Institucija vakufa u Bošnjaka: Između tradicije i izazova savremenog doba

Uvod

 

Piše: dr. Šukrija Ramić

Vakuf je, po mojoj definiciji, trajno zavještanje imovine ili njenog prihoda za posebno specificirane korisnike ili namjene, radi postizanja Allahovog, dž.š, zadovoljstva. Ova definicija ima za cilj savremeni, reformski pristup vakufu, koji može udovoljiti današnjim potrebama, mogućnostima i prilikama.

Vakuf je, bez sumnje, izuzetno značajna institucija u isla­mu s višemilenijskom tradicijom. Vakuf je izraz dobročinstva i brige za zajednicu i njene članove.

Zavisno od imanskog stanja ummeta, vakuf je doživlja­vao svoje uspone i padove. Činjenica je da su, u periodima dekadence, kada su muslimani bili slabi i nejaki, vakufi biva­li prvi na udaru u vidu nebrige i lošeg menadžmenta, zatim oduzimanja od vlasti i okupatora pod izgovorom nekakvih reformi, nacionalizacije itd. Kad god bi se ideja islama vraćala na scenu, vakufi bi iznova oživljavali i zauzimali svoje mjesto u zajednici, utječući na sve aspekte njenog života.

S namjerom da postavljenu temu rasvijetlim u duhu učenja islama i prakse Bošnjaka muslimana, u bližoj i daljoj prošlosti, i u nastojanju da otvorim perspektivne vidike i potaknem na razmišljanje o značaju institucije vakufa i mogućnosti njene modernizacije i revitalizacije, o zadatoj temi progovorit ću, prije svega, s aspekta razumijevanja islama kao sveobuhvatnog programa za čovjekov život na Zemlji, zatim ću govoriti o propisanosti vakufa, ovodunjalučkom i ahiretskom značaju va­kufa za čovjeka, svijesti Bošnjaka o ovoj instituciji, savremenoj praksi, perspektivama i mogućnostima, te savremenom pristupu ovom pitanju u pogledu planiranja, razvoja, promoviranja i menadžmenta. Na kraju ću dati prijedloge koji imaju za cilj razvoj i unapređenje ove značajne institucije.

Molim Allaha, dž.š, da ovaj rad potakne sve nas na aktivnije razmišljanje i aktivnije djelovanje u pogledu razvoja ove insti­tucije koja je uvijek bila žila kucavica zajednice muslimana, kako je ona kucala, tako je i muslimansko srce otkucavalo.

1.      Filozofija značenja vakufa u svjetlu razumijevanja islama kao sveobuhvatnog programa za ljudski život

Moderni islamski teoretičiri vole naglasiti kako je islam kompletan sistem života, sistem koji čovjeku daje upute i smjernice za svaku njegovu aktivnost i nudi najkvalitetnija rješenja za sva pitanja s kojim se čovjek i ljudska zajednica mogu suočiti u svakom vremenu i prostoru.

Islam je u stanju ponuditi tako kvalitetne odgovore i rješenja, jer njegova rješenja nisu rezultat trenutnog hira ili trenutne okolnosti, već rezultat razvijenih sistema i nepro­mjenjivih principa koje je islam izgradio i propisao kroz svoje institucije.

Jedna značajna institucija islama jeste vakuf, koji je, u periodu duljem od hiljadu godina, značajno utjecao na socio­ekonomsku i političku historiju i na ekonomski razvoj, kako muslimanskog, tako i nemuslimanskog svijeta.

Sistem vakufa jeste jedan od izraza Allahove, dž.š, pra­vde i želje da čovjek postigne dobro ovog i budućeg svijeta, svaki čovjek, bez obzira bio bogat ili siromašan, sposoban ili nesposoban, moćan ili ograničen…

