Fikreta Karić: „Majka je moje najveće bogatstvo, najbolja prijateljica i učiteljica“

Fikreta Karić je veoma talentovana književnica koja je nedavno objavila svoju petu knjigu

Ona od djetinjstva boluje od cerebralne paralize zbog koje nije bila u mogućnosti da hoda. Život iz invalidskih kolica zna biti veliko iskušenje, koje bi u mnogima ugušilo iskru volje za životom. Iako bi mnogi pokleknuli, Fikreta se nije predala, već je bolest iskoristila u svoju korist, kao inspiraciju i dodatnu motivaciju da pokaže kako i osoba s posebnim potrebama može biti jako uspješna u onome što radi.

Sve je počelo od nekoliko stidljivo ispisanih redaka kojima je mlada pjesnikinja pokušala da olakša dušu, i na papir prenese zapažanja o svijetu i samoj sebi. Danas je Fikreta renomirana pjesnikinja i književnica, te rado viđen gost širom BiH i šire. 

Rođena je četvrtog marta 1989.godine u Doboju. Živi u općini Gračanica. Iza sebe ima već pet objavljenih knjiga: „Moji snovi“ (2008), „Stihovi moje duše“(2010), „Djevojka sa bisernom suzom (2012), „Ornament ljubavi“(2014) i „Majka“. U slobodno vrijeme se prijavljuje na razne literarne konkurse na kojima je do sada osvojila mnoge diplome i priznanja, također sam i dobitnica povelje grada Srebrenika za doprinos književnosti. Više o Fikretinom radu možete saznati na njenom portalu www.pjesnikinja.net.

Fikreta je nedavno objavila svoju novu knjigu zvanu „Majka“, i tim povodom smo s ovom mladom književnicom obavili razgovor.

Akos.ba: Recite nam nešto o knjizi „Majka“. Šta Vam je bila najveća inspiracija?

Fikreta Karić: Ovom knjigom imam za cilj pokazati i dokazati čitaocu da je život šansa koju trebamo maksimalno iskoristiti, a najprije tokom života da volimo i cijenimo svoju majku, da ju redovno obilazimo i nikad ne zaboravljamo, da ju poštujemo, pazimo, pomažemo i nikada ne povisujemo svoj glas na nju, jer da nas ona nije naučila mi ne bi smo znali ni pričati.

Da nemamo majku, ko bi nas volio? Jedino je ona ta koja može najiskrenije da voli, jedino je ona naš pravi prijatelj. Život je šansa iskoristimo je na vrijeme i uz to ne zaboravimo hadis posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. koji kaže: „Džennet je pod majčinim nogama.“

Majka je jedino bogatstvo ovoga prolaznoga svijeta. Zato uvijek dovite za svoje majke. Majka te čuvala mjesecima ispod svoga srca, njeno tijelo je podnijelo veliku količinu bola dok te je Allahovom milošću donijela na ovaj svijet.

Elhamdulilah imam majku najljepšu na svijetu, imam svog borca. Allahu moj, podari joj ljepše od onoga čemu teži, više od onoga čemu se nada i bolje od onoga što dovi. Moja majka mi je najbolji učitelj, učitelj pun saosjećanja, ljubavi i neustrašivosti. Ukoliko je ljubav slatka poput cvijeta, onda je moja majka taj slatki cvijet ljubavi.

Akos.ba: Kada se javila Vaša ljubav prema književnosti?

Fikreta Karić: Počela sam pisati od 2003. godine onako samo za svoju dušu, te nisam ni primjećivala da se vremenom tih tekstova skupljalo sve više. Pišući tako sa željom da sve što napišem bude poruka i vremenu i svijetu oko mene da vrijedi živjeti i proživljavati život, radovati mu se i biti u njegovim tokovima.

Poezija je vremenom postala moja velika ljubav i ona smjelo sa mnom „korača“ kroz život. Pojavila se sasvim slučajno, baš kao dar od Boga i ostala zauvijek zapečaćena u mom srcu. Prvu pjesmu sam napisala sa četrnaest godina pod nazivom „Moji snovi“, iz koje izdvajam par strofa:
Jedna djevojka puna je zgoda, živi u nadi da li će da hoda?! Dani jure, godine lete, i dalje ona svoje snove plete. Tužna i sama, srce je boli, i ona Bože hodati voli!

Akos.ba: Imate li neki savjet za čitaoce našeg portala?

Fikreta Karić: Mnogi ljudi su nesretni danas zato što se ne mijenjaju. Žive tako što sami sebe opterećuju depresijom i razmišljanjem, tipa:“ Šta li će se desiti sutra? Da li ću uspjeti?“. Budimo svjesni da to sutra možda neće ni doći. Naučimo odbaciti te brige koje nas more, a još nisu ni došle na red. Ovaj svijet je prolazan, pa neka vam to saznanje otvori oči. Zašto da se opterećujemo sa nečim što će i onako proći, težimo ka vječnim. Promijenimo se ovoga trenutka.

Najbogatiji čovjek je onaj koji je zadovoljan s onim što ima. Razmislimo malo o ovim riječima, izvucimo svako sebi poruku i sigurno ćemo onda ljepše i zadovoljnije živjeti. A koliko je važno da čovjek bude zadovoljan sa onim što ima saznat ćemo ako se pogledamo u ogledalo, jer tamo ćemo moći vidjeti svoje oči koje gledaju, uši koje čuju, ruke koje imamo, pa ih možemo koristiti za sve životne potrebe i noge koje hodaju, samo ih je potrebno usmjeriti na pravi put. Na gubitku je ona osoba koja objeručke ne prihvati svoj život i ne pokuša ga iskoristiti na najbolji mogući način, ma kakav on bio.

Akos.ba Možete li nam nešto reći o vašim budućim planovima?

Fikreta Karić: Čovjek se nikad ne treba udaljavati previše od onoga što voli, tako ću se i ja ako Bog da fokusirati najviše na književnost. Imam u planu također da se sva moja izdanja prevedu na engleski ili italianski jezik, te da se na osnovu moje četvrte knjige „Ornament ljubavi“ jednog dana snimi i film. Želim samo znanje ostaviti iza sebe (napisati nešto što će drugima koristiti), te tako ili na bilo koji drugi način pomoći drugima da cijene svaku sekundu ovog prolaznog života.

Za Akos.ba razgovarao: Nedim Botić