Iftar s muslimanima u Rijeci: Fali nam ezan koji se u Bosni čuje na svakom namazu

Više hiljada muslimana decenijama živi u hrvatskom gradu Rijeci. Tamo su formirali život, rade, druže se, ali i pokušavaju sačuvati bosansku tradiciju. S komšijama Hrvatima, koji su ih odlično primili, imaju lijep odnos i poštuju jedni druge. Tokom vjerskih praznika pokušavaju biti tu jedni za druge. Kako su kazali za Anadolu Agency (AA), poštuju jedni druge, drže do svog te cijene tuđe.

Zajednica muslimana u Rijeci drži se zajedno, obilaze se i tu su jedni za druge. Druženja su posebno intenzivirana tokom ramazana kada organizuju i zajedničke iftare. U kući porodice Jahić ekipu AA je dočekala nasmijana Edina. Majka dvoje djece, sa još desetak žena, pripremila je iftar sa najpoznatijim i najukusnijim bosanskim tradicionalnim jelima.

– Život u blagostanju –

Dolme, pite, baklava, kadaif i pogled na more. Ono što im, kako su nam kazali, najviše fali i što razlikuje ramazan i iftar u Hrvatskoj i BiH je nedostatak ezana. Međutim, na ovom iftaru on nije nedostajao, jer su se “snašle” koristeći internet.

Edina Jahić u Rijeci živi od 1986. godine. Rođena je u Kozarcu kod Prijedora. Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je dom Jahića u jednom riječkom naselju. Grupa žena organizovala je zajednički iftar s tradicionalnim bosanskim jelima.

“Već 30 godina živim u ovom predivnom gradu s predivnim ljudima. Lijepi su i život i suživot. Rijeka je specifična jer u njoj žive ljudi svih vjeroispovijesti. Zaista, živimo u jednom miru i blagostanju”, ispričala je Jahić za AA.

Ramazan se u ovom dijelu Rijeke doživljava na sličan način kao što je to bilo dok su živjeli u BiH.

“Fali nam taj ezan koji se u BiH čuje na svakom namazu, a ovdje ne. Umjesto zelenila u BiH ovdje imamo more. Fali nam miris Bosne. Pokušavamo to nadoknaditi i na ovakav način. Duša nam je tamo, a tijelo je ovdje”, istakla je Jahić.

Ljudi porijeklom iz BiH u Rijeci se druže i mimo ramazana i, kako je kazala, napravili su u “Rijeci malu Bosnu”.

– Čast prezentirati vjeru i kulturu –

Jahić je podsjetila da na ovom području živi više od 10.000 muslimana. Prema njenim riječima, mnogo je muslimana koji i danas, iako su desetljećima u Hrvatskoj, čuvaju običaje i bosansku tradiciju. Međutim, ima i drugačijih slučajeva.

“To zavisi od ljudi, kako se oni osjećaju i kako su prije živjeli. Nama je čast prezentirati našu vjeru, islam, kulturu. Čast nam je što to prezentiramo u ovom predivnom gradu”, kazala je Jahić.

Mnogo paze da se sačuva tradicija bosanske kuhinje.

“Držimo se toga da ta naša kuhinja ostane tradicionalna, posebno tokom ramazana”, dodala je Jahić.

Ernedina Adžajlić je rođena u Tuzli, a od 1981. godine je u Rijeci.

“Tu sam upoznala muža i ostala sam. Dugo sam ovdje”, ispričala je Adžajlić koja je danas uposlenica u Islamskom centru u Rijeci.

U Rijeci vlada suživot i tolerancija između građana različitih vjeroispovijesti.

“Između ramazana u Rijeci i BiH ima samo razlike u nekim stvarima. Nama je ovdje zaista predivno. Postoji prelijep suživot, razumijevanje. Rijeka je zaista multikulturalan grad koji prihvaća sve i sa svih strana. Tu zaista ima svih nacionalnosti i svi se dobro slažemo. Jedni drugima čestitamo praznike, slažemo se i pomažemo jedni drugima”, kazala je Adžajlić.

Na iftaru kod porodice Jahić bila je i Jasmina Makić koja je u Rijeku došla prije tri godine. Rođena je u Velikoj Kladuši, ali je prethodnih godina živjela u Zagrebu. Imala je godinu dana kada je došla u Zagreb.

“Bila sam mala kada sam došla u Zagreb pa se ne sjećam ramazana u Bosni. Ne idem često tamo. Kada su u pitanju bosanski običaji jedino znam kada je hrana u pitanju. Idem u džamiju, ali ne znam onoliko koliko znaju starije osobe”, ispričala je Makić za AA.

– U Rijeci im je život –

Uskoro će otvoriti i restoran tradicionalne bosanske kuhinje u Opatiji.

“U Rijeci, Opatiji ni na ovom području ne postoji više takvih restorana. Domaći ljudi jako vole bosansku kuhinju, a najviše begovu čorbu, dolme, pite, bosanski lonac i ćevape”, dodala je Makić.

I devetogodišnja Adna Gračić bila je prisutna na iftaru kod porodice Jahić. O postu i bosanskim običajima ne priča puno sa drugovima u školi.

“Da postim rekla sam samo jednoj prijateljici. Ne volim puno pričati o tome. Volim postiti. Nekada ne mogu sve dane, ali ja sam još dijete. Idem u džamiju. O vjeri su me najviše učili moja mama i otac. Počela sam učiti Kur’an”, ispričala je ova djevojčica koja je rođena u ovom hrvatskom gradu.

U Travnik dolazi svako ljeto sa roditeljima.

“Travnik je lijep grad, ali više volim Rijeku, tu sam rođena. Tu mi je život”, dodala je Adna.

– Susjedi rado viđeni gosti na iftaru –

Ivanka Čupčić, komšinica katoličke vjeroispovijesti, bila je na iftaru sa svojim prijateljicama muslimankama. Druže se i posjećuju jedni druge za različite praznike. Ona je tu da pomaže u pripremi iftara, ali i da ih obiđe tokom Bajrama. Rođena je u Zadru, a u Rijeci je od 1964. godine.

“Suživot nam je predivan. Poštujemo jedni druge, držimo do svog, a cijenimo tuđe. Jedni drugima prilazimo i u dobru i u zlu. Ovo ovdje su sve moje drage prijateljice. Jako puno sam naučila o islamu i običajima. I sama sam katoličke vjeroispovijesti tako da nas vjera drži i povezuje”, poručila je Čupčić.

Mnogo voli bosansku kuhinju iako ne pokušava da nešto napravi jer ne bi, kako je kazala, bilo istog okusa kao kada naprave muslimanke u Rijeci.