Fikcija, naučna fantastika i ostali odmaci od stvarnosti
Naučna fantastika? Ništa novo!
Pridružite se Facebook stranici Altruista #AltruistaAnomalijeSrca
Možda njeni koraci počinju od Frankensteina (1918), koji se smatra izvorom fantastike kao žanra, ali žanr takvih putovanja možemo pratiti od sumerskog Epa o Gilgamesu. Niti jedna civilizacija nije bila lišena svog pripovjedačkog puta, jer je tako pamtila i prenosila svoje znanje i svoju kulturu.
Spomenut ću vrijeme koje smatramo procvatom nauke i u kojem se, logičnim slijedom događaja, pojavljuje književno opisivanje utjecaja nauke i tehnologije na društvo ili pojedinca. Kada spominjemo to vrijeme, takozvano zlatno doba nauke, ne možemo ne spomenuti muslimane koji su nauci dali veliki doprinos. Umne granice učenih ljudi nisu završavale granicama horizonta. Islam im je Kur’anom i sunnetom pružio krila koja su ih odvela do stvarnih svemirskih prostranstava i morskih dubina. Obavijestio ih je o prošlosti i budućnosti. Otkrio je zanimljivost raznih stvorenja, dotakao se tajanstvenog svijeta nevidljivih bića, ukazao im na mogućnosti mehanike. To je vrijeme koje je dolaskom islama naslutilo veličanstvenost Allahovog stvaranja, tako da ono što njihova ograničena fantazija ljudskog uma može kreirati na papiru nije ništa naspram stvarnog Tvorca. Zbog toga nije bilo neobično vidjeti neke segmente naučne fantastike u arapskoj književnosti tog doba. Pojavljuje se Hiljadu i jednu noć, neobične el-Kazvinijeve knjige, Ibn Nefisova novela, el-Farabij… Iznenadili bismo se količinom naučne fantastike u ovim djelima. Tu su galaktičke avanture, apokaliptične teme, roboti, čudesna stvorenja, podvodni gradovi i izgubljene civilizacije… Svi ti pripovjedači su odavno anticipirali Julesa Verna i ostale književnike. Moram napomenuti da je u nekim dijelovima ovih naslova bilo potrebno, u novijim izdanjima, reducirati neumjesne detalje jer su se kosili sa islamskim učenjem. Vjerski principi nas ohrabruju da posežemo za novim i drugačijim, ali nas u svemu tome čine i najstrožijim kritičarima, koji će nedvojbeno odbaciti sve štetno iz toga. Abdullah Ibn al-Mukafe je, naprimjer, preuzeo zbirku indijskih basni Kelila i Dimna, nastalih na sanskritu, pod originalnim nazivom Panchatantra. Abdullah ih je preveo na arapski jezik prilagođavajući ih islamskim načelima. Izbacivao je lascivni sadržaj, a ubacivao ajete iz Kur’ana. Tako, ove izmišljene priče na jeziku životinja niko od islamskih učenjaka nije ukorio niti zabranio. Vrlo često su ih citirali i koristili njene mudre poruke. [1]
Dakle, ljudi pričaju priče od svoga postanka. To im pomaže u odgoju mlađih naraštaja. Na taj su način stari Indijanci usađivali plemenitost u svoju djecu. Pričali su im razne legende oko vatre kako bi se njihova djeca stopila sa mitskim herojima. Na ovaj način se sačuvala njihova kultura, a na sličan način i mi smo sačuvali sevdalinku. Kolika je korist od prepričavanja minulih događaja ukazuje činjenica da je jedna kur’anska sura dobila naziv el-Kasas (Kazivanje). To je, upravo, taj uspješni odgojni način uz pomoć kazivanja. Kazivanje događaja od nas zahtijeva da zamišljanjem upotpunimo ono što nam se priča. U časopisu Trends in Cognitive Sciences, Kieth Oatley, s Odjela za psihologiju i ljudski razvoj, na Sveučilištu u Torontu u Kanadi, piše o tome na koji način fiktivna literatura i maštanje mogu utjecati na ljudske socijalne vještine. Čitanje i slušanje pripovjetki i poistovjećivanje sa njenim likovima pomaže nam u empatiji. Pomaže da razumijemo druge i drugačije od nas. [2]