Razlike među ljudima dobivaju svoj smisao kada se stave u mozaik cjelokupnog sistema islama. Uzmimo primjer razlike u nafaci. Poslanik, s.a.v.s, govoreći o fazama čovjekovog stvaranja kaže kako u jednoj fazi melek čovjeku udahnjuje dušu i upisuje, između ostalog, kakva će njegova opskrba, odnosno nafaka biti.^[1] Dakle, opskrba je propisana, nafaka je određena. Neki ljudi imaju veliku nafaku, neki imaju manju. Kako u toj razlici može biti pravda? Naravno, pravda mora da postoji, jer tu razliku odredio je Najpravedniji. Pravda je u sistemu Najpravednijeg, Koji je propisao i omogućio imućnom da dio imetka odvoji za one koji nemaju, odnosno za one koji imaju propisani ili predviđeni dio u njegovu bogatstvu. Propisani dio zovemo zekatom i sadekatul-fitrom, a predviđeni dio može biti i vakuf. Dakle, u tom dijelu sistema islama svoje mjesto nalazi i vakuf, sa zadatkom da se brine za opće potrebe zajednice, pa i da se pobrine za one koji imaju tanku nafaku.

Čini mi se da su zadatak i uloga vakufa – s obzirom da je to neobavezna institucija za pojedinca, ali, po meni, obavezna za zajednicu – suštinski usmjereni ka ostvarenju onog što je u modernom svijetu poznato kao welfare-state, socijalna država, država blagostanja, država koja se brine o svojim građanima. Dakle, osnovni zadatak i uloga vakufa jesu ispunjavanje općih potreba jedne zajednice, bez obzira o kojem se segmentu ljud­skog života radilo.

Koliko se o tom blagostanju nekad, kroz historiju islama, brinulo, najbolje će nam kazati podatak da je, u jednom periodu, trećina Otomanskog carstva bio vakuf.^[2] Otuda ne iznenađuje činjenica da se u tom carstvu, kada su vakufi dobro funkcionirali, blagostanje svuda osjećalo, tako da je putnik namjernik imao besplatno konačište i “benzin” za svog ata. U ta doba postojali su vakufi za žene koje su se rasrdile na svoje muževe. Ti vakufi su imali zadatak da te žene prihvate, zaštite njihovu čast, i, ako postoje uslovi, vrate ih njihovim muževima. Postojali su vakufi za napuštene domaće životinje: konje, mačke, pse itd. U to doba svi građani koji su imali halal-potrebu mogli su je ispuniti, prije svega kroz sistem vakufa. Otomansko carstvo je u tom periodu bilo welfare- state savremenog doba, a Bosna i Hercegovina je bila njegov sastavni dio.

2.          Pravno utemeljenje institucije vakufa u islamu

Iz mnogobrojnih ajeta i hadisa koji propisuju i elaborira­ju brigu zajednice za svakog svoga člana, brigu za opće dobro, uspostavu reda i mira na Zamlji, mogli bismo uzeti osnovu za utemeljenost vakufa u islamu i ustvrditi kako je obaveza zaje­dnice muslimana da uspostavi vakufe kroz koje će se realizirati programi koji se bave općim potrebama zajednice.

Uzvišeni Allah kaže: Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete udjeljivali od onog što volite; a bilo što vi udijelite Allah, zasi­gurno, to zna.^[3]

Poslanik, s.a.v.s, u hadisu veli da čovjek svojom smrću prekida vezu s dunjalukom, osim u tri slučaja. Prvi slučaj je sa- daqa džarije, tj. sadaka koja traje i od koje čovjek ili druga živa bića imaju koristi: “Kada čovjek umre, njegovo djelovanje na ovom svijetu prestaje, osim u tri slučaja: ako ostavi trajno dobro (sadaku, vakuf), znanje kojim će se drugi koristiti i dobro dijete koje će za njega dovu učiti.”^[4]

Ibn Omer, r.a, prenosi kako je njegov babo Omer, r.a, upitao Poslanika, s.a.v.s, šta da radi sa svojom najvrednijom imovinom, a koja se nalazila u Hajberu, i on mu je rekao da je, ako hoće, može uvakufiti kao sadaku. Ibn Omer, r.a. veli: “On ju je dao kao sadaku uz uvjet da se ne prodaje, ne poklanja, niti nasljeđuje. Zavještao ju je u korist siromaha, rodbine, roblja, na Allahovom putu, u korist putnika namjernika i gosta. Nema smetnje za upra­vnika vakufa da i sebe izdržava, onako kako pravda zahtijeva, i da izdržava one o kojima se brine, ali za sebe ne štedi.”^[5] Ibn Hadžer je, komentarišući prethodni hadis u Fethul- bariju, ustvrdio kako je on temeljni argument kojim je propisan i definiran vakuf.^[6]

