Glavni imam Medžlisa IZ Prnjavor: Ne zaboravite svoj zavičaj i ne prodajite imovinu
Es-selamu alejkum, poštovani Fikret ef. Čelenka. Za početak, hoćeš li predstaviti Medžlis IZ-e Prnjavor – koliko džemata ga čini i koji su to?
Ve alejkumus selam, gospodine Bedrudine Gušiću. Na samom početku dopustite mi da Vam se zahvalim što ste nam omogućili da i na ovaj način predstavimo, kako Medžlis, tako i naše aktivnosti koje se realiziraju u našem Medžlisu. Medžlis Islamske zajednice Prnjavor je jedan od deset medžlisa koji su u sastavu Muftijstva banjalučkog. Medžlis IZ-e Prnjavor obuhvata područje opštine Prnjavor i sačinjava ga šest džemata: džemat Prnjavor Grad, džemat Lišnja, džemat Mravica-Galjipovci, džemat Konjuhovci, džemat Puraći i džemat Babanovci. Svih šest džemata su aktvni i u njima se realiziraju redovne aktivnosti koje su u planu i programu rada, a obuhvataju beš (pet, op. B.G.) vakat, mektebsku pouku, džuma namaze, mekteb za odrasle i druge aktivnosti. Svaki džemat ima džamiju, mektebsku učionicu, gasulhanu, vakufsku imovinu, mezarja koja su uređena, a trenutno se radi na identifikaciji, proširivanju i obogaćivanju vakufske imovine i kultivisanje iste. Medžlis IZ-e Prnjavor ima svoje Pravilnike: Pravilnik o radu i unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, Pravilnik o sticanju i raspodjeli sredstava i financijskom poslovanju te Pravilnik o članstvu, Pravilnik o korištenju, održavanju i upravljanju vakufskim mezarjima.
Medžlis IZ-e Prnjavor koliko je meni poznato, uz medžlise Banja Luka i Bosanska Gradiška, je medžlis koji nije prekidao svoj rad ni tokom rata zahvaljujući entuzijazmu i požrtvovanosti ljudi koji su tada rukovodili medžlisom, prije svega mislim na rah. Sakiba Ćurana, tadašnjeg predsjednika i njegove saradnike, koga sam zatekao na tom mjestu 2000.-te godine kada sam došao na prostor medžlisa IZ Prnjavor. Želim naglasiti da nam poslovanje i općenitu egzistenciju značajno olakšava činjenica da Medžlis islamske zajednice Prnjavor posluje na principu centralizacije sredstava članarine, što nam omogućava značajniju i brojniju organizaciju vjerskog života.
Općepoznato je da su sve džamije na području i tog Medžlisa bile uništene povodom agresije na R BiH 1992-1995., osim, ako se ne varam, one u Konjuhovcima. Koliko ih je do sada obnovljeno i da li svaki vas džemat ima imama, hatiba i muallima?
Volio bih da je Vaše pitanje ili konstatacija u Vašem pitanju tačna. Nažalost i džamija u Konjuhovcima je takođe srušena kao zadnja na prostoru RS-a, u maju mjesecu 1995. godine. Pored pet džamija koje su porušene, porušeno je i turbe u džematu Mravica-Galjipovci te turbeta u džematu Lišnja i vakufska kuca u džematu Puraći. Sve porušene džamije su hvala Allahu dž. š. i obnovljene u periodu 2001-2008 godine, prije svega zahvaljujući našim vrijednim džematlijama, kako onima u Domovini, tako i onima koji su protjerani i danas žive razasuti diljem svijeta. Skromnu pomoć u obnovi pružio nam je i Rijaset IZ-e na čelu sa tadašnjim reisu-l-ulemom dr. Mustafom ef. Cerićem te Muftijstvo banjalučko na čelu sa tadašnjim muftijom prof. Edhem ef. Čamdžićem. Pored pet porušenih džamija izgrađena je i džamija u džematu Babanovci gdje je postojao mesdžid koji nije porušen tokom rata. Po samom povratku a i po želji džematlija, pristupili smo renoviranju istog, što je podrazumjevalo proširivanje i izgradnju mektebske učionice, abdesthane, gasulhane i gradnje minareta. Pored obnove džamija uspjeli smo obnoviti vakufske kuće u džematima Konjuhovci, Mravica-Galjipovci i Puraći, obnoviti dva turbeta u Lišnji i turbe u Mravici, izgraditi Šehidsko turbe u Puraćima, obnoviti prostorije Medžlisa u haremu Gradske džamije, renovirati vakufske kuće u gradu i Lišnji. Uz obnovu turbeta u Mravici revitalizirali smo i Dovište Mravica koje se održava prve nedjelje u mjesecu avgustu pored mravičkog turbeta. Još jednom želim napomenuti da smo ovo sve uspjeli zahvaljujući našim džematlija koji su najveći donator, te našim predanim i transparentnim radom.
