Hidžab kao simbol slobode

Nigdje tako vedrog osmijeha kao ispod hidžaba, nigdje tako raskošnih snova kad ispod hidžaba i nigdje tako širokih vidika kao ispod hidžaba…

 

Hidžab je simbol slobode i gdje god ga vidite znajte da tamo ima slobode i ljudskih prava! Tamo gdje ima hidžaba ima i slobode za ženu i njenu vjeru, a tamo gdje ima vjere – ima svake sreće i napretka!

 

Trudila si se da budeš dobro dijete, dobra kćerka, kasnije dobra supruga, majka, snaha, uvijek dobra komšinica, prijateljica… na čemu su ti mnogi samo pozavidjeti mogli.

 

Cijenila si dobročinstva i u njih polagala veliku nadu, posjećivala nemoćne, bolesne, doživljavala to dobrim djelom poput hodočašća…

 

Gotovo sve vrline i zadovoljstva jednog insana su se sabrala, ali nešto je nedostajalo! Nešto je nedostajalo da bi srce bilo na mjestu! Negdje u dubokoj nutrini postojala je neka neobjašnjiva praznina, nešto poput neutažive žeđi, kada dovoljno pijete, ali ne gasite žeđ.

 

Obavljala si namaze, postila, čak, počela učiti i kur’ansko pismo…

 

A onda!? onda je na red došla mahrama! Kao tadž! Mahrama na tvoju glavi, a kruna na sva tvoja dobra djela! Takoreći, obični komad platna, ali koji je sve posložio i stavio na svoje mjesto!

 

Je li to ono što je toliko nedostajalo, što si godinama čekala!? Utabavala put do jednog cilja, a on ostao tajanstven do posljednjeg trena, kao da je, poput najljepšeg poklona, htio biti iznenađenje i tebi i onima oko tebe!

 

Da ti je neko nekada rekao da će ti mahrama toliko značiti u životu ne bi vjerovala, iako su sva tvoja djela upućivala da će jednom tako poentirati!

 

Sva ona tvoja dobra djela koja si radila još od djetinjstva, sada kao da su dobila pečat, ovjerenje da su ispravna i kabul, inšaallah!

 

Pokrila si samo svoju glavu, a otkrila novu sebe, ustvari, pravu sebe!

Sada si ponosna na sebe bez da te iko hvali! Raduješ se bez da ti iko išta poklanja! Smiješ se bez da vidiš sreću, jer sreća je sada u tebi! Isijava nurom tvoga lica obgrljenog mahramom, nurom koji se ničim ne da zasjeniti To je možda i najtopliji i najnježniji zagrljaj kojeg si osjetila, ona iskonska nježnost i toplina koja pobuđuje neprolaznu radost. 

 

Nije ti više važno šta će ti ko reći, jer ti si dobila odobrenje od svoga srca! Odobrenje da je, upravo, sada najbolje vrijeme da staviš mahramu. Nije ti važno ni kako će te drugi gledati, jer tvoj pogled ispod mahrame je tako vedar i bistar, napaja čistotom i optimizmom!

 

Nikome ništa ne zamjeraš, ni svojim najbližima, ali sebi daješ za pravo da se odijevaš kako želiš, ništa manje lijepo i vrijedno od svih drugih stilova! Naprotiv!

 

Neko će pomisliti kako hidžabom zaklanjaš svoju ljepotu, a ona tek tada dolazi do izražaja i dobiva svoj iskonski smisao. Neko će reći da hidžabom sputavaš svoju slobodu, a ti se, upravo, s njim osjećaš slobodno i tako komotno!

 

Do sada si imala vremena za sve, a sada je vrijeme da učiniš nešto za sebe! Da se posvetiš ibadetu, Božijim riječima i porukama, jer ibadet s iskrenim nijetom najbolje je djelo koje možeš učiniti za sebe, za ovaj i budući svijet.

 

Hidžab je dao smisao tvom prošlom, a, nadati se, i budućem životu! On je pravi “vjetar u jedra” i svim tvojim budućim pozitivnim odlukama i hajirli djelima, in ša Allah! Sada si odlučnija, hrabrija, stamenija, dosljednija…

 

Ti sa svojom mahramom možeš postići sve što želiš i materijalno i duhovno, radost i zadovoljstvo! Tamo gdje tvoja mahrama nije dobro došla, možda nije ni tebi dobro tamo ići! Jer kad bismo se uvijek vodili svojim željama – ko zna u kakve “slijepe ulice” bi nas odvelo! 

 

Hidžab je naša svjetlost, propis i volja! S njom idemo tamo gdje možemo ući s Božijim imenom i raditi s Njegovim blagoslovom! Mi nismo tu da osvajamo dunjaluk, on će svakako jednom propasti, mi smo tu da osvajamo Božije zadovoljstvo koje će nas povesti do vječnosti!

 

Tamo ćemo ponijeti svoje hajire koja smo s Božijim imenom stjecali i ona nam ne mogu propasti makar ih neko ovdje i do temelja porušio! Tamo ćemo ubirati plodove svoga halal truda pa makar ih ovdje neko i u korijenu sasjekao!

 

Ako je mahrama dio vjere, a jeste – nema prisile da se stavi, jer “u vjeri nema prisile!” 

 

Ako je mahrama vjerski propis, a jeste – onda nema pritiska da se skine, jer time se krše najmanje dva najveća prava žene: pravo na vjeru; univerzalno ljudsko pravo i pravo na vlastiti izbor, izbor i stil odijevanja!

 

Zato se pitam – kakva je razlike između “demokrate” koji brani da se stavi hidžab i “autokrate” koji brani da se skine hidžab!?

 

“Ženska prava odgovornost su cijelog čovječanstva; borba protiv svih oblika nasilja nad ženama je obaveza čovječanstva; jačanje ženske moći djelovanja znači napredak cijelog čovječanstva”. (Kofi Annan)

Hidžab je za vjernicu oduvijek bio obaveza, a i stil odijevanja i tu nema nikakvih sumnji i nedoumica!

Problem je, naprosto, to što se uvijek iznova mora boriti za to ljudsko pravo! 

 

Ali, hidžab je trajna vrijednost za koju se isplati boriti, a i doviti! Stoga, ne trebaju nas obeshrabriti oni koji se protive makar ih bila većina, jer mnogi se boje hidžaba zato što je to vjera, a vjera je istina!

 

Borimo se za hidžab, jer hidžabom se postižu dvije slobode, jedna za sam hidžab, a druga za one koje ga nose!