3.          Ovodunjalučki značaj i uloga vakufa

Smatram da su primarna uloga i značaj vakufa postizanje općeg blagostanja jedne zajednice. Shodno tome, u okviru općeg sistema i shodno svojim potrebama, svaka zajednica dužna je da razvija sistem vakufa. U naše vrijeme i na ovim našim pros­torima mogle bi se razvijati mnogobrojne vrste vakufa i sve one mogle bi imati značajnu ulogu u postizanju boljitka i blagostanja zajednice. Interesantni bi bili, pored onih tradicionalnih, vakufi za promociju zdravog prirodnog života, vakufi za zaštitu pot­rošača, vakufi za zaštitu ljudskih prava i čovjekovog digniteta, vakufi za podršku porodičnog života i nataliteta, vakufi za zaštitu čovjekove okolice, vakufi za nadarene, vakufi za hendi­kepirane, vakufi za nezaposlene itd.

Uglavnom, cilj tih vakufa bio bi da popuni prazninu u sistemu koji se brine o socijalnim pitanjima jedne zajednice i da osigura blagostanje, a usto, bilo bi omogućeno da se upotpuni ahiretska uloga vakufa, koja je izuzetno značajna za svakog muslimana, jer kroz trajnu sadaku musliman ostaje da živi na ovom svijetu i nakon svoje smrti.

Kad je riječ o radu Islamske zajednice i njenih institucija, smatram da bi ona trebala da se prvenstveno finansira iz va­kufa. Takav način finansiranja omogućio bi da Zajednica bude slobodna, nezavisna i bogata. To su tri faktora koja su neop­hodna da bi ona mogla normalno da funkcionira i da vrši svoju korektivnu ulogu u društvu. Način na koji se trenutno finansira Islamska zajednica koči zajednicu u razvoju, jer sprečava ljude da slobodno iznose svoja mišljenja, da iznose nove ideje, sprečava ih da pokrenu i aktivno se uključe u reformu zajednice, a reforme su neophodne, jer vrijeme i okolnosti se mijenjaju.^[7] Nelogično je da u ovo naše vrijeme, vrijeme slobode i neograničenih prilika, Islamska zajednica funkcionira i da se finansira onako kako je to bilo u vrijeme komunizma, kada su joj gotovo sva prava bila uskraćena. Projekti vakufa za svaku džamiju i svaku instituciju, koji bi se dugoročno realizirali, pravo su rješenje.

4.          Ahiretski značaj vakufa

Najprikladniji način postizanja trajne sadake, trajnog dobra, jeste uvakufljenje imetka čiji se plodovi trajno ubiru i od koga drugi imaju obnavljajuću korist na dunjaluku. Otuda se muslimani ponajviše odlučuju na uvakufljenje, kako bi njihova veza s dunjalukom, odnosno ubiranje sevapa s dunjaluka (a na dunjaluku je jedino moguće stjecati sevape) trajalo i poslije njihova odlaska s ovog svijeta.

Nastavak ubiranja sevapa i nakon smrti veliki je motiv koji podstiče muslimane da uvakufljuju svoj imetak.

Smatram velikom moralnom obavezom zajednice mu­slimana, prije svega Islamske zajednice kao lidera, omoguća­vanje različitih, kvalitetnih i pristupačnih vrsta uvakufljenja, kako bi se svim muslimanima omogućilo da ispune, kroz taj humani čin, svoju duhovnu potrebu, da postignu duhovno za­dovoljstvo i da kroz vakuf osiguraju sebi nastavak djelovanja na dunjaluku (ubiranje sevapa) i nakon preseljenja na ahiret.

