Fikh muslimanskih manjina: Fikhski problemi manjina

 Neki od tih problema supolitički problemi prouzrokovani nasrtajem većine na njihova prava i ne vođenjem računa o njihovim vjerskim specifičnostima; neki ekonomski, jer u mnogo slučajeva ta manjina pripada siromašnom sloju durštva i onima koja imaju manje prihode tako da njihovim sposobnostima i svakodnevnim zalogajem vlada većina; neki sukulturni nastali dominacijom kulture većine u obrazovanju, informisanju, centrima za usmjeravanje i javnom životu pri čemu se zanemaruje kultura muslimana koja ih karakteriše a koja odražava njihova uvjerenja, vrijednosti i specifični identitet.

Mnogi problemi muslimana su fikhske prirode jer muslimanske manjine u tim zemljama žele da se drže svog vjerskog identiteta, da vjeruju kako nalaže islamsko učenje, da izvršavaju vjerske obrede, da se pridržavaju šerijatskih propisa kada su u pitanju sklapanje braka, razvod, pitanja porodice, da znaju šta je dozvoljeno / halal a šta zabranjeno / haram po pitanju hrane, pića, oblačenja, poslovanja i svih odnosa među ljudima a posebno odnosa sa nemuslimanima; da li da se od njih izoluju ili uklapaju u njih? Zatim do koje granice je dozvoljeno to uklapanje?

Sjećam se da sam odkako sam počeo posjete muslimanima Evrope, Amerike i Dalekog Istoka, a bilo je to prije oko pola stoljeća ili nešto više, da bih, čim bi došao u jedan grad ili pokrajinu i održao predavanje ili ders, bio zatrpan kišom pitanja koja su u mnogo slučajeva bila slična ili bi se ponavljala jer su svi živjeli u jednakim okolnostima, nosili zajedničke brige i mučili ih jednaki ili približni problemi.

Njihova pitanja prvo počinju – a posebno među migrantima – o samom njihovom prisustvu u ovom zapadnom svijetu: da li taj boravak šerijatski dozvoljen ili nije ili drugačije kazano: da li je, ili nije dozvoljeno, boraviti u zemljama nevjerstva? Šta se hoće kazati sa hadisima koji to zabranjuju, kakav je na primjer hadis: “Ja nemam ništa ni sa jednim muslimanom koji boravi među mušricima” i hadis “Onaj ko se složi sa mušrikom je kao i on”, te da li su ovi hadisi vjerodostojni.

Zatim, kakav je šerijatski propis po pitanju boravka i življenja muslimana u neislamskom i nemoralnom okruženju ako se boji za svoju vjeru ili vjeru svojih sinova i kćeri?

Postoji nešto što je jače od samog boravka a to je dobivanje državljanstva tih zemalja što muslimanu daje materijalnu i moralnu snagu i daje mu domovinska prava koja imaju i državljani koji su rođeni u toj zemlji tako da ga niko ne može protjerati kako hoće. Uz to on stiče i pravo da bira i da bude biran i druga mnogobrojna i važna prava. Ako se ti muslimani ujedine kao skupina, međusobno dogovore i potpomažu mogu predstavljati jednu od skupina političkog pritiska i lobi čiju će naklonost nastojati steći političke stranke i nastojati ih privući na svoju stranu. Na taj način muslimani mogu biti važan jezičak u prevazi među političkim strankama i kandidatima i na taj način birati one za koje smatraju da su bliži njihovim vrijednostima ili one koji će više povesti računa o njihovim interesima i pravima ili velikim problemima njihovog ummeta.

Ali, dobivanje državljanstva može imati za posljedicu različita pitanja o kojima je potrebno objasniti stav Šerijata u koja spada oblik zakletve koji daje onaj ko uzima državljanstvo u kojoj se on obavezuje da će poštovati ustav i opšti poredak. Da li se to kosi sa islamom ili ne?

Prihvatanje državljanstva izlaže muslimana mogućnosti da bude prisilno mobilizovan u armiju dotične zemlje. U tome nema nikakve smetnje, ali ako ta dotična zemlja proglasi rat protiv neke islamske zemlje šta će uraditi musliman u tom slučaju? Da li će odbiti poslušnost ili će se boriti protiv svoje braće muslimana? A po vjeri je svakom muslimanu zabranjena krv, imetak i čast drugog muslimana?

Među pitanja koja su mi postavljana i koja se, obično, postavljaju svakom vjerskom alimu / učenjaku koji posjećuje te zemlje su pitanja: odnosa Šerijata prema mesu koja se prodaju na tržištu i služe u restoranima a za koja ne znamo da li, ili ne ispunjavaju šerijatske uslove klanja?

Da li te zaklane životinje moraju ispuniti sve uslove koje treba da ispunjavaju kada ih kolje musliman ili postoje donekle neke olakšice kada se radi o životinjama zaklanim od strane pripadnika nebeskih vjera čiju nam je hranu Allah dozvolio?

