Alija Isaković bio je geološki tehničar, istraživač urana, TV-scenarist, urednik časopisa „Život“ i edicije Kulturno nasljeđe BiH u izdavačkoj kući „Svjetlost“ Sarajevo. Njegovo obrazovanje bilo je raznovrsno – osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, dok je studirao jugoslavenske književnosti i „srpskohrvatski jezik“ na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Isaković je dao nemjerljiv doprinos afirmaciji bošnjačke književnosti i kulturnog identiteta. Priredio je niz značajnih djela, među kojima se izdvajaju:
- „Biserje“ (1972.) – prva antologija muslimanske književnosti,
- „Hodoljublje“ (1973.) – prvi izbor putopisne književnosti Bosne i Hercegovine,
- „Hasanaginica, 1774-1974.“ – zbornik radova o ovoj znamenitoj baladi,
- „Anegdote Nasrudina-hodže“ (1984.),
- Izbor iz časopisa „Behar“ (1900-1911.), koji je priredio zajedno s Hadžemom Hajdarevićem.
Bio je nagrađivan za prozno i dramsko stvaralaštvo, a njegovo ukupno književno i kulturno djelovanje nerijetko se uspoređuje s Safvet-begom Bašagićem, koji je bio ključna figura bošnjačkog preporoda na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Slično tome, Isaković je na kraju 20. stoljeća bio pokretač kulturne i nacionalne afirmacije Bošnjaka.
Dvostruki doprinos – antologičar i leksikograf
🔹 Antologičar i publicist
Isakovićeve antologije i studije ne samo da su reafirmirale bošnjačke pisce, već su pomogle očuvanju marginalizirane bošnjačke pisane tradicije. Njegov rad bio je posebno vrijedan jer je stvarao u vremenu komunističkih pritisaka, često pokazujući građansku hrabrost u objavljivanju tema koje su tada bile osjetljive. Među njegovim najvažnijim djelima su:
- „Biserje“ (1972.) – prva sveobuhvatna antologija muslimanske književnosti,
- „O nacionaliziranju Muslimana“ (1990.) – studija o identitetu Bošnjaka i njihovoj afirmaciji,
- Ostala publicistička djela koja su otvorila puteve buđenja i nacionalne svijesti Bošnjaka.
🔹 Leksikograf i utemeljitelj bosanskog jezika
Iako po struci nije bio lingvist, Alija Isaković je ostavio neizbrisiv trag u razvoju bosanskog jezika. Njegova dva kapitalna djela na ovom polju su:
- „Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku“ (1993.),
- „Rječnik bosanskoga jezika“ (1995.).
Ova djela predstavljaju prekretnicu u bošnjačkoj leksikografiji, a njihov značaj je tim veći jer ih nije napisao profesionalni lingvist, već književnik sa izuzetnim osjećajem za jezik. U tom smislu, Isaković se može usporediti s Julijem Benešićem, koji je također kao književnik stvorio najopsežniji hrvatski rječnik u drugoj polovini 20. stoljeća.
Sveukupno gledano, Alija Isaković je bio jedan od utemeljitelja i najvažniji oblikovatelj moderne jezičke kulture Bošnjaka, što je temelj nacionalnog i kulturnog identiteta Bošnjaka.
Umro je u Sarajevu 1997. godine.
Bošnjačka zajednica kulture Preporod dodjeljuje nagradu “Alija Isaković” za najbolji dramski tekst, čime se čuva sjećanje na njegov doprinos književnosti i kulturi.
Alija Isaković ostavio je iza sebe neizbrisiv trag u kulturi, bosanskom jeziku i književnosti Bošnjaka, a njegovo djelo i danas služi kao inspiracija i temelj nacionalne svijesti.
akos.ba
