Islam i seksualno sputavanje

 Zapadni psiholozi optuzuju religiju da ona sputava covjekovu zivotnu energiju i cini njegov zivot siromasnijim a to je posljedica osjecaja krivice koji posebno muci vjernike i shvatanja da su sve njihove akcije grijesi i da mogu biti okajani samo suzdrzavanjem od zivotnih zadovoljstava. Ovi psiholozi nadalje dodaju da je Evropa zivjela u mraku neznanja toliko dugo dok je bila vezana za religiju ali kad se jednom oslobodila njenih okova ona je oslobodila svoju snagu i postigla cuda na polju proizvodnje. 

 

Takvi psiholozi cesto govore:

"Zelite li nas vratiti religiji?

 

Zelite li sputati emocije koje smo mi progresisti vec jednom oslobodili?

 

Zelite  li da zagorcavate zivote mladih opominjuci ih stalno na ono sto valja i nevalja?   

 

Neka Evropljani govore sta god hoce o svojoj religiji. Da li mi to vjerujemo ili ne, u ovom trenutku nije ni vazno jer mi to ne razmatramo sa stanovista religije uopsteno: mi razmatramo islam. 

 

Prije nego sto razmotrimo da li islam sputava zivotnu energiju, trebalo bi definisati samo znacenje rijeci -sputavanje, koja je pogresno shvacena i primjenjiva na kako kod ‘kulturnih’ tako i kod poluobrazovanih. Sputavanje nije rezultat suzdrzavanja od cinjenja nagonskih akata. To je rezultat vjerovanja da je nagonski akt nizak i odbijanje da je takav akt prozisao iz duse nakon razmisljanja. U ovom smislu sputavanje postaje jedan nesvjestan osjecaj koji ne moze biti lijecen cinjenjem nagonskih akata. Onaj ko cini nagonski akt i pri tome vjeruje da cini ponizavajuci i prljavi akt je covjek koji pati zbog savladjivanja, iako on moze da vrsi takve akte i dvadeset puta na dan. Svaki put kad cini jednu takvu stvar nastaje konflikt u njegovoj psihi izmedju onoga sto cini i onoga sto treba da cini. To je onaj sukob svjesnog i nesvjesnog u covjeku koji treba da rezultira kompleksom i psiholoskim nemirom. 

 

Ovu definiciju sputavanja nije izmislio pisac ovih redova. Tu definiciju  dao je Frojd, koji je  najveci dio zivota utrosio kritikujuci religiju da sputava ljudske aktivnosti. U svojoj knjizi ‘Tri priloga seksualnoj teoriji’ Frojd kaze da ‘treba praviti razliku izmedju nesvjesnog sputavanja i suzdrzavanja od vrsenja nagonskih akata koje je samo privremeno odlaganje akta.’ 

 

Posto smo razjasnili da je sputavanje sinonim za osjecaj da je nagonski akt prljava a ne njegovo privremeno odlaganje, mozemo nastaviti sa raspravom o sputavanju u islamu. 

 

Nijedna religija nije tako otvorena kao islam u priznavanju prirodnih motiva kod ljudi, smatrajuci ih cistim i zdravim. Casni Kur’an veli: "Privlacno je za ljude da vole zene,sinove,nagomilano blago i srebro, obiljezene konje,stoku i usjeve. To su uzitci ovozemaljskog zivota…(3-14) 

 

U ovom ajetu Kur’an navodi ovozemaljske uzitke ljudi i prikazuje ih u njihovim ocima kao stvari koje se mogu pozeljeti, ali ne kao cilj njihovih zelja, niti ih pak osudjuje zbog takvih osjecanja. 

 

Istina je da islam ne dozvoljava da ljudi popustaju takvim zeljama ili da one dominiraju njima, odnosno da im ljudi robuju. Ako se jednom postane rob ovih strasti, zivot ce krenuti u pogresnom pravcu. Covjecanstvo tezi razvoju i unapredjenju, ono nikad nece postici te ciljeve, dok njime budu gospodarile strasti koje iscrpljuju cjelokupnu energiju i vode ka animalizmu. 

 

Islam ne dopusta ljudima da se srozavaju na stepen zivotinje, ali postoji velika razlika izmedju ovoga i nesvjesnog sputavanja koje drzi da su takve strasti same po sebi prljave i koji tjera ljude da se uzdrzavaju u takvim osjecanjima u ime cistunstva i uzvisenosti. 

