Hadžera – pomen na ženu i majku koja je ispunila Božje naređenje Ibrahimu alejhi sselam

– I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!” (El-Bekare, 127)

وَإِذْ يَرْفَعُ إِبْرَاهِيمُ الْقَوَاعِدَ مِنَ الْبَيْتِ وَإِسْمَاعِيلُ رَبَّنَا تَقَبَّلْ مِنَّا إِنَّكَ أَنْتَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ (١٢٧)

Hadždž. Veza sa onim što je bilo, sa onim što jeste i sa onim što će biti. Veza sa mjestom, vremenom, događajima i ljudima u tim događajima.

Milionska masa pravovjernih u danima hadža se nalazi pored Kabe, na Mini, na Arefatu, pored kabura Božijeg Poslanika, alejhi sselam, u Medini. I dok budu u tom jedinstvenom, humanom, bratskom defileu, u njihovim mislima i dušama kao bujica navrijet će sjećanja. Sjećanja na teška i presudna vremena za ovu vjeru, pravdu i istinu, koja je uspjela sjediniti ove ljude i, naravno, sjećanja na prve pomagače na putu islama.

Tih ličnosti ima mnogo, a mi ćemo ovdje evocirati uspomene na jednu od njih, na jednu ženu, jednu majku – Hadžeru. Ženu koja je živjela u momentima kada je Hram bio porušen i zapušten.

Da bi se tu život ustanovio bile su neophodne dvije stvari: majka i voda. Priča o Hadžeri u stvari je priča o vodi, o majci, o djetetu.

Zato svaki susret sa Zemzemom evocira uspomene na Hadžeru i njenu borbu za život dragog joj čeda.

Trčanje između Safe i Merve opet je sjećanje na Hadžeru. Sjećanje na hrabrost majčinu koja je jača od pustinjske stihije, od oluje i svih nedaća.

Izvršavajući hadžske obrede hadžije trče iz simbolike i sjeća­nja na taj događaj, na tu dramu, na to iskušenje ove vjernice, muminke a ona, majka Ismailova, borila se za spas svoga djeteta koje će opet čovječanstvu biti spas. Zato ova žena zaslužuje da iz šturih historijskih izvora (podataka) još nešto o njoj kažemo.

Hadžera je rođena u Misiru. Sudbina joj, kao i mnogim lijepim djevojkama toga vremena, nije bila naklonjena. Živjela je u najcrnjim danima ljudske historije, u vremenu kada je čovjek umjesto svome Stvoritelju robovao čovjeku. I Hadžera je trebala samo izvršavati naređenja, često i uz fijuk biča.

Tako je svoj život počela majka Ismailova, bez prava, bez bu­dućnosti. Međutim, jednoga dana, sreća se osmjehnula nesretnoj djevojci. Stjecajem okolnosti našla se u krugu porodice Božijeg poslanika Ibrahima, alejhi sselam.

O vezi Ibrahima, alejhi sselam, i Hadžere govore mnogi kršćanski i islamski izvori, iz kojih se može zaključiti da je Ibrahim, alejhi sselam, nakon jedne ekonomske krize u Šamu morao ići u Misir. S njim je pošla i njegova žena Sara koja je bila izuzetno lijepa. Ibrahim, alejhi sselam, je znao da bi zbog toga mogao imati neprilika, pa ju je predstavio kao svoju sestru (po mlijeku). Faraon Misira je bio zadovoljan Sarom no s obzirom da je u to vrijeme njegova zemlja bila zahvaćena bolestima, te da je od Ibrahima, alejhi sselam, kao Božijeg poslanika, tražio pomoć, Sari nije ništa nažao učinio, samo je rekao da “tako divna žena ne treba da sama sebe služi”, te joj je poklonio Hadžeru.

Tako se Hadžera nastanila u kući Ibrahima, alejhi sselam, i vratila u Šam. Sara je, s obzirom da je bila nerotkinja, pristala da Ibrahim, alejhi sselam, oženi Hadžeru.

Kur’an nam govori da Ibrahim, alejhi sselam, nije imao djece, a već je doživio starost:

اَلْـحَمْدُ ِللهِ الَّذِي وَهَبَ لِي عَلَى الْكِبَرِ إِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ إِنَّ رَبِّي لَسَمِيعُ الدُّعَاءِ (٣٩)

– Hvala Allahu (govorio je Ibrahim, alejhi sselam) koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe. (Ibrâhîm, 39)

Ibrahim, alejhi sselam, je odveo Hadžeru i njihova sina Ismaila, alejhi sselam, po naredbi i zapovijedi Božijoj sa jednim velikim zadatkom i ciljem. O tome zadatku jasno je rečeno u 37. ajetu sure Ibrahim:

رَبَّنَا إِنِّي أَسْكَنْتُ مِنْ ذُرِّيَّتِي بِوَادٍ غَيْرِ ذِي زَرْعٍ عِنْدَ بَيْتِكَ الْمـُحَرَّمِ رَبَّنَا لِيُقِيمُوا الصَّلَاةَ فَاجْعَلْ أَفْئِدَةً مِنَ النَّاسِ تَهْوِي إِلَيْهِمْ وَارْزُقْهُمْ مِنَ الثَّمَرَاتِ لَعَلَّهُمْ يَشْكُرُونَ (٣٧)

– Naš Gospodaru, zaista sam ja nastanio jedan dio svojih potomaka u besplodnoj dolini kod Tvoga časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali. I učini Bože, da ljudska srca teže njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. (Ibrâhîm, 37)

Kasnije se i sam Ibrahim, alejhi sselam, priključio svojoj porodici, da sa sinom Ismailom podiže temelje Kabe. O tome se govori u 127. ajetu sure El-Bekare citiranom na početku.

Hadždž i Kurban-bajram su prilike da se prisjetimo ovih i drugih događaja iz bogate islamske historije.

Priredio: Omer ef. Begić

Akos.ba