Da li smo dužni da istražujemo, pitamo i raspitujemo ili da se ne raspitujemo o onome što nam nije poznato nego da kažemo Bismillu i da jedemo?

Kakvi su šerijatski propisi o hrani kakva je žele, ili sapuni, ili neke vrste pasta koje su možda proizvedene u osnovi od svinjske masti ali se ona hemijski promijenila, ili kako to kažu učenjaci fikha (njena nečistoća je postala nemogućom) da li će se uvažavati to što u osnovi bilo svinjetine ili stanje u kojem su ti proizvode sada?

Kakvi su šerijatski propisi vezani za sir koji stavljaju u mijeh koji je ponekad životinjskog porijekla i koji može biti svinjski ili od neke druge životinje? Šta raditi ako postoji jača sumnja da je on uzet iz svinje?

Ako se uzme da je mijeh iz svinje da li je on nečist ili nije nečist? Ako je nečist da li on predstavlja omjer koji je u proizvodnji sira neoprostiv ili može ući u krug onoga što se smatra oprostivim zbog toga što je neznatno.

Kakav je stav Šerijata po pitanju rada u restoranima koji služe svinjetinu i alkohol? Kakav je stav Šerijata po pitanju jedenja u tima restoranima makar čovjek i ne jeo svinjetinu i ne pio alkohol?

Kakav je stav Šerijata po pitanju rada u piljarama i supermarketima koji prodaju robu koja je uglavnom šerijatski dozvoljena ali prodaju i alkohol i svinjetinu?

Zatim, da li je dozvoljeno muslimanu da otvori ovakve prodavnice ako ga zakoni obavezuju da u njima prodaje ove zabranjene stvari, makar njihov procenat bio mali? Da li je muslimanima ovakva trgovina u potpunosti zabranjena?

Kakvi su šerijatski propisi kada musliman bude pozvan na gozbu na kojoj se gostima služi alkohol i svinjetima makar njemu lično ne bili služeni? Hoće li se izvinuti i odbiti poziv i živjeti sam bojkotujući društvenu zajednicu koja ga okružuje i na taj način pokazati negativnu sliku o muslimanima ili će iz ljubaznosti i radi dobrosusjedstva prihvatiti poziv?

Kakvi su propisi po pitanju nazivanja selama nemuslimanu? Kakvu su propisi po pitanju prisustvovanja iz ljubaznosti svadbama i durgim ustaljenim svečanostima nemuslimana? Kakvi su propisi po pitanju upućivanja čestitki nemuslimanu za njegove praznike, posebno kada i on čestita muslimanima njihove praznike? To se posebno odnosi na čestitanje vjerskih praznika kakav je krismos (božić)?

Kakvi su propisi po pitanju sklapanja braka u tim zemljama kod zvaničnih vlasti? Da li se takav brak smatra brakom sklopljenim po Šerijatu makar ga ne sklopio musliman, ili se mora sklopiti brak u džamiji ili islamskom centru pred nekim od ljudi od vjere? Da li je brak sklopljen u džamiji ili islamskom centru dovoljan i da li ga treba verifikovati kod zvanične ustanove?

Kakvi su propisi po pitanju razvoda braka ako ga izvrši zvanična ustanova a taj razvod odbije suprug musliman jer je razvod izvršio sudija nemusliman?

Kakvi su propisi po pitanju sklapanja braka sa drugom ženom – običajno pravni brak – i kakvi su propisi koji to regulišu?

Ko garantuje prava te žene ako se raziđe sa suprugom? Da li je dozvoljeno imamu centra da suprotno od zakona i sklapa ovu vrstu braka?

Da li je dozvoljeno ženi ako je zbog teških uslova prisiljena da bude sama u takvim zemljama da se uda bez staratelja? Ili, da li se njenim starateljem može smatrati predsjednik iseljeničke kolonije ili imam centra ili neko sličan?

Kakvi su propisi po pitanju ženidbe sa strankinjom sa Zapada? Da li se zapadnjaci sada smatraju sljedbenicima nebeske knjige ili bezvjernicima? Postoje li uslovi i ograničenja za takav brak?

Kakvi su propisi po pitanju žene koja primi islam a njen suprug ne primi islam? Da li mora doći do razvoda braka ili postoji drugo rješenje?

Kakvi su propisi po pitanju ako nekome muslimanu koji je prešao na islam umre bogat otac ili majka koji su nemuslimani a ostave nasljedstvo koje njemu pripada u cjelini ili jedan njegov dio po propisima zakona? Da li će on ostaviti ovaj imetak mada mu je neophodan za njega, njegovu porodicu, braću i poziv u islam jer je propis da musliman ne nasleđuje nevjernika kao što nevjernik ne može naslijediti muslimana ili postoji mogućnost da ovaj musliman naslijedi svog oca ili majku?

Kakvi su propisi po pitanju poslovanja sa bankama koje posluju sa kamatama i sa osiguravajućim društvima u zemljama u kojima nema drugih banaka?

