Godišnjica zločina na Korićanskim stijenama: 200 crvenih ruža za 200 mučki ubijenih logoraša

Dvije stotine crvenih ruža bačeno je danas sa litice na lokalitetu Korićanskih stijena, na Vlašiću, gdje je na današnji dan 1992. godine strijeljanjo najmanje 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca iz prijedorske regije  Dvije stotine crvenih ruža bačeno je danas sa litice na lokalitetu Korićanskih stijena, na Vlašiću, gdje je na današnji dan 1992. godine strijeljanjo najmanje 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca, javlja Anadolu Agency (AA).

Muškarce, prethodno zatvorene u prijedorskim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara.

Na tom stratištu danas su porodice ubijenih, preživjeli i članovi Saveza logoraša u BiH proučili Fatihu i odali počast stradalim.

Jedan od logoraša koji je preživio zločin je Sabahudin Garibović, predsjednik Regionalnog saveza logoraša Banja Luka.

Prisjećajući se kobnog dana, Garibović je istakao kako je kolona autobusa sa logorašima krenula od Prijedora put Vlašića pod izgovorom razmjene i pod pratnjom tamošnje policije. Garibović je jedan od 22 logoraša koji nisu izašli iz autobusa.

– I dalje se traga za 80 tijela ubijenih 

“Sjećam se tog dana, iz Kozarca smo krenuli autobusima uz režiju policije koja nas je kao obezbjeđivala tada. Od tada do danas ništa se nije promijenilo, jedina stvar je da je neko od aktera zločina osuđen, ali tijela još uvijek nisu pronađena. Nisam izašao iz autobusa i nas 22 vojno sposobna smo došli u Travnik, svi ostali su izašli i mislili da idu na razmjenu. Ovdje je jedno od stratišta, dovodili su ljude misleći da se ovo nikada neće naći”, rekao je Garibović.

Muharemu Elezoviću na Korićanskim stijenama ubijena su dvojica sinova, brat i bratov sin, stričevići i tečići. Kroz suze je ispričao kako je od dvojice sinova pronađena samo jedna vilica te da nije utvrđeno kojem sinu pripada.

“Dođemo ovdje, ja i žena sami. Dolazim od prvog dana ovdje, nije mi fino… Odvedeni su mi sinovi iz kuće u logor Keratrerm, iz Keraterma u Trnopolje. Imali su 24 i 22 godine. Oko devetoro iz moje porodice je ovdje ubijeno, a niko nije sahranjen. Nisu nađene dvije kosti ni od jednog od njih”, kaže Elezović.

Tijela 80 ubijenih logoraša ni danas nisu pronađena, podsjetio je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u BiH. Istakao je kako istina o posmrtnim ostacima ubijenih na Korićanskim stijenama mora izaći na vidjelo kako bi porodice ubijenih našle svoj smiraj.

– Mešković: Sramno blage sudske kazne za počinitelje 

“Šta reći danas, poslije 24 godine, na lokalitetu gdje je na najsvirepiji način strijeljano oko 200 logoraša na jedan organizaovan, sistematski način. Naša poruka je da u BiH stvarno svi shvatimo potrebu i nužnost da počnemo govoriti jezikom istine. Da pozovemo sve one koji su snimali prebacivanje posmrtnih ostataka sa ovog lokaliteta, da kažu gdje se oni nalaze, oni danas ne mogu izaći na glasanje, ne mogu promijeniti brojno stanje stanovnika BiH, ali njihove porodice mogu imati unutrašnji mir da sahrane svoje najmilije”, rekao je Mešković.

Kazne u trajanju od 200 godina zatvora, koliko je dobilo 11 osuđenih za zločin na Korićanskim stijenama, Mešković je nazvao sramno blagim.

“Danas komšija komšiju udari šamarom pa dobije godinu dana zatvora, na ovom lokalitetu je strijeljano 200 ljudi, a njih 11 je dobilo 200 godina zatvora. Traga se za više od 80 posmrtnh ostataka, mali je broj kompletnih tijela, ostala su, vjerovatno, razasuta po ovim provalijama, pećinama, ko zna. To samo znaju oni koji su prebacivali posmrtne ostatke, vjerovatno rukovodeći se time da se za ovo nikad neće saznati. Dok smo živi, obilazit ćemo ova mjesta i svjedočiti o tome šta je bilo ovdje”, poručio je Mešković.

Pripadnici interventnog voda policije RS-a su na današnji dan, nakon što su tijela logoraša pala u provaliju, nastavili pucati u njih i bacati bombe, kako niko ne bi preživio. Masakr je preživjelo 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da se dio odgovornih procesuira i kazni, te da istina o ovom zločinu bude zabilježena.

Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine. Međutim, odgovorni za ovaj zločin i oni koji su učestvovali u premještanju tijela (pripadnici tadašnje policije RS i civilne zaštite iz Skender Vakufa) još uvijek šute o lokaciji na kojoj se tijela nalaze.

Za zločin na Korićanskim stijenama pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.

Akos.ba