Historija zemzem vode: Voda za kojom žude milijarde muslimana

Sa sigurnošću se može kazati da je najpoznatija voda na svijetu, voda za kojom žudi više od milijarde muslimana širom svijeta voda iz bunara Zemzem.Oko ove vode i ovog izvora prepliću se brojne priče, vjerovanja i predanja, neka su vjerodostojna, dok neka od njih nisu. U narednom tekstu pokušat ćemo iznijeti sažet prikaz historije ovog bunara.

Voda zemzem je ime dobila od arapske riječi zemzeme što u prijevodu znači klokotanje vode, odnosno glas pri izviranju vode.

Ibn Abbas, r.a., navodi da je voda nazvana ovim imenom zato što je ‘zarobljena’, odnosno zatvorena zemljom da se ne bi rasipala, jer je Hadžer, kada je dotrčala do mjesta gdje voda izvire počela praviti mali bazenčić u koji se voda sakupljala, a u arapskom jeziku za to se koristi glagol zemme.

Pored ovog imena, zemzem-voda ima i drugih imena, kao što su tajba-ugodna, ismet-zaštita, sejjida-gospođa, salima-zdrava i ljekovita, mubareka-blagoslovljena, kafija-dovoljna itd.

Prva pojava vode zemzem doseže, prema historijskim proračunima, oko četiri hiljade godina ranije, u vrijeme Allahovog vjerovjesnika i prijatelja Ibrahima, a.s., i njegove supruge Hadžer i sina Ismaila, a.s. Historijski je poznata priča da je Ibrahim, a.s., u dolini Mekke, u kojoj tada nije bilo ničega, doveo svoju suprugu Hadžer i sina Ismaila, novorođenče. Tu ih je, prema Allahovoj zapovjedi, ostavio sa posudom hurmi i vodom. Kada je nestalo hurmi i vode. Hadžer je, nakon što joj je nestalo vode, trčala od Safe do Merve, što danas simbolizira sa’j, koji je jedan od obreda hadža i umre. Tada je čula glas meleka Džibrila koji je pozvao, i koji je svojim krilom ili nogom iskopao izvor zemzema. Kada je dotrčala vidjela je da voda izvire pored obraza njenog djeteta, malog Ismaila, a.s., pa je počela zgrtati rukom.

Nakon nekog vremena, u Mekku su se doselila brojna plemena voda zemzem je zatrpana ili se izgubio njen izvor. Mekka je postala veliki grad, zahvaljujući Kabi koja se u njoj nalazila, a izvor je pronađen tek oko dvije ipo hiljade godina nakon Ismaila, a.s., pronašao ga je Poslanikov, s.a.v.s, djed, Abdulmutallib. On je u snu vidio bunar zemzem i iskopao ga. Nakon toga sa ovog bunara su pili hadžije koji su u predislamskom periodu obilazili Kabu. Abdulmutallib je imao mnogo deva, pa bi ih u vrijeme hadža izmuzao i u kožnim vrećama pomiješao njihovo mlijeko s medom. Također bi u zemzem vodu, koja je tada bila jako gusta, sipao suho grožđe. Tim napicima on je hranio i pojio hadžije.

U bunar zemzema se ulivaju tri kraka izvora, izvor od Hadžeru-l-esveda, izvor koji dolazi od Saffe ili brda Kubejs i izvor koji dolazi od Merve.

Bunar zemzema je kroz historiju bio mjesto o kojem su brigu vodili brojni halife i vladari. Posebnu pažnju ovom bunaru poklanjali su abasijski halife, jer je njihov predak Abbas b. Abdulmutallib, bio zadužen da poji hadžije. Prvi koji su prostor oko bunara obnovili i ozidali mermerom bili su abasijski halife i to Ebu Dža’fer el-Mensur, a kasnije i el-Mehdi. To je 210. godine po Hidžri promijeno Omer b. Feredž er-Rahdži u vrijeme vladavine abasijskog halife Mu’tesima. Prije toga prostor je bio natkriven osim male kupole koja je bila direktno iznad bunara. Omer je to promijenio i uradio krov od tikovine nad cijelim zemzemom i u unutrašnjosti ga pozlatio. Spolja je uradio mozaike i ukrasio krov raznim svjetiljkama.

U jednom opisu sa početka devetog stoljeća stoji: “Bunar zemzem sada se nalazi u četvorougaonoj građevini i u zidovima ove građevine nalazi se devet česama iz kojih teče zemzem voda, a koje služe za abdest. Zid koji je okrenut prema Kabi je sa prozorima, a iznad ove građevine nalaze se i dva munareta. Ne zna se ko je graditelj ovog objekta.”

Ibrahim Rif’at-paša, s početka 13. vijeka, u vrijeme Osmanske uprave, daje opis bunara: “Ovaj bunar se nalazi južno od Mekami Ibrahima. Sjeverozapadni ugao ove građevine nalazi se na nekih 18 metara od Kabe.”

Ovako je bunar zemzema izgledao u prošlosti. Pristup i prilazi vodi u novije vrijeme se osavremenjuju, tako da je sada voda izvedena savremenim tehničkim metodama, a prostor oko bunara i način dostave vode se svake godine osavremenjuje i olakšava se hadžijama korištenje ovog izvora.

IslamBosna.ba