5. Svijest Bošnjaka o ulozi i značaju vakufa u daljoj prošlosti kroz odabrane primjere

Čovjek u svojoj prirodi ima urođenu potrebu za činjenje dobra, pomaganje drugih, kao što ima urođeno svojstvo škrtosti. To razumijemo iz desetog ajeta sure El-Beled, te drugih ajeta koji govore o čovjekovoj škrtosti, kao što je 128. ajet sure En-Nisa. Zavisno od toga koje će svojstvo čovjek aktivirati, shodno njemu će i postupati. Islam je svojim dolaskom na ova područja aktivirao i trajno motivirao ljude da čine dobra djela. Za ta dobra djela islam im je obećao dobro ovog i budućeg svijeta. Shodno snazi motivacije, svijesti o dobročinstvu, te materijalnim mogu- ćnostima, i Bošnjaci su postajali vakifima, ugrađujući dijelove svoje imovine u opće dobro. Siguran sam da je u Bosni i Hercegovini bilo vakufa i prije i mimo onih za koje znamo po sačuvanim vakufnamama, jer, kako Hoexter veli, u svim urbanim sredinama koje su podizali muslimani, javne ustanove su nastajale kao rezultat vakufa.

S obzirom da znamo da su muslimani u Bosni i Hercegovini udarili temelje mnogim gradovima, a da su skoro svim gradovima udahnuli dušu islamske arhitekture i tradicije uspostavljajući javne ustanove, sa sigurnošću možemo tvrditi da su vakufi u svemu tome imali značajnu ulogu.

Kad je riječ o vakufima za koje znamo, najstariji su vakuf Gazi Isa-bega iz 1463. godine i Ajas-paše iz 1477., koji su na­stali u Sarajevu, a njihove vakufname danas se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Najpoznatije uvakufljene džamije jesu: Gazi Husrev-bego­va u Sarajevu, sagrađena 1530. godine; Aladža u Foči, sagrađe­na 1550. godine; Karađoz-begova u Mostaru, sagrađena 1557.; i Ferhat-begova Ferhadija u Banjoj Luci, sagrađena 1583.^[8]

Gazi Husrev-begov vakuf je najznačajniji i najbogatiji va­kuf u historiji Bosne i Hercegovine.

6.      Savremena svijest o vakufima kroz praksu današnjih Bošnjaka muslimana: institucija i individua

Za svoga života nisam primijetio da postoji organizirana aktivnost neke bošnjačke institucije na promociji i razvoju va­kufa. Za ono što se uradi na tom planu, čini mi se da se učini usput, ne u smislu zacrtanog programa koji ima precizne cilje­ve i razrađeni sistem realizacije. Ako imam s hutbe ponekad spomene vakuf, to je, obično, izraz potrebe koju njegov džemat ima u određenom trenutku, ili pak pojašnjenje da se kroz vakuf može postići trajna sadaka, ili pak obavijest onom ko nema na­sljednika da svoj imetak može uvakufiti u Islamskoj zajednici.

Rezultat takvog pristupa jesu sporadična uvakufljenja koja su većinom zemljišne nekretnine, zatim poneki stan ili kuća, prostirka za džamiju, gotovina u novcu ili materijal za džamiju i imamsku kuću i poneka hair-česma.^[9]

Naravno, ako analiziramo potrebe i mogućnosti, nemi­novno ćemo doći do zaključka da je to jako ograničen pristup s jako ograničenim rezultatima.

Ipak, jedan savremen primjer, a ima ih još, može da ozari naša lica i pokaže kako može da izgleda jedan moderan vakuf koji ima za cilj podršku obrazovanja mladih. Rahmetli predsje­dnik Alija Izetbegović uvakufio je pet miliona KM, donatorskih sredstava, u Fond “Bošnjaci”^[10] koji danas djeluje u okviru Vakufske direkcije.

