Ibretim se Bosno tebi

Ibretim se Bosno tebi

Ljepoti što svijetom nigdar, sličnu tebi nisam sreo

a hodio u mislima tamo gdje se i led kuje

Imao sam ja koraka, na bukadar, ali ovdje stope spleo

gdje me sevdah budi snena, gdje se ljubav oplakuje

Ibretim se Bosno tebi, milenija dva opstala

tri te carstva osvajala, i prijestolja sva u zlatu

Palili te, kopljem žarnim, al njedara nisi dala

pa te oni preko plota još kudili neudatu

 U šeher ti svjesno šalju, pogan jezik da te kudi

sa rukama od pohlepe što sramote trag ostave

Da ti vlasti klonut znaju, tek Bošnjani, dobri ljudi

što nemahu sem života, daju da im sijeku glave

Ibretim se Bosno tebi, da nikome muhtač nisi

od proljeća kad krenuše tratinčice prve cvasti

Neukome do koljena, preduboka znanom ti si

o tebi se pravim znanjem samo rijetki još počasti

Ibretim se Bosno tebi, pjesnik što ti mrva bješe

u vremenu milenija kakvih carstvo jedno nema

Sa štitova u kamenu ljiljani me bijeli tješe

duša mi na tvoje grudi tek zastala da zadrijema

Mirišem ti polja cvjetna, planine gdje izvor voda

još dušmana zna napojit samo da nam žedan nije

Bobovac ti ruševina, kao što je i sloboda

Ibretim se Bosno tebi, licu što još čednost krije…

Ibretim se Bosno zemljo, milenija dva opstala

nebrojeno ožiljaka ispod vrata, na rukama ispruženim

šta si gladnih napitala, al’ obraza  nisi dala

liježem glavom sred busjenja,  da se sretan okamenim

Ibretim se Bosno tebi…

                                                                                           Said Šteta, književnik i novinar

 značenje:

tur. ibret ←arap. ibrä: pouka, primjer, mnoštvo, čudo, životna pouka, ilustrativni iskustveni primjer.

Muhtač- neprom. pridj. (ar.) – koji je ovisan o drugome

bukadar – pril. (tur.-ar.) – mnogo, puno; mnoštvo

Akos.ba