To može koristiti direktorima da razumiju svoje službenike. Roditeljima da razumiju djecu. Supružnicima da razumiju onog drugog, pa i detektivima da razumiju psihopate i da ih, postavljajući se u njihovu kožu, preduhitre u namjerama. Definitivno, empatija je ključ koji smo izgubili gubljenjem međusobne komunikacije i usmene razmjene osjećanja. Njegovim pronalaskom svijet bi postao bolje mjesto. Sa druge strane imamo poistovjećivanje koje je zabrinjavajuće. Virtualne igre, u kojima gameri često ubijaju svoje suparnike. Njihov mozak te podražaje registrira kao da su ih zaista i uradili. Drugi primjer je svakodnevniji: mozak je naš prvi alat u preradi hrane tako da čak i pukim maštanjem o omiljenom obroku mi pokrećemo svoj probavni sistem. Isti je efekat sa nemoralom. I onda se čudimo kada čujemo za zlostavljanja ili za vršnjačko nasilje.
Zašto onda fikciju ne koristiti u plemenite namjere? Potrebno je pažljivo birati sadržaje koje čitamo. Birat ćemo ih kao što uzimamo najljepše plodove iz ponuđene korpe sa voćem. Nas um je mnogo osjetljiviji organ od naseg želuca i to je razlog zašto nikada ne smijemo posezati za šund literaturom. Ali gdje naći knjigu koja u sebi ne sadrži nikakve negativnosti? Ovdje dolazimo do posebno pohvaljene literature. Do Knjige u koju nema sumnje. Ona je Knjiga nad knjigama. Kur’an Časni. Ima li veće koristi od iščitavanja priča iz Kur’ana? Nakon Kur’ana dolaze zbirke hadisa, zatim historijske knjige koje nas informiraju o životu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a tada i ostala štiva iz raznih oblasti islamske nauke. Naravno, stručna literatura iz bilo koje druge struke vrlo je visoko rangirana na ovoj ljestvici. Spomenuti asortiman knjiga je uvijek pun pogodak i nesumnjivo je najbolji izbror. Međutim, ljudski mod nije uvijek podešen na ovakvu frekvenciju. I to je normalno. Čak su i najbolje, prve generacija, ponekad bivale okupirane nekim drugim ovozemaljskim zanimacijama. Objašnjenje koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao za ovu pojavu je bilo vrlo jednostavno: Ljudi smo, nismo meleki. (…) [3]
Kao takvi, kakve nas je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, desi nam se da posegnemo za knjigom koja je plod nečije mašte. Duboko svjesni da je sve samo nečija fantazija ona ipak u nama budi plemenita osjećanja. Jer, doista, u lijepom izražavanju ima neke čarolije. [4]
Ako smo se složili oko koristi čitanja fikcije i ako razumijemo našu ljudsku prirodu shvatit ćemo da su knjige naše blago koje se otvara jedino uz pomoć koda nađenog u pećini Hira. Kao posljednju kariku u ovom tekstu spomenut ću pitanje na koje su odgovorili učenjaci ove lijepe vjere. Naime, mladić, koji želi pomoći liječenju društva od raznih bolesti sadašnjice počeo je pisati. Sadržaj je produkt njegove mašte. Kakav je stav islama u svemu ovome? – pitao je. Ukoliko se u njegovim romanima ne nalazi ništa što bi se kosilo sa islamom, dozvoljeno mu je pisati ih. Šejh Usejmin, rahimehullah, naveo je kur’ansku priču o dva čovjeka i dvije bašče iz sure Kehf, za koju je rekao da je to nepostojeći događaj koji je Uzvišeni Allah upotrijebio za davanje primjera. [5]