 

U svom tretiranju ljudske duse, islam u principu poznaje sve prirodne emocije, ali dozvoljava samo razumno vrsenje takvih nagonskih akata i u obimu koji ima normalan stepen zadovoljstva, bez uzrokovanja stete bilo pojedincu ili zajednici. Jedna individua koja je previse okupirana strastima prouzrokuje preranu istrosenost svoje zivotne energije. Osim  toga, osoba koju su zarobile nesavladane strasti nece biti sposobna za druge aktivnosti. Svi njeni napori bit ce posveceni udovoljavanju vlastitim pozudama. 

 

Isto tako i zajednica mnogo trpi zbog iscrpljenosti zivotnih potencijala svojih clanova koji su u ovom pravcu usmjereni, umjesto da svoju unergiju koriste u raznovrsne korisne svrhe po uputama Stvoritelja. To vodi zanemarivanju mnogih vaznih zadataka covjeka u njegovoj zajednici. Tako dolazi do razaranja porodice i dezintegracije drustva:"Ti si mislio da su oni ujedinjeni ali njihova srca su razjedinjena." 

 

Uz odredjena ogranicenja, koja treba da sprijece nanosenje stete samom sebi, drugim ljudima, vlastitoj porodici i drustvu, islam dozvoljava covjeku puno uzivanje zivotnih zadovoljstava. Casni Kur’an veli:"Reci, ko je zabranio divne blagodati Njegove i ciste i lijepe stvari, koje je On proizveo za svoje robove?" Udrugom ajetu Kur’an veli: "Ne zanemaruj svoj  udio koji ti pripada na zemlji."- "Jedite i pijte  ali ne pretjerujte." 

 

Islam priznaje seksualni instikt tako otvoreno i jasno da je sam Muhamed a.s. rekao:" Od zadovoljstava na zemlji, miris i zena su mi dragi a uzivanje za moje oci je molitva." 

 

Seksualni nagon, koji je dio covjekove prirode, uzdignut je na stepen najljepsih mirisa na Zemlji a odmah zatim spominje sa molitva koja se sa svoje strane najbolje sredstvo da se covjek priblizi Bogu. 

 

Jednom prilikom  Muhamed  a.s. je rekao:"Covjek je nagradjen za seksualni zivot sa svojom zenom." Kada je jedan od zacudjenih slusalaca upitao Bozijeg poslanika savs.’ Zar je covjek nagradjen za zadovoljavanje svojih strasti, Muhamed je odgovorio:’ Zar ne vidis, ako bi to covjek cinio na nedozovoljen nacin, pocinio bi grijeh? Stoga, ako on to vrsi na zakonit i dopusten nacin, bit ce nagradjen!" [Muslim] 

 

Zato sputavanje seksualnih strasti ne moze nikada bit iinicirano uticajem islama. Ako mladi ljudi osjecaju seksualnu potrebu, nema u tome nista rdjavo i grijesno i oni ne smiju gledati na seksualni nagon na nesto kao prljavo i odvratno. 

 

Ono sto islam zahtjeva od mladih ljudi u tom pogledu  je da kontorlisu svoje strasti bez da ih sputavaju, da ih kontorlisu voljom svjesno tj. da ih odloze do odredjenog vremena. Prema Frojdu, odlaganje ovoga akta ne znaci njegovo gusenje. Privremeno odlaganje izvrsenja seksualnih radnji ne opterecuje covjekov narvni sistem, niti dovodi do stvaranja kompleksa i siholoskih neuravnotezenosti. 

 

Poziv na kontrolu strasti nije samovoljna odluka uperena na to da lisi ljude zivotnih zadovoljstava, posto je i sama historija svjedok da nijedna nacija nije mogla osigurati potpuni suverenitet ukoliko nije bila u stanju kontrolisati svoje emocije i htijenja ili se svjesni suzdrzavati od nekih dozvoljenih zadovoljstava. S druge strane, nijedan narod nije se mogao oduprijeti okupatoru sve dotle dok njegovi ljudi nisu bili izvjezbani da izdrze poteskoce i ako nisu bili spremni da odlazu zadovoljenje svojih zelja satima, danima ili godinama, zavisno od potrebe koju im vrijeme nametne. 

 

U tome se i sastoji mudrost posta u islamu. Neki razvratnici kada govore o postu kazu: "Kakva je to besmislica koja ima za cilj torturu tjela putem gladovanja, zedji i lisavanja covjeka zadovoljstava koja on zeli da ima,kakva je svrha toga, zasto se pokoravati samovoljnim naredbama koje nisu motivisane mudroscu i razumnim ciljem?" 