Svaki naš džemat ima imama, muallima i hatiba, s tim što je jedan imam zadužen za Puraće i Babanovce, jer Medžlis nije u mogućnosti, zbog malog broja džematlija u tim džematima, isfinansirati dva imama. Zahvaljujući pomoći koju dobijamo od Rijaseta uspjevamo zadrzati svih pet imama i jednu uposlenicu u administraciji Medžlisa. Bez pomoći Rijaseta, a zbog malog broja ljudi koji ovdje žive i zbog slabog odziva u plaćanju članarine u matičnim džematima, onih koji su u Dijaspori, bili bismo primorani spajati još neke džemate. Naši imami bili su aktivni učesnici povratka, dali su nemjerljiv doprinos tokom obnove džamija, bili su na usluzi našim džematlijama kad je u pitanju pružanje pomoći u ostvarivanju svojih prava, zatim u humanitarnom radu te radu sa mladima.
Koliko Bošnjaka, prema vašim (Medžlisa) podacima ili procjenama, tokom cijele godine živi na području Opštine Prnjavor?
Prema trenutno još važećem popisu stanovništa iz 1991. godine na području opštine Prnjavor živjelo je 7.143 Bošnjaka, a prema našoj evidenciji danas na području MIZ-e Prnjavor stalno živi 3.120 Bošnjaka. Mali broj njih ima sreću da radi u nekom od preduzeća, većina ih živi od poljoprivrede. Kada je u pitanju povratak, možemo kazati da povratak nije završen, on se i dalje odvija, međutim sada je puno aktuelnije pitanje održivog opstanka Bošnjaka na ovom području, zbog teške ekonomske situacije povratnika i slabe brige nadležnih vlasti na svim nivoima a koji su odgovorni za stvaranje uvjeta za održivi povratak i opstanak. Danas je na sceni odseljavanje povratnika Bošnjaka zbog ekonomskih razloga. Gotovo zanemariv je broj Bošnjaka koji rade u opštinskoj administraciji gdje od oko 160 uposlenih četvero je Bošnjaka, ništa bolja situacija nije u zdravstvu, policiji, prosvjeti gdje u srednjim školama ima samo jedna profesorica njemačkog, zatim u osnovnim školama isto, u tri osnovne škole rade četiri učiteljice Bošnjakinje i jedna nastavnica, dok u nekim drugim javnim institucijama i ustanovama nema uposlenih Bošnjaka. Veliki broj naše omladine, nakon što završe fakultete, se ne vraćaju u svoj u grad zbog nemogućnosti zaposlenja, već odlaze ”trbuhom za kruhom” u zemlje zapadne Evrope, mali broj njih uspije ovdje u BiH. Mi se možemo ponositi jer smo imali našu djecu koja su prošla kroz mekteb da su kasnije proglašavani za najbolje studente u RS-u, kao što je Indir Mujanić iz Lišnje. Iskreno se nadamo da će se ova situacija u budućnosti popraviti na bolje. Nadam se da ću zajedno sa svojo braćom i sestrama gledati našu omladinu, naše pupoljke kako se razvijaju u predivne i korisne voćke, pa nam pomoći da od ovog mjesta napravimo ugodne, mirišljive avlije u kojima se može živjeti, u kojima se može opstati. Napominjem opstati, jer čini mi se da smo se možda sporo vraćali, sporo i teško obnavljali svoje porušene i devastirane domove, ali nažalost brzo nam omladina odlazi, jer opstati je preteško. Želim kazati da je danas glavna briga i glavni problem pitanje održivog opstanka Bošnjaka na ovim područjima. Materijalna situacija je veoma teška, povratnici uglavnom žive od penzija koje su veoma male, poljoprivrede ili pomoći svojih bližnjih iz dijaspore. Dosta toga treba da uradi naša politika sa nivoa države, donošenjem adekvatnih zakona kojima bi bila zagarantirana zaštita prava svih na području cijele države i u praksi sprovedena jednakopravnost svih u Bosni i Hercegovini.
