I mi volimo ehli-bejt

Ljubav prema Allahu, Njegovom poslaniku, te ljubav prema ashabima i časnom ehli-bejtu sastavni je dio imana (vjerovanja) jednog muslimana. Svaki musliman kao sljedbenik i pripadnik ehli sunneta vel džem’ata pun je neizmjerne ljubavi, poštovanja i uvažavanja prema svakom ashabu i prema svakom članu poslanikove časne porodice (ehli-bejta).

Dokaz tome jesu i naši svakodnevni salavati koje donosimo u namazu i van namaza sa kojima prizivamo Allahov blagoslov i milost i na poslanika Muhammeda, a.s., i na njegovu časnu porodicu.

Po slovu Kur’ana, hadisa i stava islamskih učenjaka u ehli-bejt spadaju Poslanikove časne supruge i njegovi potomci, te muslimani i muslimanke iz loze Abdu-l-Mutalliba. To su, ustvari, Hašimije (sinovi Hašima b. Abdu Menafa).

Najbliskiji i najpoznatiji članovi ehli-bejta su hazreti Alija, r.a., njegova supruga Fatima, te unuci Hasan i Husejn, r.a.
Ashabi Allahova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., su voljeli ehli-bejt i iskazivali im posebnu pažnju. Ibn Omer prenosi da je hazreti Ebu Bekr, r.a., rekao: ”Pazite na Muhammeda, s.a.v.s., kroz njegovu porodicu.” (Buhari)

To isto su činili i tabi’ini (generacija iza ashaba). Ibn S’ad povezanim lancem prenosilaca prenosi predaju od Fatime, kćerke Alije, r.a., da joj je Omer b. Abdul-Aziz kazao:

”Kćeri Alijina, tako mi Allaha, na Zemlji ne postoji porodica koja mi je draža od vaše. Vi ste mi draži i od moje vlastite porodice.”
Veliki islamski učenjak Ibn Tejmijje u djelu El-Akidetul-Vasitijje kaže:
”Pripadnici ehli sunneta vole Poslanikovu, s.a.v.s., porodicu i paze na oporuku koja je izrečena na Gadir Humu: ‘Opominjem vas Allahom kada je u pitanju moja porodica’.”

Kroz povijest islama, i nakon perioda ashaba i tabi’ina, briga muslimana za ehli bejt je bila velika. Potomstvo ehli bejta bilo je jako cijenjeno i uvažavano, ukoliko izuzmemo slučaj nesretnog Jezida i njegove vojske, kojima će Uzvišeni po zasluzi presuditi, zbog slučaja pogibije hazreti Husejna.

O potomcima Poslanikovim i o generacijama koje su se rađale iz ehli bejta islamski učenjaci su imali samo riječi hvale.
O Džaferu b. Muhammedu b. Aliju b. Husejnu b. Aliju b. Ebi Talibu šejh ibn Tejmijje je rekao:

”Džafer Sadik bio je jedan od najučenijih i najboljih u vjeri.”, a o Aliji, sinu hazreti Husejna Ibn Tejmijje je rekao: ”Bio je jedan od starijih tabi’ina, poznat po znanju i privrženosti vjeri.” (Minhadžus-sunneh, 4/48)

O njemu je imam Zuhri kazao: ”Nisam vidio boljeg Kurejšiju od Alije b. Husejna.” (el-Mizzi u djelu Tehzibul-Kemal). Dočim je Ibn Hadžer u Takribu kazao:

”Bio je pouzdan, pobožnjak, učenjak (fekih), čestit i poznat.”

Također, o Muhammedu, sinu spomenutog Alije b. Husejna, učenjaci i historičari su imali samo riječi hvale. O njegovoj pobožnosti i prvrženosti Kur’anu i sunnetu pisali su mnogi: Ibn Tejmijje, el-Mizzi, El-Idžli, imam Zehebi, Nesai i drugi.

O vrijednosti i položaju Poslanikove porodice i njegovih potomaka napisana su mnoga kapitalna djela. U tim djelima primjetno je upozorenje većine autora na skupine ljudi koji su se odvojili od džemata i zajednice, i to vrlo rano, i koji su kroz povijest islama uistinu pretjerivali svojim pričama o ehli bejtu, te isti uzdizali na mjesto i položaj koji nije sukladan islamskom nauku.

I danas u svijetu postoje čitave skupine ljudi koji iznose neistine na ehli bejt i koji se povode za šejtanskim vesvesama po tom pitanju. Veličaju jedan dio pripadnika ehli bejt i uzdižu na stepen ”božanstva”, a negiraju značaj ashaba i Poslanikovih časnih supruga.
Mi smo se dužni klonuti takvih skupina i njihovih vjerovanja, te svoju ljubav prema ehli bejtu iskazivati onako kako to kroz stoljeća čini džemat muslimana ehli sunneta.

I za kraj:

Allahu moj, mi volimo Tvoga poslanika, volimo njegov ehli bejt i volimo njegove ashabe.
Allahumme salli ala resulina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžme’in.

Za Akos.ba piše: Admir Iković