 

Takvim razvratnicima bi trebalo odgovoriti: "Kakav je to covjek koji nije u stanju da sam sebe savlada; kako takav covjek moze pomoci covjecanstvu ako se nije u stanju suzdrzati, bar za neko vrijeme, od zadovoljavanja svojih zelja?" 

 

Kako u ostalom, komunisticki propagatori na islamskom istoku, koji se ismijavaju instituciji posta i drugim zabranama, objasnjavaju svoje uspjesno suprotsavljanje nacistima kod Staljingrada, ako ne uvjezbanoscu vojnika da podnose najvece nevolje i torture, kako tijela tako i duse. Cudno je i neobjansjivo kako ovi komunisti odobravaju samosavladjivanje kada ono dolazi do ‘drzave’ tj. vlasti koja moze neposredno kaznjavati a vicu protiv istog samosavladjivanja koje covjek naredi samom sebi, postupajuci po naredbama Boga, Stvoritelja drzave i svih zivih stvorenja. 

 

Cesto se govori da religija zagorcava zivote onih koji slijedenjena uputstva i dopusta da osjecaj grijeha prebiva u njima. Ali ovo se ne moze primijeniti na islam koji spominje oprastanje daleko vise nego sto govori o bilo kakvom kaznjavanju. 

 

Grijeh, prema islamu, nije ono sto uvijek prati ljude niti beskonacna tmina ugradjena u sam covjekov zivot. Ademov a.s. prvi grijeh nije mac koji je isukan na pocetku covjecanstva, niti on zahtijeva bilo kakvo dalje ociscenje i otkupljenje:" Adem je uzeo (i zapamtio) neke rijeci od svoga Gospodara i pokajao se…" 2-37 Ademovo kajanje je bilo uzeto jednostavno i bez ikakvih formalnosti. 

 

Slicno kao i njihov otac, ni djeca Ademova nisu izuzeta od Bozije milosti kada pocine grijeh. Bog zna njihove mogucnosti i On ih ne preopterecuje onim sto ne mogu podnijeti:"Bog ne zaduzuje ni jednu osobu iznad njenih mogucnosti… 2-286 

 

Muhamed savs. kaze: "Sva djeca Ademova su grijesnici, ali najbolji od grijesnika su oni koji se pokaju." 

 

Kur’anske rijeci koje govore o Bozijoj milosti, oprastanju i kajanju veoma su brojne, ali mi cemo se zadovoljiti slijedecim:"Pozurite prema oprostenju vaseg Gospodara i dzennetu cija je sirina kao nebesa i zemlja. Dzennet je pripremljen za bogobojazne koji djele kad su bogati i kad  su siromasni, koji savladavaju srdzbu i oprastaju ljudima. Bog voli dobrocinitelje." 

 

I oni koji urade kakvo rdjavo djelo ili ucine sebi nasilje sjete se Boga-zatraze oprost svojih grijeha. A ko ce oprostiti grijehe osim Boga? Oni nisu ustrajni na onome sto su ucinili od rdjavih djela a oni to znaju. Takvima je nagrada oprostenje od njihova gospodara i dzennet kroz koji teku rijeke; u njemu ce oni boraviti vjecno. Divna je to nagrada za one koji rade ono sto je Allah naredio!" (3;133-136) 

 

Kako je neogranicena Bozija milost! On ne samo da prihvata pokajanje nego oprasta ljudima njihove grijehe i cak uzdize one koji su se pokajali na stepen prevednih. 

 

Nakon ovakve milosti, moze li biti i najmanje sumnje u Bozije oprastanje? Kako bi mogao terorisati i grijehom ispunjavati ljudsku dusu Bog koji prima i izrazava dobrodoslicu ljudima koji su samo dubokom iskrenoscu izgovorili samo jednu rijec: kajanje. 

 

Na kraju, navodimo jos ovaj Kur’anski ajet: "Nece vas Allah kazniti ako mu budete zahvalni i budete vjerovali u Njega. Bog ce dati nagradu zahvalnim. On je  sveznajuci." (4;147) 

 

Da, sta Allah moze dobiti kaznjavanjem ljudi kad voli da im podari svoju milost i oprostaj? 

 

Odlomak iz knjige: "Dileme oko islama"

Autor: Muhamed Qutub

 

Akos.bA