U odgovoru je spomenut još jedan događaj opisan u Kur’anu. Jednog dana, Davud alejhisselam, boravio je u zaključanom hramu, kada se pred njim iznenada pojaviše dva meleka u ljudskim likovima. Željeli su da im presudi u parnici oko njihovih ovaca. Svima je poznato da meleki nemaju svoje ovce, a jos manje da su u stanju jedni drugima učiniti nepravdu. Dakle, Kur’an nam predočava priču o dva svjetlosna bića koja se misteriozno pojavljuju u mihrabu transformirani u ljudske likove. [6]
I sve to kako bismo mi uzeli pouku. Slavljen neka je Allah, Gospodar nebesa i zemlje. U fetvi je izdvojen i primjer književnika al-Hamadanija, poznatog pod nadimkom Bedi’ az-Zeman koji je pisao fikciju pohvaljenog karaktera. Njega niko od učenjaka nije prozvao osim po dobru, iako im je bilo jasno da piše nestvarne događaje. [7]
Odlazak i patnju zbog Suadinog odlaska u poznatoj kasidi El-Burda nije kudio ni naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako je znao da je to fikcija Ka’b bin Zuhejra, radijellahu anhu. Štaviše, nakon završene interpretacije ustao je i ogrnuo pjesnika svojim ogrtačem po čemu je ta pjesma i postala poznata. Dakle, uvjet za bilo kakvu fikciju je taj da se ne kosi sa granicama šerijata. Što se tiče naučne fantastike, žanra koji je sve poznatiji, on svakako ulazi u spomenutu fikciju i za njega važe ista pravila. Ovo pitanje je postavljeno od jednog drugog mladića koji izučava historijat ratovanja u islamu, tako da je postao stručnjak za oružje tog doba. Počeo je i sam osmišljati i crtati neke nove vrste mačeva i štitova. Međutim, njegova mašta tu nije stala, pa je napisao priču u kojoj njegovi likovi mogu bacati vatrene kugle, dizati vodeni zid, imati nevjerovatnu snagu i sl. Nije dozvoljavao besmrtnost svojim likovima, bez obzira na to da li je riječ o ljudima, zmajevima ili nekim drugim stvorenjima, niti im je davao mogućnost stvaranja. Samo im je uz Allahovu pomoć omogućio neku vrstu kontrole nad onim što je već stvoreno, poput vode i vjetra, a to svakako današnja nauka pokušava. Iza svega ovoga stajala je njegova želja da, na malo drugačiji način, pokaže današnje stanje muslimana. Napadnuti sa svih strana čekali su nekoga ili nešto da im pomogne, a njihova snaga bila je u njihovoj vjeri, a zatim u njima samima. Odgovor na njegovo opširno pitanje bio je pozitivan. Između ostalog, naveli su da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio pričanje isralijata u kojima svakako već ima mnogo čudnovatih primjera, raznih stvorenja i ostalog, među kojima mnogi nisu potvrđeni kao stvarni, a Allah opet najbolje zna. [8]
Zbog svega ovoga, bilo bi lijepo podržati naše talentirane pisce koji imaju poučni faktor u svojim djelima. Nadajmo se da su oni ključevi dobra koji će nam pomoći da nađemo sopstvene izgubljene ključeve empatije. [9]
Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. (El-Maida: 2)
Ovom prilikom preporučujem roman Altruista (anomalije srca). Autor je uspio citiranjem kur’anskih odlomaka (iqtibas) svome literarnom prvjencu dodati duhovno-religioznu dimenziju. Spominjanjem segmenata iz života najodabranijeg čovjeka koji je hodio ovom planetom, sallallahu alejhi ve sellem, dotakao je samu srž naših osjećaja. Nevjerovatni izumi koje je zamislio kao dio života na Yeni Umutu izgledaju nam kao neprikazani eksponati na izlozbi 1001 invencija: Muslimansko nasljeđe, koja je organizirana u Muzeju nauke u Londonu. [10]
