U Fokusu

Imamski poziv između duhovnih i materijalnih potreba džematlija

Piše: Aljo-ef. Cikotić

Biti uspješan imam, hatib i muallim, veoma je zahtijevna, ali ne i nemoguća misija. Spojiti tri u jedan, objediniti sve aktivnosti u jednoj ličnosti zahtijeva veliku ljubav i predan rad. S obzirom da je najljepši govor govor onoga koji poziva k Allahu, koji uz to čini dobra djela i koji kaže da je musliman, onda je imamski poziv najljepši, najčasniji, ali uz to, i najodgovorniji, zato što se odnosi na savjete za uspjeh i sreću na oba svijeta. Ko bude lijep primjer u životnoj sredini, ko pokreće lijepe aktivnosti, može dokučiti draž osjećaja sreće da ga je Allah počastio nasljedstvom vjerovjesnika.

Poslanik islama, Muhammed, s.a.v.s., sa svojim ashabima od prvog trenutka dijelio je sve ovosvjetske brige, tuge, neizvjesnosti, strahove, glad, ali i uspjehe i radosti. Bio je sastavni dio svoje sredine, nije se nakon poslanstva odvajao od drugih ni po odjeći, ni po mjestu sjedenja u društvu niti stanovanja. Bliskost sa ashabima davala mu je legitimitet da im bude u svim životnim okolnostima najljepši uzor koji su osjećali bliskim i primjerenim i koji su praktično slijedili.

Imamo li mi danas imame koji sa svojim džematlijama imaju prisan odnos, koji su spremni saslušati životne probleme, izazove i nedoumice svojih džematlija?

Kroz iskustvo kućnih posjeta i razgovora sa džematlijama primijetio sam da se može steći realnija slika duhovnog i materijalnog stanja naših džematlija, a to je vrlo bitan segment kako bi se sa minbera petkom i drugim prigodnim predavanjima mogao ponuditi i adekvatan lijek i za materijalne i za duhovne probleme. (…)

 

Tekst u cjelosti možete pročitati na linku ispod:

Aljo Cikotić: Imamski poziv između duhovnih i materijalnih potreba džematlija

Povezani članci

Back to top button