Koliko djece pohađa vjersku pouku na području Medžlisa i u kojim džematima je njihov broj najveći?
U mektebsku 2015/2016 od ukupno 182 Bošnjačke djece koja pohađaju osnovnu školu, u mekteb je upisano njih 162, a do sada ( prvo polugodište) shodno pravilima Rijaseta njih 141 je redovno. Od tog broja 41 uči kur’ ansko pismo (Sufaru), a njih 53 uči Časni Kur’an. Usporedbe radi, prije desetak godina je bilo 230 djece u mektebima.(”Pametnom je i išaret dovoljan.”)
Mektebska nastava, na području našeg Medžlisa, izvodi se prema planu i programu Rijaseta IZ-ce u BiH, u svih šest džemata. Veći dio aktivnosti Medžlisa Islamske zajednice Prnjavor u proteklom periodu bio je usmjeren ka mektebskoj nastavi i općem poboljšanju stanja mektebske nastave. Iako je izvođenje mektebske nastave na zavidnom nivou, posebno želim istaći podršku članova Izvršnog odbora na čelu sa predsjednikom Lokmanom Iriškićem, mutevelija i džematskih odbora koji su jednoglasno podržali svaku ideju koja je išla u smjeru uspješne realizacije mektebskih aktivnosti. Veoma je značajna i nezaobilazna pomoć i podrška Muftijstva banjaluckog i muftije dr. Osman ef. Kozlića. Da se doista na polju rada u mektebima postižu zapaženi rezultati, posebno se pokazuje na takmičenjima na nivou Muftiluka i Rijaseta IZ-ce u BiH. Ovdje mislim na odlične rezultate naših polaznika na takmičenju na nivou Muftiluka, a na kojem isti osvajaju visoka mjesta. Iskreno se nadam i vjerujem da ćemo u narednom periodu postizati još bolje rezultate i da će mekteb biti sve značajniji faktor u odgojno – obrazovnom procesu naše djece.
Da li bošnjačka djeca imaju vjeronauk u školama i u kojim?
Da, naša djeca imaju vjeronauku u osnovnim školama. Vjeronauka se održava u tri centralne Osnovne škole i dvije podružnice. Od ukupnog broja djece bošnjačke nacionalnosti, a njih je 182, vjeronauku pohađa 181 dijete. Nastavu vjeronauke u školama honorarno realiziraju tri imama našeg Medžlisa, koji prema izvještajima postižu značajne rezultate. U srednjim školama u RS-u nema predmeta vjeronauke.
A imaju li bošnjačka djeca problem sa tzv. “nacionalnom grupom predmeta” u školama kao što je to slučaj sa djecom u Konjević Polju ili Vrbanjcima kod Kotor Varoši, naprimjer?
Bosnjačka djeca na odručju Opštine Prnjavor u Osnovnim školama nemaju tzv, ”nacionalnu grupu predmeta”, jer prema sporazumu iz 2002. godine, koji je potpisan između dva entitetska ministarstva obrazovanja, naša djeca u Osnovnim školama ne ispunjavaju propisani kriterij da ih je najmanje 18 u jednom odjeljenju. Ovo pitanje treba da bude na vrhu prioriteta rada bošnjačkih političkih predstavnika na svim nivoima vlasti. Naša djeca danas kada završe osnovnu školu, nažalost, ne znaju ko je bio npr. Ahmed Muradbegović, Ćamil Sijarić, Edhem Mulabdić i sl.
