Godišnjica pogibije Zaima Imamovića – heroja odbrane Goražda
Na današnji dan, 9. oktobra 1995. godine, na Treskavici, na visini Čelina iznad prijevoja Rogoj, poginuo je Zaim Imamović, komandant 14. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine, jedan od najznačajnijih vojnih lidera u odbrani Goražda i šireg područja istočne Bosne.
Njegova smrt, samo dva dana prije uspostave trajnog primirja, bila je veliki gubitak za Bosnu i Hercegovinu. Stradao je od gelera, u trenutku kada je bio nadomak cilja – oslobađanja puta ka svom rodnom Goraždu.
Početak otpora i borba za Podrinje
Zaim Imamović je agresiju na Bosnu i Hercegovinu dočekao kao oficir bivše JNA, stacioniran u Sloveniji. Shvativši karakter nadolazećeg rata, napustio je JNA i brzo se uključio u pripreme za odbranu svog rodnog kraja. Još prije početka otvorene agresije, slao je oružje i municiju u Ilovaču kod Goražda, gdje je pripremao stanovništvo za ono što dolazi.
Nakon što su četničke snage zauzele Foču, Imamović se preko Igmana i Grepka prebacio u istočnu Bosnu, gdje je organizovao prvu liniju odbrane u rejonu Preljuće i Zebine šume. Tu je postavio temelje Prve drinske brigade, čiji je bio prvi komandant.
Zaim – vođa i borac ispred svog vremena
Njegove taktičke vještine i borbeni duh učinili su ga posebnim među komandantima. Neprestano je bio na prvoj liniji sa svojim borcima, često izbjegavajući konvencionalne metode ratovanja. Umjesto čekanja neprijateljskog napada, organizovao je ofanzive duboko u neprijateljsku teritoriju, nanoseći teške gubitke agresoru.
Vodio je borbe na Zebinoj šumi, Stogu, Crnom vrhu, Jabučkom sedlu, Trovrhu, i mnogim drugim lokacijama. Više puta je ranjavan, ali se uvijek vraćao na liniju. Jedan od najznačajnijih poduhvata bilo je oslobađanje Ustikoline, koje se i danas izučava kao primjer uspješne vojne operacije.
Put ka slobodi i posljednja borba
Početkom 1995. godine, zajedno s komandantom Feridom Buljubašićem, izašao je iz opkoljenog Goražda kako bi s vanjske strane pomogao proboj prema enklavi. Postavljen je za komandanta 14. divizije Prvog korpusa Armije RBiH, a njegov cilj je ostao isti – oslobađanje Podrinja.
U posljednjim danima rata, Zaim Imamović je predvodio jedinice koje su oslobodile Treskavicu, Pašinu planinu, Vratlo, Krajačiće, Hum, Lupoč… Pred sam kraj ofanzive, pogođen je gelerom neprijateljske granate. Nekoliko dana ranije bio je šesti put ranjen, ali nije pristao na mirovanje – vratio se među svoje borce, gdje je i dočekao smrt.
Sjećanje na heroja
Zaim Imamović nije dočekao kraj rata za koji se hrabro borio. Iza sebe je ostavio neizbrisiv trag u historiji otpora Bosne i Hercegovine. Njegov mezar se nalazi u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu, među najvećim herojima naše države, zajedno s Hakijom Turajlićem, Mustafom Hajrulahovićem Talijanom i drugim znamenitim ličnostima.
Njegovo ime ostaje simbol hrabrosti, vizije i nesalomivog duha, a svake godine, 9. oktobra, Bosna i Hercegovina se sjeća komandanta koji je život položio za slobodu svoje domovine.
Akos.ba
