Historija i tradicija

Godišnjica sjećanja na žrtve zločina u Mostini kod Čajniča: Porodice nezadovoljne radom pravosudnih institucija

Od oko 170 civila ubijenih tokom rata na području općine Čajniče još se traga za oko 30. U Udruženju povratnika nisu zadovojni radom pravosudnih institucija, posebno kada je riječ o zločinu na Mostini

 

 Učenjem dove i polaganjem cvijeća kod Lovačkog doma u Mostini, kao i tevhida u Mir-Muhamedovoj džamiji u Čajniču danas je obilježena 23. godišnjica stravičnog zločina nad više od 40 civila, javlja Anadolu Agency (AA).

Posjetu devastiranom objektu u Mostini već treću godinu organizuje Udruženje povratnika u Čajniče i Medžlis Islamske zajednice Čajniče.

Prema riječima Izeta Alihodžića, predsjednika Udruženja povratnika u Čajniče, 19. maj, kada je na Mostini ubijeno više od 40 civila, istovremeno je i dan sjećanja na sve ubijene civile iz Čajniča.

“Ovdje su ljudi te 1992. godine dovođeni bez ikakvog valjanog razloga. Tu su maltretirani, mučeni i na kraju na najsvirepiji način likvidirani. Ovo naše okupljanje treba da bude trajno podsjećanje i trajna opomena da se ovakav ili bilo koji zločin druge vrste nikada i nikome ne ponovi na ovom prostoru. Osim što se sjećamo i odajemo počast onima koji su ubijeni 19. maja ovdje na ovom prostoru mi se sjećamo i odajemo počast svim poginulim civilima bošnjačke nacionalnosti na cjelokupnom prostoru opštine Čajniče, a kojih nije bio mali broj. U neku ruku ovo je dan sjećanja na sve ubijene civile bošnjačke nacionalnosti na prostoru opštine Čajniče“”, kazao je Alihodžić.

Safeta Kujović živi u Pljevljima. U domu na Mostini ubijen je njen brat blizanac, Safet Kulelija. Još 1992. godine pokušala je doći do njegovog tijela, ali u tome nije uspjela sve do ekshumacije nakon rata.

“On je uhapšen 6. maja, a šesnaestog sam ja došla ovdje da ga obiđem, da ga posjetim. Doživjela sam svakakva maltretiranja, ali uspjela sam. Nisam došla ovdje do doma, ali su mi ga doveli dolje na put. Malo sam bila s njim, donijela mu da se presvuče i nešto da jede. Nisam mogla ništa pričati jer su bili tu, okolo sve policija. Pitala sam ga samo tuku li te, rekao je da ga nisu tukli, ali da ostali narod ubiše. To kratko sam uspjela 16. maja, a 19. maja je bio masakr“, priča Safeta.    

Iz sela Mahrevići odvedeno je 17 civila, među kojima i petočlana porodica Mahmutović. Ubijeni su na lokalitetu Bučovih čaira gdje su i ekshumirani prije osam godina. 

“Ubijeni su moja sestra Hajrija, zet Amir i njihova djeca. Mali Amrudin je imao godinu i po dana, a Amra četiri i po godine. Od naoružanja koje je navodno ugrožavalo RS imali su samo flašice, benkice, priglavke i nepopijenog čaja”, kaže Ferid Kovačević.

Na dešavanja na Mostinu podsjetila je i sestra ubijenog Amira, Vasvija Smajlović. 

“Amirova majka Vezima dovedena je na Mostinu i ovdje je ubijena. Po pričanju Srba koji ne žele u javnost, njih 16 je dovedeno povezano. Razočarana sam u svakog, od tužioca do suda”, kaže sestra ubijenog Amira, Vasvija Smajlović.

Od oko 170 civila ubijenih tokom rata na području općine Čajniče još se traga za oko 30. U Udruženju povratnika nisu zadovojni radom pravosudnih institucija, posebno kada je riječ o zločinu na Mostini.

Prema riječima Izeta Alihodžića, za ovaj zločin su osuđeni Milun Kornjača i bivši načelnik Stanice policije u Čajniču Milorad Živković, dok je Duško Tadić Rus oslobođen.

“Izgubili smo povjerenje i u sud i u pravosuđe i pravdu jer očito tu pravde nije bilo. Koji su motivi bili sudskih organa i sudova da izreknu tako male kazne mi ne možemo dokučiti. Mi smo nezadovoljni. Procesuirano je više, osuđena su dvojica, a jedan je oslobođen optužbi. To je za zločin ovakve vrste, ovakvog obima i karaktera ispod svakog minimuma”, ističe Alihodžić.

Akos.ba

Povezani članci