Da li je nama dozvoljeno da držimo imovinu novac u njima mada smo prisiljeni na to? Da li možemo stavljati novac u banke uz dobit i tu dobit davati siromašnima ili islamskim društvima kojima je potrebno finansiranje a koje to finansiranje ne mogu da obezbijede?

Kakvi su propisi po pitanju kupovine kuća / stanova za stanovanje putem kredita koje daju banke uz kamatu? Jer je muslimanu potrebno da ima kuću koja će biti njegovo vlasništvo, u kojoj će stanovati on i njegova porodica, u koju će moći primiti goste i sa kojom će punovlasno raspolagati, uz napomenu da je iznos koji kupac plaća banci ako ratu i bankovnu proviziju jednak ili približan iznosu koji plaća za mjesečnu kiriju?

Kakvi su propisi po pitanju učešća u političkom životu ovih zemalja kroz pasivno biračko pravo ili kroz kandidovanje ako se ukaže mogućnost, ili kroz pružanje podrške nekim partijama ili priključivanja tim partijama ili postajanja članom određene partije, ili pružanja podrške nekim kandidatima koji će više koristiti muslimanima?

Da li je dozvoljeno muslimanima da formiraju svoju partiju koja će izražavati njihove potrebe?

Kakvi su propisi po pitanju društvenog rada među muslimanima radi uspostave džamija, škola, klubova, socijalnih, kulturnih i ekonomskih ustanova?

Ovakvih pitanja ima veoma mnogo i ona su razgranata po svim aspektima života: ličnom, porodičnom, društvenom, kulturnom, ekonomskom, političkom, međunarodnom i ljudi žele da znaju stav vjere po njima i odnos muslimana prema tim pitanjima ako hoće da se pridržava propisa svoje vjere.

Ova pitanja nas ne trebaju uznemiravati niti zabrinjavati, nego nas baš ona upućuju na to da islam ima svoj očit uticaj na ponašanje muslimana i njegovo razmišljanje i kada je van islamskog svijeta (daru-l-islama) te da njegov boravak u tuđini i udaljenost od islamskog svijeta nisu učinili da ona zaboravi svoju vjeru, svoga Gospodara, svoj Šerijat nego da on nastoji da Allah bude sa njim zadovoljan i da nastoji da ne izađe iz vjere i propisa Allahova Šerijata.

Uzvišeni Allah kaže: “A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana. – Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.” (El-Bekare, 115) A vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Boj se Allaha gdje god bio”.[2]

Ova pitanja koja postavljaju manjine i muslimanske kolonije na Zapadu i drugdje zahtijevaju odgovor od uleme / poznavalaca Šerijata, jer Šerijat nudi propise za sve postupke mukellefina (osoba zaduženih da ih izvršavaju) bilo gdje da su; na Zapadu ili Istoku u muslimanskom svijetu, ili van njega.

Na mnoga od ovih pitanja ulema je dala odogovore. Njihovi odgovori su se razlikovali zavisno od mezheba koji oponašaju ili stava koga su usvojili. Ponekada su bili širokogrudi a ponekada uskogrudi, ponekada su olakšavali a ponekada otežavali.

Neki od tih alima su čestiti alimi ali ne poznaju uslove u kojima žive ove manjine i njihove teškoće u nemuslimanskoj sredini. Nije dovoljno da alim da fetvu prema onome što je čitao u “dubokim ćitabima” a da ne prodre u realnost ovih ljudi i dovoljno ne prouči ono na što su prisiljeni i što im je potrebno. Stoga moramo imati prosvijetljen fikh, fikh koji rješava pitanja stvarnosti, moderan fikh, fikh koji polazi od toga kakav je smisao vjerskih tekstova i šta su temelji i nakane Šerijata, ali koji vodi računa o promjenama koje su nastale vremenom, mjestom i životnim situacijama. Upravo to pokušavam donekle osvjetliti na ovim stranicama i Allaha molim da pomogne da u tome uspijem.

Nastavit će se, ako Bog da.

Odlomak iz knjige:  “FIKH MUSLIMANSKIH MANJINA” dr. Jusuf el-Kardavi, prijevod Bilal Mredan, 224. str. Izdavač: Libris, Sarajevo, 2004.

 O knjizi

Jusuf el-Karadavi, čuveni islamski mislilac, naš savremenik i vrsni poznavatelj islamskog prava (fikh), u ovom djelu daje rješenja i odgovore na najčešća pitanja i probleme s kojima se sreću muslimani koji žive kao manjina u nemuslimanskoj zajednici. Čitalac tako može naći šerijatska rješenja za probleme pojedinca i zajednice, odgovore na pitanja ekonomske ili političke prirode, npr.: obavljanje džume i dženaze namaza na različitim geografskim širinama, ukopavanje u nemuslimanska groblja, klanje kurbana, brak sa nemuslimanima, nasljeđivanje nemuslimana, propisi u nemuslimanskoj sredini, poslovanje i kupovina preko banaka koje ubiru kamatu i sl. . .

akos.ba