Gdje je granica između sudbine i odgovornosti?

ZAŠTO SE LOŠE STVARI DEŠAVAJU ?

O musibetima – nevoljama i poteškoćama na koje insan nailazi tokom života – postoje dvije vrste ajeta. U prvu vrstu spada ovaj ajet iz sure El-Hadid:

مَا أَصَابَ مِن مُّصِيبَةٍ فِي الأَرْضِ وَلاَ فِي أَنفُسِكُمْ إِلاَّ فِي كِتَابٍ مِّن قَبْلِ أَن نَّبْرَأَهَا إِنَّ ذَلِكَ عَلَى اللهِ  يَسِيرٌ

Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, – to je Allahu, uistinu, lahko. (El-Hadid, 22)

Sve što se desilo je odredba od Allaha. Moralo se tako desiti i nikako drugačije. Ne možete reći za nekoga ko je umro mlad: „Šteta. Bio je tako mlad. Imao je cijeli život pred sobom.“ Nije imao cijeli život pred sobom. Nije imao više ni dana pred sobom. Njegov boravak na Zemlji je trajao koliko je trebalo. Toliko mu je određeno i niko mu nije moga produžiti život. Moj boravak na Zemlji je određen. Tvoj također. Na groblju ćete naći da na nekim nadgrobnim spomenicima piše: „1901-2013.“, a na nekima piše: „2013-2013“. Allahova je odredba koliko će ko ostati na Zemlji. Zbog toga, ne možete reći: „Da je živ taj i taj…“ Nije mogao biti živ, nikako! Jer, odluka o njemu je zapisana mnogo prije njegovog rođenja i tu nema promjene.

Na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

مَا أَصَابَ مِن مُّصِيبَةٍ إِلاَّ بِإِذْنِ اللهِ

Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi… (Et-Tegabun, 11) – tj. nećeš biti meta nijedne strijele poteškoće, osim uz Allahovu dozvolu.

A pogledajte kako lijepo govore vjernici:

قُل لَّن يُصِيبَنَا إِلاَّ مَا كَتَبَ اللهُ لَنَا

Reci: ‘Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi… (Et-Teuba, 51)

Obratite pažnju. Nije korišćena čestica ‘alejna, već lena. Nevjerovatno! To u potpunosti mijenja značenje ajeta: Neće nas pogoditi nijedna poteškoća, osim onoga što je Allah odredio za nas. Kada govorite o poteškoćama, podsvjesno ih doživljavate kao prijetnju, kao nešto što je usmjereno protiv vas i protiv čega se treba boriti. Međutim, ovaj ajet kaže da to Allah nije propisao protiv nas, već za nas.

هُوَ مَوْلاَنَا

…On je naš zaštitnik.’ (Et-Teuba, 51)

Hvala Allahu.

Tako se vjernik ophodi prema poteškoćama. Čak i kada je teško, on zna da je to Uzvišeni Allah propisao za njega.

Musibeti zbog nepoštovanja propisa

I za kraj, postoji nemali broj ajeta koji govori o izvoru i razlogu poteškoća na koje insani nailaze.

A šta će tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva nesreća… (En-Nisa, 62)

Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili. (Eš-Šura, 30)

Dakle, Uzvišeni Allah kaže da poteškoće ne dolaze samo zato što je Allah odlučio dodijeliti ih nekom Svom robu, već i zato što ih je taj rob zaradio svojim grijesima. Kako pomiriti ove dvije vrste ajeta? Da li se musibeti dešavaju zbog naših grešaka, ili se dešavaju zato što Uzvišeni Allah tako određuje, bez obzira na grijehe ili stepen pobožnosti? Ovdje moramo uzeti u obzir nekoliko veoma bitnih stvari.

Prvo, Allah, dželle šanuhu, nikada ne kaže: Kul­ / Reci, kada govori o tome da su ljudi sami krivi za musibete (sa jednim izuzetkom u suri Ali Imran). Drugim riječima, nije na nama da kažemo drugima da su ih musibeti zadesili zbog toga što su griješni. Ne možete nekome reći: „Dijagnosticiran ti je rak zato što ne klanjaš redovno! Eto zbog toga te je snašao musibet!“ Nije na vama da tako razgovarate. Nije na vama da sudite ko je zašto iskušan. Sa druge strane, nakon što su se ashabi čudili: „Kako nam se desio ovaj poraz na Uhudu?!“, Poslaniku, alejhisselam, je naređeno: Reci: ‘To je zbog djela ruku vaših!’ O čemu se, zapravo, radilo? Vjernici su dobijali bitku. Pobjeda je bila na dohvat ruke. Mušrici su se dali u bijeg. Tada su neki strijelci, koji su čuvali leđa muslimanima, napustili svoje položaje, čime su otvorili prostor za napad mušrika. To je preokrenulo ishod Bitke na Uhudu. Mušrici su pobijedili, a veliki broj vjernika je izgubio život. Ovim ajetom im se poručuje: „Nemojte kriviti Allaha! Vi ste napustili svoje položaje. Morate preuzeti odgovornost za svoje postupke.“