 

7. Perspektive vakufa i područja uvakufljenja: potrebe i mogućnosti

Volio bih da doživim transformaciju u pristupu pitanju vakufa i uvakufljenja. Volio bih da se ovo područje osavremeni i da postane odraz naših savremenih potreba i mogućnosti. Naime, siguran sam da svaki musliman, bio praktičar ili ne, poželi u toku svoga života da dio svoje imovine zavijesti i uvakufi, da je da za opće dobro. Neko time želi postići Allahovo, dž.š, zadovoljstvo i osigurati sebi trajnu sadaku, a neko, možda, želi da se njegovo ime ostane spominjati i nakon smrti, ili da se kaže kako je ta osoba bila darežljiva. Znam nekoliko vlasnika preduzeća, velikih firmi, koji tvrde da su ovog trenu­tka spremni uvakufiti trećinu prihoda svoje firme, ali im je to nedostupno, jer ne postoji način na koji bi to bilo izvodljivo. Njih, kako tvrde, u toj nakani uveliko sprečava slaba, a po­nekad i nikakva transparentnost u trošenju sredstava unutar Islamske zajednice.

Smatram da zajednica, a prije svega Islamska zajednica, treba da svim pojedincima omogući da ispune svoje želje u pogledu uvakufljenja, da do svakog pojedinca dođe sa svojim projektom vakufa i raznovrsnom paletom ponude u kojoj će svaki čovjek, svaki pojedinac, moći naći nešto za sebe, i da svakom pojedincu dostavi poruku islama da dobra djela čini samo radi postizanja Allahovog, dž.š, zadovoljstva.

Volio bih da doživim da menadžer godine u Bosni i Her­cegovini bude menadžer koji upravlja nekim vakufom.

Volio bih da doživim da mogu odrediti procenat koji će se od moje plaće automatski skidati za neki vakufski fond koji sam odabrao iz široke palete fondova, da mogu kad mi srce zaželi, prebaciti dio imovine na ime vakufa putem kompjutera, mobitela ili na neki drugi savremen način. Volio bih da osjetim uvjerenje da će vakufi u koje ja investiram nastaviti trajati i nakon moga odlaska s dunjaluka. Volio bih da vidim da se ljudima nude savremeni vakufi, recimo vakufski investicioni fondovi itd.^[11] Treba otvoriti vrata inventivnosti i potrebama.

Naprimjer, jedan džemat može oformiti vakufski fond za izgranju mini hidrocentrale, ili vjetrenjača koje će strujom napajati taj džemat, ili više njih, a zarada će ići za izdržavanje imama i drugih preciziranih potreba džemata koji učestvuje u projektu fonda. Iznos planiranog fonda podijelio bi se na dže- matlije, koji bi oni donirali u određenom vremenskom periodu. Džemat bi mogao kroz partnerstvo s Islamskom bankom ući u takav projekat, tako da njihove uplate u taj fond budu rate koji­ma se otkupljuje vlasništvo banke u tom projektu. Mogućnosti u pogledu inventivnosti i razvoja vakufa su, čini mi se, neograničene.

8. Dugoročni i kratkoročni plan uvakufljenja i razvoja vakufa za institucije od općeg društvenog interesa i interesa Islamske zajednice, shodno potrebama našeg vremena

Ovdje je polje izuzetno široko, a mogućnosti su, rekao bih, neograničene. Smatram da bi sve institucije od općeg interesa, kao što su: javne kuhinje, domovi za nezbrinute i hendikepira­ne, humanitarna udruženja, udruženja koja se bave aktivnosti­ma od općeg interesa, trebale razvijati instituciju vakufa.

Islamska zajednica, imajući u vidu svoju ulogu i značaj među muslimanima, svoje stoljetno iskustvo brige o vakufi­ma, mogla bi na ovom polju biti najznačajniji faktor i najbolji primjer. Islamska zajednica bi svojim autoritetom, urađe­nim pravilnicima i supervizijom vodila računa da svi vakufi funkcioniraju po Šerijatu. Ona bi usmjeravala muslimane ka onim vakufima koji su društveno najkorisniji i koji su druš­tvu najpotrebniji.

Bilo bi izuzetno značajno za razvoj vakufa u Islamskoj za­jednici da ona ne bude sama na tom polju, da ne drži monopol. Nije bez razloga monopol u islamu zabranjen.

Takmičenje u dobru, kojem časni Kur’an poziva¹³, tržišni je pristup koji treba da se primijeni i kada je riječ o vakufima.

Smatram da sve institucije i aktivnosti Islamske zajednice treba da se, prvenstveno, finansiraju iz vakufa.

