Kolumne i intervjui

Iluzija o znanju: Obrazovna mafija puni biroe za zapošljavanje

Strani poduzetnici i ulagači tvrde da BiH nema kvalificiranu i obrazovanu radnu snagu na tržištu rada.

 

Piše: Ensar Eminović

Jedan od argumenata koji se godinama plasira potencijalnim stranim ulagačima u BiH jeste taj da naša zemlja ima kvalificiranu i obrazovanu radnu snagu. Relevantne institucije, organizacije i pojedinci koji su na bilo koji način involvirani u aktivnosti vezane za promoviranje privrednih potencijala BiH, konstantno i bez izuzetaka ponavljaju tu mantru.

Međutim, da li je to baš tako?!

Dosta stranih privrednika i poduzetnika dolazi u ovaj dio svijeta u potrazi za novim tržištima i radnom snagom koja će im omogućiti maksimizaciju profita. Mnogi od njih fantastično poznaju situaciju u bh. privredi i na našem tržištu rada. Oni, a i mnogi naši poslovni ljudi, složit će se u jednom: BiH nema kvalificiranu i obrazovanu radnu snagu na tržištu rada!

Ova konstatacija doima se čak i šokantnijom ukoliko uzmemo u obzir da su naši ljudi u inostranstvu cijenjeni kao dobri i vrijedni radnici, a naši studenti i nastavnici briljiraju na obrazovnim institucijama. Dakle, generalno govoreći, naš čovjek je sposoban, inteligentan i talentovan i njegovo znanje i vještine dolaze do izražaja u okruženju koje mu daje šansu i mogućnost da se dokaže. No, u BiH očigledno postoje neki sistemski problemi koji sprečavaju progres u svakom pogledu, pa tako i u razvoju ljudskih resursa i edukaciji radne snage.

Nestanak majstora zlatnih ruku

U razvijenim zemljama nosioci privrednog razvoja su pripadnici srednje klase. Tu klasu uglavnom čine radnici u proizvodnom sektoru. Strukovne škole koje educiraju kadrove za proizvodni sektor, veliku pažnju posvećuju praksi i konstantnom stručnom usavršavanju. Ovdje, svakako, govorim o svršenicima zanata i strukovnih škola za zanimanja koja predstavljaju okosnicu privrednog razvoja – metalska, građevinska i druge industrije koje stvaraju dodatnu vrijednost i donose stranu valutu kroz izvoz.

Obrazovanje i privreda u razvijenim zemljama usko su povezani. U BiH, nažalost, to su dva odvojena svijeta koji imaju veoma malo dodirnih tačaka.

Zbog nemilih događaja s kraja prošlog stoljeća koji su, između ostalog, u velikoj mjeri uništili našu privredu, danas nemamo velikih projekata, odnosno megaprojekata kao što su gradnja hidrocentrala, termocentrala, velikih industrijskih kompleksa, itd. Pogrešna predodžba da treba razbiti velike korporacije i fokusirati se na razvoj malih i srednjih preduzeća, kao recept za privredni razvoj koji zagovaraju predstavnici međunarodne zajednice, ali i domaći samozvani ekonomski eksperti, dodatno je urušila našu privredu. Samim tim, mladi ljudi nemaju gdje da praktično uče, da primjenjuju i usavršavaju teoretsko znanje koje stječu u učionicama.

Obrazovnu mafiju čini relativno mali broj nastavnika, koji se ponekad potpuno nezasluženo i neadekvatno nazivaju profesorima, a proizvode generacije i kadrove kvalificirane uglavnom za biroe za zapošljavanje. 

Osim toga, postavlja se i pitanje da li ih ima ko naučiti. Dobrih starih majstora “zlatnih ruku” uglavnom više nema. Zato je danas veoma teško naći dobrog majstora bilo koje struke, mlađeg od 40 godina. Sigurno se većina nas suočila sa problemima tipa “drži vodu dok majstori odu” nakon posjeta molera, zidara, električara, keramičara i drugih “kvalificiranih” radnika. Porazna činjenica je da mi gotovo i nemamo kvalificirane radne snage koja je u produktivnoj životnoj dobi. Dakle, mladi, nažalost, ne znaju raditi. Za to, kao i činjenicu da uglavnom nisu svjesni svog neznanja, oni su ponajmanje krivi…

Opširnije na portalu AJB:

 

 

Biografija autora

balkans.aljazeera.net

Povezani članci