Fotograf Džanan Kišmetović: Bosna i Hercegovina ima posebnu ljepotu prirode

Džanan Kišmetović je bosanskohercegovački fotograf. Rođen je 12. 12. 1997, godine u Bihaću. Živi u Bužimu.

Fotografisanjem se bavi od srednje škole, do sada su njegove fotografije nalaze širom svijeta, mnoge od njih su nagrađivane.

Svoj put do uspješnog fotografa, ispričao je u razgovoru za Akos.ba.

Hvala Vam što ste odvojili vrijeme za Akos.ba. Jedan ste od najboljih i najpoznatiji fotografa u našoj Bosni i Hercegovini, odakle ljubav prema fotografijama?

Prije svega hvala Vam što imate tako visoko mišljenje o meni, te što ste me pozicionirali u sami vrh fotografa naše Bosne i Hercegovine.

Ljubav prema fotografiji rodila se sasvim spontano u trećem razredu srednje škole. Ne postoji baš neka konkretna stvar koja me je navela da se zanimam za fotografiju, osim nekih tehničkih finesa, kako nastaje fotografija, kako je moguće zamagliti pozadinu, a istaći subjekt napred.

Kada ste kupili pri fotoaparat?

Prvi fotoaparat kupio sam 2015. godine.

Koje je bilo vaše prvo fotografsko iskustvo?

Prvo fotografsko iskustvo stekao sam slikanjem defilea i mature maturanata naše medrese u Cazinu čiji sam i bio učenik.

Što se tiče događaja, stvarno mnogo sam ih fotografisao, te ne bih mogao istaći bilo koji da mi je bio draži od nekog drugog događaja. Pretežno su to manifestacije gradova, otvoreni koncerti itd.

Veliki broj eminentnih ljudi iz svijeta politike, kulture i sporta se fotografisali, da li Vam je neko ostao u posebnom sjećanju?

Najviše od poznatih ličnosti fotografisao sam pjevače, posto sam radio mnoge koncerte, bilo humanitarne ili obične koncerte na otvorenom. U posebnom sjećanju ostao mi je moj dobar prijatelj i brat Mustafa Isaković, izvođač ilahija i kasida. Radio sam fotografisanje njegova dva velika projekta, 9 heroja 2017. godine, i vakife krajem prošle godine. S Mustafom se rodilo veliko prijateljstvo, te ga slobodno nazivam bratom, jer se poznajemo dugi niz godina već. Tu su još bili naši zvaničnici i političari, te predstavnici Islamske zajednice, hafizi itd.

Na mnogim Vašim fotografijama i video zapisima su ljepote Bosne i Hercegovina, to Vas posebno čini sretnim?

Ponosnim me čini svaki kilometar naše domovine, Bosne i Hercegovine. Volio bih da me posluži zdravlje i nafaka da obiđem svako mjesto naše države. Naša država je relativno mala, ali je bogata mnogim prirodnim resursima i ljepotama. Odlična za turizam, te je zbog toga najviše predstavljam na društvenim mrežama kako našem stanovništvu tako i strancima koji žele doći i posjetiti našu državu.

Da možete da birate, koga bi voljeli fotografisati?

Definitivno imam san da radim s Dinom Merlinom, taj san je od malena, posto mi je to omiljeni pjevač, imao bih želju stvarno raditi neki koncert ili neko fotografisanje vezano za Dinu Merlina.

Koji je Vaš najemotivniji trenutak koji se doživjeli kao fotograf?

Najemotivnije trenutke doživio sam i doživljavam pretežno na svadbama. Međutim, imaju posebno dva događaja, odnosno projekta i trenutka na koja sam ja ponosan, a to su moja prva samostalna izložba fotografija za rahmetli Nejlu Alibasić, i fotografije za knjigu “Ja sam Dino”. Moje dvije krune, moja dva pečata, onako trajno udarena za cijeli život. Moja dva djela na koja sam ja iznimno ponosan.

Da li se može živjeti od fotografisanja?

Pa ja trenutno živim od njega, nisam baš neki materijalista da ovo sve gledam kroz posao, počelo je kao hobi i hvala Bogu vraća se na to. Više mi je želja da fotografisem za svoju dušu i za svoju publiku koju sam stekao za ovih 7. godina bavljenja fotografisanjem.

Iskreno, ne bih da me niko pogrešno shvati. Međutim, ljudi imaju pogrešnu predstavu o ovom, i mnogi se odlučuju na fotografisanje misleći da su tu “lake pare”.

Imate li poruku za mlade fotografe?

Ko se misli istinski baviti fotografisanjem, želim mu svu sreću i neka ne odustaje. A ko misli da od ovoga pravi biznis bez truna ambicije i ljubavi prema tome, bolje je da ne pokušava jer će se uveliko razočarati.

Akos.ba