S namjerom da se to ostvari, predlažem da Islamska za­jednica izradi kratkoročni i dugoročni plan razvoja vakufa za sve svoje institucije, tako da svaka institucija dobije svoj vlastiti vakuf. Po tom planu, koji može biti dugoročno realiziran, za nekih, recimo, dvadeset pet godina, sve džamije, medrese, fa­kulteti, Rijaset, mediji itd. dobili bi svoje vakufe koji bi pokrivali budžet tih institucija. Zar svaki džemat danas ne bi mogao imati kooperativnu prodavnicu mješovite robe u kojoj bi džematlije kupovali robu, i tako finansirali potrebe svoga džemata.

9.          Izrada plana savremenog upravljanja vakufima

Upravljanje vakufima mora biti onako kako to savremeni standardi zahtijevaju u pogledu planiranja i realizacije, admi­nistracije i menadžmenta.

Predlažem da se pri Vakufskoj direkciji, između ostalog, formira odjel za razvoj, promociju i menadžment vakufa u kojem će raditi eksperti. Menadžerima treba, uz plaću, dati procenat i bonuse za postugnute rezultate, koji neće biti manji od 5% i veći od 10%.

Naravno, sve to mora pratiti zakonska regulativa koja će osigurati da vakufi funkcioniraju zakonito, na savremen način, uz potpunu transparentnost u radu i finansijama. Bez toga, sva­ki pokušaj na planu razvoja i unapređenja vakufa neće polučiti željene rezultate.

10.          Promocija vakufa

Vremena se mijenjaju. Mi imamo običaj kazati kako naši odgovori moraju biti savremeni, u duhu vremena u kojem ži­vimo. I u slučaju promocije vakufa, odgovori moraju biti, isto tako, savremeni, u duhu vremena.

Volio bih da vidim na bilbordima i sredstvima javnog informisanja svakodnevne reklame o raznovrsnim projektima uvakufljenja, vakufskim fondovima i da mi poštar barem jedan­put u mjesecu dostavi reklamu koja mi nudi različite vakufe.

Dakle, promocija mora biti u duhu vremena i mora biti osmišljena na najsavremeniji način advertajzinga. Putevi ino­vacije, u tom pogledu, treba da budu otvoreni, a inventivnim dušama moraju se osigurati mogućnosti da izraze svoje ideje, kroz nagradne konkurse, konferencije itd.

11.          Preporuke

1. Donijeti zakon na državnom nivou koji će regulirati oblast vakufa u skladu s potrebama muslimana i osigurati da Islamska zajednica ima superviziju nad svim vakufima u pogledu njihova funkcioniranja u skladu sa vakufnamom, odnosno šerijatskim propisima.
2. Izraditi sve potrebne pravilnike koji će omogućiti sa- vremeno funkcioniranje vakufa i njihovu kontrolu.
3. Angažovati stručnjake koji će izraditi projekte uspo­stave i razvoja vakufa nudeći raznoliku paletu vakufa u kojoj će svaki pojedinac naći ono što želi.
4. Razviti sistem u kojem će postojati mogućnost uvaku- fljenja likvidnih sredstava u različite vrste vakufa, putem elek­tronskog transfera sredstava, popunjavanjem uplatnica i na druge načine koji su savremenom čovjeku lahko dostupni.
5. Kontinuirano organizirati seminare po selima i grado­vima u kojim će se promovirati široka paleta različitih vakufa i načina uvakufljenja.
6. Jednom godišnje organizirati konferenciju o razvoju i funkcioniranju vakufa.
7. Angažovati ekonomiste i profesionalne menadžere da upravljaju vakufima dajući im uz redovne plaće procenat i bo­nuse za postignuti uspjeh.
8. Transparentno birati šerijatske odbore i interne kontro­lore koji će kontrolirati da li se vakufima upravlja onako kako to vakufnama, odnosno Šerijat nalaže.
9. Omogućiti da upravljanje vakufima bude u skladu s modernim standardima menadžmenta i administracije, kao što je ISO standard.
10. Promovirati vakufe na savremen način i koristiti al­ternativne kanale promocije i prodaje proizvoda vakufa (tj. uvakufljavanja).
11. Osigurati potpunu transparentnost u radu vakufa, po­sebno kad je riječ o finansijama.

