Faris Hinović nakon povratka iz Turske: Katastrofu onih razmjera nikad niko od nas nije vidio

Uvijek u pripravnosti i spremni za pomoć građanima u nevolji. Hrabri članovi Gorske službe spašavanja – Stanica Zenica nebrojeno su puta hrabrošću i odlučnošću pomogli ljudima koji su se našli u nevolji.

Tako su se odazvali i na poziv u pomoć kojeg su dobili nakon razornih zemljotresa u Turkiye i Siriji početkom mjeseca, javlja Anadolija.

Trinaest timova za potragu i spašavanje od 234 osobe iz Bosne i Hercegovine stiglo je u Turkiye odmah nakon zemljotresa koji je odnio desetine hiljada života.

Jedan od njih je bio i Faris Hinović. Ovaj 26-godišnjak je u Gorskoj službi spašavanja – Stanica Zenica od 2018. godine.

“Ovo radim volonterski, jer želim da pomažem ljudima, bez obzira na to gdje to bilo i na koji način, a Gorska služba je najbolji vid toga. Kroz život sam se mnogo puta našao u situaciji da su ljudi pomagali drugima, a ja to nisam mogao, jer nisam imao znanja niti iskustva”, pojasnio je Hinović.

– Opet bi otišao u sličnu akciju –

Nakon prijave u Gorsku službu, prošao je različite obuke zbog kojih je bio spreman za različite akcije koje se nađu pred njima. Entuzijazma ne manjka iako se ovim poslom bave na volonterskoj osnovi. Obuke, kursevi i mnogo treninga potrebno je da bi neko postao spasilac Gorske službe.

“Idemo na razne edukacije, učimo neke nove tehnike spašavanja i pomoći. Ta želja da budem dio GSS-a samo raste”, ispričao je Hinović.

Spašavanje alpinista, potraga za osobama izgubljenim u šumsko-planinskim područjima, dostava pomoći stanovnicima u ugroženim područjima, samo su neke od brojnih aktivnosti koje se nalaze pred članovima GSS-a.

Nakon zemljotresa u Turkiye i Siriji našli su se pred novim izazovom. Bez razmišljanja svi su se stavili na raspolaganje i bili spremni krenuti u drugu zemlju kako bi pomogli ljudima u nevolji.

“To jutro sam bio na putu za Sarajevo. Došla je obavijest da se pozivaju spasioci, koji žele, da se prijave do deset sati. Kako sam dobio poruku, odmah sam prihvatio da idem. Sutra da ponovo dobijem takav poziv, opet bi otišao bez razmišljanja. Hoću da pomognem, dat ću sve od sebe”, rekao je Hinović za Anadoliju.

Učinak bh. spasilaca u Turkiye je bio ogroman. Radili su i dan i noć, neumorno su pretraživali lokacije pokušavajući spasiti što više života. To je bila utrka s vremenom, a oni su toga bili svjesni.

“Bio sam tamo 11-12 dana. Katastrofu onih razmjera, koja se desila u Turskoj, niko od nas ne može zamisliti. To niko vizuelno ne može prikazati. To ne može snimiti nijedna kamera, nijedna fotografija ne može zabilježiti to što se tamo desilo. Da se nikome ne ponovi”, rekao je Hinović.

Mnogo je scena i situacija koje će mu ostati urezane u sjećanje, međutim, neke su ostale upečatljivije od ostalih.

– Najteže bilo gledati ljude koji čekaju na spašavanje najbližih –

“Vidjeti sve te ljude koji čekaju nekog svog, čekaju na informaciju o nekom svom ko je zatrpan pod ruševinama, više boli od srušene zgrade. Objekti će se napraviti, materijalno će se vratiti, ali životi tih ljudi teško. Svih tih dana meni, a vjerujem i drugim spasiocima, najteže je padalo gledati sve te ljude koji su čekali kod ruševina neku informaciju. Jednog dana mi je prišla žena i zahvaljuje se što pomažemo”, ispričao je Hinović.

Tokom spasilačke misije u Turkiye uglavnom je radio na markiranju s psom, a kasnije su dobijali informacije o ishodu njihovog posla.

“Od AFAD-a smo dobili informacije da smo imali 100-postotni učinak i sa psima i generalnim djelovanjem tamo”, pojasnio je Hinović.

Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu slijedi period oporavka od scena i situacija koje su zatekli na tom području.

“Još uvijek se sliježu utisci, a ponuđena nam je i stručna psihološka pomoć, ukoliko neko bude imao potrebu za tim. Niko od nas nikada nije vidio ništa slično onome u Turskoj. Katastrofu onih razmjera još nikad niko od nas nije vidio. Nadam se da je više niko neće vidjeti. Drago mi je da sam dao svoj doprinos. Velika je tuga i žalost sve to što se desilo”, rekao je Hinović.

Kako je kazao, radili su od jutra do mraka. I nakon smjene ostajali su na terenu u želji da što više pomognu.

“Vuče te adrenalin, ta želja da pomognemo. To je od želje svih nas da pomognemo. Tamo smo ostavili sve”, dodao je Hinović.