Ovo je glavna pouka citiranog ajeta – nemojte svoju krivicu prebacivati na Allaha. Vozite dvostruko većom brzinom od ograničenja, pa zbog neprilagođene brznine doživite saobraćajnu nesreću i kažete: „Sudbina… Allah je htio da se ovako dogodi.“ Ne, ne… Ti nisi poštovao ograničenje. Ti si vozio kao manijak. Zato, krivi samog sebe.

Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog djela vaših ruku. (Eš-Šura, 30)

Umjesto motornog ulja, u automobil sipaš vodu, pa ako se automobil pokvari i ne stigneš tamo gdje bi trebao stići, kažeš: „Odredba od Allaha. Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.“ Ne, ne. Taj postupak spada pod tumačenje ajeta: …to je zbog djela vaših ruku. Preuzmite odgovornost za svoje postupke. Nemojte krivicu prebacivati na Allaha. Nezaposleni ste, a po cijeli dan sjedite kući, čekate da vam Allah pošalje nekog meleka sa ugovorom za posao i govorite: „Nema se posla, šta ću… Allah je tako dao. Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.“ Ne funkcioniše ovaj svijet na taj način.

Kada musibet postaje blagodat

Kur’an je uspostavio ravnotežu između individualne odgovornosti i direktne Allahove odredbe. Ako vam se dešavaju stvari na koje nemate nikakav uticaj, koje su izvan vaše kontrole, to je sudbina, odredba od Allaha. Poplava je van vaše kontrole. Neko drugi vas udari automobilom, iako ste vozili kako treba – to je van vaše kontrole. Dijagnosticirana vam je bolest koja je produkt genetskog poremećaja – to je van vaše kontrole. Ali, ako pušite po četiri paklice cigareta dnevno, uprkos nedvosmislenim upozorenjima ljekara, pa zbog toga dobijete bolest – to je vaša odgovornost! Kur’an ima tako uravnotežen pristup ovom problemu! Vjernici se podučavaju kako da preuzmu odgovornost za svoja djela. Ipak, na kraju svega, svi musibeti, baš svi – osim smrti – su dar od Allaha ukoliko naučite lekciju i nastavite životnu borbu kao bolje osobe.

Nemoj kriviti Allaha za svoju neodgovornost prema poslu

Postoje dvije vrste osoba koje izgube posao: oni koji za gubitak posla krive sebe i oni koji krive Boga. Ali, budimo realni: ako kasniš svakoga dana na posao, ne odrađuješ svoje zadatke marljivo, ako imaš problema sa komunikacijom, ako na zadnjih 30 poslovnih e-mailova nisi odgovorio – i treba da dobiješ otkaz! A kada dobiješ otkaz, to je blagodat od Allaha, jer sljedeći put kada dobiješ posao nećeš praviti iste greške. Naučit ćeš iz svojih grešaka. Često nas poteškoće u životu čine boljim ljudima i boljim vjernicima, snažnijim i odgovornijim ličnostima.

Zaključak

1. Trenirajte jezik i srce da im prva reakcija na musibete budu riječi: Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.
2. Ne govorite ljudima da im se nešto loše događa jer ih Allah kažnjava. To nipošto ne radite. Ako im baš želite to reći, prije nego što im saopćite šta imate da kažete, to isto najprije recite sebi. Uostalom, ko vam je dao licencu da rasuđujete šta je Allahova kazna, a šta iskušenje?
3. Napravite razliku između stvari koje ne možete kontrolisati, koje su van vašeg domašaja, i stvari koje spadaju u okvir naše odgovornosti. Prepoznajte situaciju u kojoj morate priznati sebi i drugima da ste zabrljali, da ste morali bolje odraditi posao. Kao rezultat naše neodgovornosti, dešavaju se neki musibeti.

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini odgovornim vjernicima, da nas učini od onih kojima će Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čestitati na Sudnjem danu. Molim Ga danas učini od onih čiji jezici i srca na svaku nevolju reaguju riječima Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.

 Glas islama 294, strana 29, Autor: Nouman Ali Khan, Preveo sa engleskog: Senad Redžepović

akos.ba