvari u zemlju, ali istovremeno mogu izroniti mnogo toga. Od početka rata koji je Rusija pokrenula 24. februara protiv Ukrajine, komentari nekoliko međunarodnih dopisnika otkrili su latentni rasizam i diskriminaciju u 21. stoljeću, koji žrtve klasifikuje na “vrijedne” i “nevrijedne” na osnovu etničke pripadnosti, boje kože, očiju i kose.

Izvještavanje o boli i patnji Ukrajinaca je, naravno, najveći prioritet, ali kao takvo ono ne bi trebalo biti umotano u rasističke okvire. Na primjer, izjava bivšeg zamjenika glavnog tužioca Ukrajine Davida Sakvarelidzea, koju je prenio BBC, otkriva rasizam i diskriminaciju. Političar je uporedio ljude u Iraku i Afganistanu, navodeći kako je Ukrajina “civilizovanija”. Zatim je rekao: “Ovo je veoma emocionalno za mene, jer vidim Evropljane sa plavom kosom i plavim očima kako se ubijaju svaki dan Putinovim raketama i njegovim helikopterima i njegovim raketama.”

– Dvostruki standardi imaju dugu istoriju –

Još jedan primjer toga je novinar koji je za CNBC rekao kako “ovo nisu izbjeglice iz Sirije, ovo su izbjeglice iz susjedne Ukrajine… ovo su kršćani, oni su bijelci i vrlo su slični”.

Ova ranije skrivena pristrasnost iznenada je izašla na vidjelo, ali ne zaboravimo da takvi dvostruki standardi imaju dugu istoriju.

Darwin je, na primjer, vjerovao da je evolucija kontinuirana i da su bijele rase razvijenije od crnih. Ovo pogrešno obrazloženje Zapad je iskoristio da opravda ropstvo. Herbert Spencer, antropolog koji je skovao termin “opstanak najjačih”, upotrijebio je Darwinovu teoriju kako bi tvrdio da ljudska društva funkcionišu na sličan način kao biološke vrste misleći na princip prirodne selekcije. Shodno tome, oni koji su slabi ili nesposobni da se prilagode ne bi trebali imati mjesto u konkurenciji. Ove pogrešne perspektive opravdavale su rasne ratove:

“Neprekidno preganjavanje manje moćnih ili manje prilagođenih, tjeranje inferiornih sorti u nepoželjna staništa, a povremeno i istrebljenje inferiornih sorti.”

– “Civilizovani” diskurs –

Sumner, koji se smatra prvim sociologom u Americi, također je krenuo Darwinovim i Spencerovim stopama i zaključio je da je ropstvo dalo određenim populacijama slobodu da stvaraju i grade sofisticiranije kulture, čime se unapređuje čovječanstvo. Njegov pogled na američku klasu bio je reprezentativan za prirodni poredak.

Decenijama kasnije, svjedoci smo ovog razdvajanja u našem modernom svijetu. Zapadni mediji nastavljaju da daju prostora izražavanju nadmoći bijelaca. Na primjer, dopisnik CBS Newsa Charlie D’Agata izjavio je da “ovo nije mjesto, uz dužno poštovanje, kao što je Irak ili Afganistan gdje sukobi traju decenijama. Ovo je relativno civilizovan, relativno evropski – moram da biram riječi veoma pažljivo – grad, gdje se to ne bi očekivalo, ili se ne nadaš da će se to desiti”.

Slično tome, dok je javnost na informativnim kanalima gledala videosnimke Ukrajinaca kako pripremaju molotovljeve koktele, dopisnica Lucy Watson sa ITV-a odlučila je prokomentirati ove segmente na rasistički način. Rekla je: “Sada im se dogodilo nezamislivo. Ovo nije zemlja trećeg svijeta. Ovo je Evropa.”

Štaviše, srednjeevropske države ukrajinskim civilima koji prelaze granicu sa Poljskom omogućavaju pristup objektima za obezbjeđivanje hrane, uspostavljaju skloništa i pružaju medicinske usluge. Na pitanje o prihvatanju ovih izbjeglica, bugarski premijer je odgovorio: “To nisu izbjeglice na koje smo navikli. To su ljudi koji su Evropljani, tako da smo mi i sve druge zemlje EU-a spremni da ih dočekamo. To su inteligentni ljudi, obrazovani ljudi… neki od njih su informatičari, visokokvalifikovani. Drugim riječima, ovo nije izbjeglički val na kakav smo navikli, gdje ne znamo šta da radimo, gdje su ljudi sa nejasnom prošlošću, možda teroristi.”

– Rasizacija ima posljedice –

Rasizacija siromaštva i uskraćenosti imaju posljedice. Dok su Ukrajincima vrata bila otvorena, različiti izvori su naveli da stotinama afričkih studenata koji studiraju u Ukrajini nije bilo dozvoljeno da se ukrcaju u vozove i da su ostavljeni na granici.

Gore pomenute izjave, izrečene pred milionima gledalaca, pokazuju da je, uprkos pojavi budne kulture u prethodnoj deceniji, diskriminacija zaživjela i nesmanjeno se nastavlja. Svaki “frojdovski lapsus” koji pravi poređenje između Ukrajine i “drugih” sukoba u nerazvijenim i zemljama u razvoju samo je nastavak istorijske internaciolizovane diskriminacije opravdane pseudonaukom i pogrešnim obrazloženjem. Kroz ove primjedbe, prisiljeni smo vjerovati da tamnoputi ljudi prirodno zaslužuju zločine s kojima se suočavaju jer su manje vrijedni života.

U ratu nema ničeg civilizovanog. Niko ne zaslužuje da bude protjeran iz svoje zemlje; niko ne zaslužuje da umre zbog političkog sukoba na koji su civili imali malo uticaja. Ono što se dešava u Ukrajini je tragično, ali se dešava kao rezultat neuspjeha međunarodne zajednice da reaguje na druge kontinuirane krize širom svijeta zbog nedostatka “zajedništva”.

Političari i javne ličnosti moraju prepoznati da ratovima predstoji duga budućnost, osim ako se svi ljudi ne tretiraju jednako, bez obzira na etničku pripadnost, boju kože, godine, spol ili vjeru.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorska i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency (AA).

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button