Historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine kao inspiracija mlade autorice
Iako živimo u vremenu kada iz naše domovine odlazi sve više mladih ljudi treba spomenuti i one koji uprkos svim nedaćama odlučuju da ostanu u svojoj zemlji. Rabija Arifović, studentica Fakulteta političkih nauka, svoju ljubav prema domovini i pisanoj riječi spojila je u knjigu pod nazivom “Proljeće” koju je objavila uz pomoć Behram-begove medrese u Tuzli.
“Pisana riječ u životu čovjeka može biti najbolji prijatelj, podrška, oslonac, utjeha, motivacija i o tome, u ovom trenu i u svakom danu čvrsto i rado svjedočim. Kroz vrijeme sam pero i hartiju birala kao najdražeg saputnika, dok mi je historija bivala nepresušim izvorom inspiracije.
Pisanje je moja strast, rekla bih, a historija svojevrsna ljubav, te rado odabrah da ih u svome djelovanju objedinim. Mnogi su me pitali zašto baš historija kao inspiracija? Kažu da narod koji ne poznaje svoju prošlost, nema ni svoju budućnost. Nadahnuta navedenom mišlju, odlučih saznati više o historiji voljene nam i jedine domovine. Kroz svoj tisućljetni put prkosila je vjetrovima koji je pokušaše poljuljati, i ostala je jedinstvena, te nam poput majke pruža brižnost, sigurnost i toplinu”, ističe Arifović.
Nakon zbirke priča “Proljeće” ističe kako joj se javila ideja za pisanje historijskog romana, koji će opet biti inspirisan historijom Bosne i Hercegovine.
“Historija Bosne je bila nepresušnim izvorom inspiracije mnogim književnicima, slikarima, ali i „običnim ljudima“, pa tako i ja dašak inspiracije pronađoh u pričama koje su zapisane na životnim stranicama naše Bosne i Hercegovine. Kao srednjoškolka sam se bavila pisanjem proznih i istraživačkih tekstova, a mnogi od njih su upravo imali historijski karakter. Na kraju svog srednjoškolskog puta, objavila sam svoju prvu knjigu, zbirku radova, koja nosi naziv „Proljeće“.
Nedugo nakon objavljivanja „Proljeća“ dolazim na ideju i donosim odluku o pisanju novog djela, ovaj put historijskog romana. Radnja ovog romana je bazirana u ratnom Sarajevu, i prati život jedne male porodice koja se susreće sa surovošću, nemilosrđem i patnjom, ali uz snagu vjere, ljubavi i strpljivosti uspijeva se suočiti sa preprekama.
S ponosom kažem da isključivo iz ljubavi prema domovini, i sa željom za očuvanjem spomena na proteklo, svoje pisanje temeljim upravo na historiji. Bošnjaci su kroz generacije pokazali da su svjesni značaja svoje historije, ali je na nama, mlađim generacijama da taj preuzeti emanet i sačuvamo, a zapisivanje priča na bjelini hartije je upravo jedan od lijepih i adekvatnih vidova toga, završava na kraju Arifović.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