Kakvu Ti suradnju imaš sa predstavnicima drugih vjerskih zajednica na području Opštine?
Saradnja sa predstavnicima drugih vjerskih zajednica i Crkava na području opštine Prnjavor je dobra i kontinuirano se unapređuje. Tokom obnove džamija imali smo određeni broj uplata dobrovoljnih priloga i donacija naših sugrađana nemuslimana, a predstavnici posebno katoličke i ukrajinske crkve su prisustvovali na svim otvorenjima džamija. Redovna je postala praksa da predstavnici drugih vjerskih zajednica prisustvuju bajramskom prijemu. Medžlis je u proteklom periodu uspio od svojih skromnih sredstava dio izdvojiti za pomoć u obnovi katoličke crkve u Prnjavoru, kapele u Štivoru gdje žive većinom Talijani katolici. Pred ramazan sam skupa sa predsejdnikom Medžlisa Lokmanom Iriškićem , mutevelijom gradskog dzemata hadži Mujom Mešićem te kolegom Emir ef. Softićem,posjetio prnjavorsku parohiju svećenika arhijerejskog namjesnika prnjavorskog i uručili skromnu donaciju kao pomoć u renoviranju pravoslavne crkve u Prnjavoru.
A sa opštinskim vlastima?
Saradnja sa opštinskim vlastima je na zadovoljavajućem nivou i sa lokalnom vlašću imamo korektne odnose. Ove kao i prethodnih godina pokrovitelj vjersko-kulturne manifestacije ”Doviste Mravica” i Bajramske akademije je opština Prnjavor i načelnik dr. Siniša Gatarić. Isto to je ranije činio i bivši načelnik mr. Darko Tomaš. Naravno, tu ima još mogućnosti i prostora da se ta saradnja unaprijedi i poboljša, posebno kada je u pitanju odnos vlasti prema zaštiti osnovnih i zakonom zagarantovanih prava Bošnjaka kao konstitutivnog naroda. Od lokalne vlasti očekujem da će pokazati više sluha za potrebe Bošnjaka, zatim za zapošljavanje Bošnjaka u javne institucije čiji je osnivač Opština Prnjavor.
Prnjavorsku opštinu su nekada davno s razlogom nazvali “mala Evropa”. Da li je tako i danas i kakvi su ukupni međunacionalni odnosi u tom dijelu BiH? Je li bilo zahlađenja i je li – otoplilo?
Opštinu Prnjavor i danas nazivaju ”mala Evropa”. Odnosi sa našim sugrađanima Srbima, Hrvatima, Ukrajincima, Italijanima, Česima i dr., su dobri i kontinuirano se unapređuju. Incidenata je bilo u ranijem periodu, ali zahvaljujući našoj upornosti u promoviranju suživota i tolerancije, te zalaganjem lokalne vlasti i kolega vjerskih službenika, danas ih je sve manje i sporadični su i verbalni. Bez obzira na sve poteškoće i probleme, mi u IZ nećemo odustati niti umanjiti svoje aktivnosti na promoviranju mira i međuvjerskog dijaloga, suživota i tolerancije na ovom području.
Na samom kraju, imaš li, eventualno, neku poruku za moje čitatelje, posebno za one sa područja Opštine Prnjavor koji ne žive u svome zavičaju, već su rasuti po cijelom dunjaluku?
Vašim čitateljima, posebno mojim Prnjavorčanima koji ne žive u svom zavičaju poručio bih, da nikada ne zaborave svoj zavičaj, da ne prodaju svoju imovinu, da obilaze kad god su u mogućnosti svoju rodnu grudu i da shodno svojim mogućnostima pomognu rad medžlisa islamske zajednice Prnjavor, prije svega da budu njegovi redovni članovi. Još jednom hadži Bedrudine, hvala Vam na ustupljenom prostoru i molim Svevišnjeg da Vama i mojim Prnjavorčanima u Domovini i Dijaspori podari svako dobro. Amin!
(bedrudingusic.wordpress.com)
