Isječak iz poeme o Harisu Pilavu „Ptica, a bijah Haris”
Donosimo vam jedan ulomak iz poeme posvećene najmlađoj bošnjačkoj žrtvi u Prozoru.
Porad istine
Hoću
I moram
Kazati i ovo
Da ja
Haris Pilav
Nikome
Nikada
Ni trun zla
Ne učinih
Ne pomislih
Niti imah
Grijeha
Ni krivnje
Osim
Što bijah Haris
A bijah
Jesam
I bit ću
Haris Pilav
Ptica bijela
Što u Džehennemu
Ljudskom
Živjeh
Pa u Džennet
Najljepši
Sletih
Ja sam
Ptica
Čista
Bijela
Nevina
A bijah
Haris
Bijah
Jesam
I bit ću
Haris
Lav i čuvar
Istine
O nevaktu
I nečovjeku
Istine
Crnje od noći
Bjelje od snijega
Jer:
”Istina dolazi
A
Laž nestaje
Laž je
Doista
Prolazna”.
Moja istina je
Teška
Gorka
I čemerna
Onome
Koji bježi od nje
Moja istina je tu
Drhti
I diše za vratom
Katilovim
Mori ga
Danju
Noću
A njegovi snovi su
Ptice
Crne
Jata ptica
Što kljuju dušu
Ako je ima
Srce
Ako ga je ikad
I bilo
Moja je istina
Tu
Lebdi
Ponad zemlje
I svojom snagom
Miluje
Lapsunj
I do njega Prozor
U krilu Makljena
Na odsjaju jezera
Ramskog
Moja je istina tu
U svemu
Ja o njoj
Kazujem
Želim
Hoću
I moram
Ja o njoj
Zborim
Sada
I dovijeka
A katili
Gdje su
Šta sniju
O čemu kazuju
I šta će kazati
Onda
Onog Dana
Onog časa
”Kada
Čisto
Nevino čedo
Upitano bude
Zbog kakve krivde
I grijeha je
Umoreno”.
Akos.ba
