Fikret Makić, vakif i dobročinitelj: Para koju daješ mora biti halal para, da od nje ljudi imaju hajr

Makić, iako mu je adresa stanovanja zbog posla bila van granica Krajine, nikada nije zaboravio svoje korijene. Skoro čitav svoj život na razne načine pomaže ljudima u Bosni i Hercegovini, od izgradnje cesta, bunara, ali i uvakufljavanjem sredstava za potrebe Islamske zajednice u BiH. U razgovoru za Preporod.info kazao nam je da je uvijek radio i dijelio. To mu je, kako smo kroz priču mogli uvidjeti, životni moto.

Makiću je u okviru manifestacije “Dani Vakufa 2023”, koju 11. godinu organizuje Vakufska direkcija u BiH, dodijeljena plaketa “Najistaknutiji vakif za 2022. godinu” u Bosni i Hercegovini. Na naše pitanje koliko je novca uvakufio, kaže da ne zna.

– Nisam to računao, od onih koji su računali znam da je više od milion maraka – kaže nam Makić.

Upitan kako se postaje najbolji dobročinitelj, najbolji vakif, kaže da kako ga čini ispunjenim kada može da doprinese nekom hajru, te dodaje “što više daješ, sve više imaš”.

– Ja sam radio, zaradio i davao. Gdje god je ko zatraži pomoć bio sam tu, voljan da pomognem. Moram istaknuti da je novac koji sam davao služio kao hajr. To mogu i dokumentovati. Niko nije izgubio od onoga što sam mu dao. Zarađeno je to, radio i dao, zato je to tako hajr. A, siguran sam i da niko nije izgubio ako daje. Budeš li stisnute ruke nećeš ni ti imati. Što više daješ, više i tebi Bog daje, ustvari, daje ti u zdravlju, u snazi, što ti pomaže da radiš ono što najbolje znaš i da zaradiš. Kud ćeš veći dobitak? – kazuje Makić.

Navodi da je od malih nogu radio: Bilo ga je, kaže, po čitavoj Jugoslaviji. Išao je za poslom.  Od škole kaže imao je samo dva razreda, a kako se razvijao u poslu tako se doškolovavao. S ponosom nam priča i da je u svojoj 74-toj godini prešao u sufaru.

S obzirom na brojna dobra, nismo mogli ne pitati ga koje mu je djelo učinjeno najdraže. To je kaže, pomoć koju je pružio pri izgradnji Islamskog centra u Ljubljani.

– Od svih vakufa i dijela najmilija mi je ta izgradnja džamija u Ljubljani. To je jedan evropski objekat. Nije to samo džamija, nego mjesto za sve ljude, vrata su širom otvorena za sve. Mogu s ponosom kazati da sam sretan da sam što jedan takav objekat ima u Sloveniji, a da sam ja potpomogao njegovu izgradnju. Osim toga, uvijek sam gledao da ako negdje ima džemat učestvujem i pomognem koliko – toliko. Ja sam već u godinama, stoga mi je ovo priznanje Vakufske direkcije i Islamske zajednice od još veće važnosti – ističe Makić, dodajući da je sama manifestacija “Dani vakufa” dobra prilika da se promoviše dobro, to trajno dobro, vakuf.

Plaketu Makiću uručio je dr. Enes-ef. Ljevaković, zamjenik reisu-l-uleme. U obrazloženju je navedeno da je Fikret Makić u proteklom periodu uvakufio sredstva za potrebe vakufa ne u Bosni i Hercegovini i Sloveniji, već i Hrvatskoj.

Para koju daš, poručuje Makić, mora biti halal para.

Dao je sredstva i da se pri cazinskoj medresi uradi zgrada u kojoj će budući hafizi moći na miru učiti hifz, u kojoj će se, jednostavno, učiti Kur’an. Pet hafiza je već završilo hifz.

– Za mene je ovo sve najbolja potvrda da sam uradio nešto dobro – kaže Makić.

A, kao iskusan čovjek i osoba koja nesebično daje i sada, iako je penziji, uputio je poruku mladima u BiH. Savjetuje im da uvijek idu za poslom i budu uporni i hrabri, bez obzira na životne nedaće i izazove.

– Boli me što danas omladina ne radi. Djecu i mlade treba učiti da love ribu, ne da jedu ribu. Tu se treba malo povući crta i reći da se mora raditi. Najveći problem  današnje omladine je što oni hoće samo auto, mobitel, kompjuter i to je to. Nema onih koji lete za poslom. Od kompjutera nema velike fajde, to je sve super, mora se i to znati, ali trebaju se spustiti i raditi, ako ništa drugo da znaju svoju baštu uraditi. Da znaju osnovno, da ne moraju za svaku stvar zvati i platiti majstora  – navodi Makić koji je sa žaljenjem rekao da, nažalost, i u politici ima onih koji bi za stolicu dali svoju mater, a to će nas dovesti tamo gdje ne treba”.

Prisjetio se on svoje majke koja je bila hadžinica i njezinih riječi “sine vidjela sam da što više dijeliš više i ti imaš”.

– Kada sam dolazio u Bosnu imao sam pune džepove para, ali sve bi podijelio. Mama mi je govorila “Sine meni je žao, ali moram reći da si budala”. Pitao sam je što? Kaže ona “Kako ćeš nazad, nećeš imati za gorivo?” Kroz par godina sjedimo i kaže mi “Vidjela sam što više dijeliš, više i imaš”. Tako to ide. I danas dajem, ali i dobivam – kaže Makić.

Za kraj kaže da najviše voli pomoći ljudima lično, i da je tu za sve kojima je pomoć potrebna.(preporod.info)

akos.ba