Literatura

1. Asqalani, Ahmed ibn ‘Ali ibn Hadžer, Fethul-ban, Dar ar-Rayyanlit-turath, Kairo, 1987.

2. Begović, Mehmed, Vakufi u Jugoslaviji, Beograd 1963.
3. Ćerimagić, Muhamed Ali, O vakufu, Državna štamparija, Sarajevo,
4. Harf Information Technology Company, Mamsu’atul-hadlth aš-šarif, Drugo elektronsko izdanje, 2, 1, 1998-2000.

5. Hoexter, Miriam, Eusenstadt, Schmuel. N. and Leutzion, Nehemia, The Public Sphere in Muslim Societies, State Univ of NY Press, New York, 2002.
6. United Nations Human Settlements Programme (UN-HABITAT), Researchers: M. Siraj Sait and Dr. Hilary Lim, University of East London, United Kingdom Editing: Roman Rollnick and Tom Osanjo, UN-HABITAT, Islam, Land & Property Research Series – Paper 7: Waqf (Endowment) and Islamic Philantrophy, 2005. Web: www.unhabitat.org.

^[1]              Buhari, Sahthul-Buharl, “Bedul-khalqi”, br. 2969.

^[2]      United Nations Human Settlements Program (UN-HABITAT), 2005, Paper 7: Waqf (Endowment and Islamic Philantrophy), str. 9. (www.unhabitat.org)

^[3]              Alu Imran, 92.

^[4]              Muslim, Sahihu Muslim, “El-Vasijje”, br. 3084.

^[5]      Buhari, Sahihul-Buhan, “Kitabuš-šurut”, br. 2532. Buhari je u djelu “Kitabul- vesaja” više poglavlja posvetio hadisima koji se bave vakufom s različitih aspekata.

^[6]              Vidi komentar ovog hadisa u Fethul-bariju, 5/418, 469.

^[7]      Činjenica je da se uposlenici u Islamskoj zajednici plaše govoriti o promje­nama, o reformama. Ljudi se plaše druge posavjetovati, bojeći se da ne izgube posao ili poziciju. Sve to kod njih gradi poltronski odnos prema njihovim pretpostavljenim što nanosi neprocjenjivu štetu Islamskoj zajednici i društvu u cjelini. Bez slobode ideja, bez slobodne borbe različitih mišljenja, nema napretka nijednoj zajednici, a trenutni sistem finasiranja Islamske zajednice ne potpomaže slobodu izražavanja i reformskog djelovanja, jer su uposlenici ovisni o plati koju im daje onaj koga bi tre­bali savjetovati.

^[8]Vidi: Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, Beograd 1963., str. 25.

^[9]       Vidi uvakufljenja čiji pregled objavljuje Glasnik Islamske zajednice i izvje­štaje sa otvorenja džamija.

^[10]      Programski ciljevi Fonda su: a) obrazovanje i stipendiranje đaka, studenata i postdiplomaca i drugi programi iz oblasti obrazovanja, b) izdavačka i štamparska djelatnost, c) kulturne i sportske aktivnosti, d) ostali programi koji doprinose duho­vnom i materijalnom razvoju Bošnjaka.

Vidi: http://www.fondbosnjaci.co.ba, http://test.rijaset.ba/index.php?opti- on=com_content&task=view&id=358,

^[11]      U Otomanskom carstvu, u 15. i 16. stoljeću, sudovi su prihvatali poseban oblik vakufa ili dobrotvornog fonda, vakuf u novcu, koji je bio namijenjen u socijalne i humane svrhe. (Vidi: Waqf-Endowment and Islamic Philantrophy, str. 10.)

 

Izvor: ZBORNIK RADOVA naučnog skupa “ISLAMSKA TRADICIJA BOŠNJAKA: IZVORI, RAZVOJ I INSTITUCIJE, PERSPEKTIVE”

14., 15. i 16. novembar 2007. Amfiteatar Gazi Husrev-begove medrese

Urednik izdanja: MEHMEDALIJA HADŽIĆ

Izdavač: RIJASET ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI 2007.

Akos.ba