Čednost njegovih likova je produkt morala sa kojim se diči nasa historija, a njihova snaga i oštroumnost su rezultat života u Allahovim granicama. Sva ostala čudesna bića samo su odraz bujnosti piščeve mašte i njegove sposobnosti da na život ne gleda kroz crno-bijelu stvarnost. Cijeli sadržaj ovog romana prožet je divnim porukama koje nas okreću ka svijetloj strani života na oba svijeta. Dinamika slijeda događaja odgovara duhu savremenog čitateljstva, a pisanje u prvom licu transformira običnog konzumenta u spasioca planete. To se ne dešava baš svaki dan, zar ne? Ko god se lati ove knjige postaje virtuelni sudionik borbe između Dobra i Zla. Nakon što ga fikcija stavi u kožu protagoniste i nakon što osjeti ljepotu odsustva grižnje savjesti zbog svojih postupaka u romanu nikada više neće doći u dilemu kojoj strani da se prikloni u stvarnom svijetu. Jer zlo možda ide lakšim putem, ali definitivno nosi najtežu prtljagu na duši. Ukratko: ponudio nam je ono što nam je nedostajalo: književnost u duhu islama. Autor se suočio sa kritičarima koji umanjuju značaj književnosti smatrajući je neozbiljnom i nebitnom, iako je Kur’an prepun divnih tekstova koji diraju u srce, što zbog ljepote izražajnog stila, što zbog suptilnog značenja ajeta, ali i ove fantastične dimenzije koja opisuje gajb. Mnogi učenjaci islama bili su izvrsni književnici i to je bio neodvojivi dio njihovog nauka i odanosti principima njihove vjere. Mladom spisatelju želimo mnogo uspjeha, neka ga Uzvišeni Allah okruži dobrim ljudima koji će ga savjetovati i pomagati mu na putu dobra. Amin. Svima ostalim preporučujem da pročitaju roman Altruista (anomalije srca) koji će im razbiti svakodnevnicu, ali i mnoge predrasude.
Piše: Enesa Hotić
- http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=139334
- http://www.medicalnewstoday.com/articles/311773.php
- Od Hanzale bin Rabie el-Usejdija, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Jednoga dana sreo sam Ebu Bekra koji me upita: ‘Kako si, Hanzala?ֹ‘ Odgovorih mu: ‘Hanzala je postao licemjer.’ Na to mi on reče: ‘Subhanallah! Šta kažeš?’ ‘Kada smo kod Allahovog Poslanika si kad nam govori o Džennetu i Vatri, skoro da ih gledamo, a kada se vratimo svojim ženama, djeci i imecima mnogo toga zaboravimo’, rekoh mu. Ebu Bekr reče: ‘Tako mi Allaha, i ja slično osjećam.’ Tada su zajedno otišli Allahovom Poslaniku, pa Hanzala reče: ‘Hanzala je licemjer, Allahov Poslaniče!’ Allahov Poslanik upita: ‘A kako to?’ ‘Allahov Poslaniče, mi budemo kod tebe i ti nas podsjećaš na Vatru i Džennet, dotle da ih skoro vidimo, a kada od tebe izađemo, budemo sa svojim ženama, djecom i imecima, pa mnogo toga zaboravimo!’ Na to Poslanik reče: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada biste vi uvijek bili u stanju u kojem budete dok ste sa mnom i u zikru – spominjanju Allaha, meleki bi se s vama rukovali u vašim kućama i putevima, međutim, sat ovako i sat onako, Hanzala’, ponovivši to tri puta. (Muslim)
- Doista ima lijepog izrazavanja koji je poput čarolije. (Buharija, br. 5767, i Muslim, br. 869)
- I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili. (El-Kehf: 32)
- A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli, kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. ‘Ne boj se’ – rekli su – ‘mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ’Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi.’ (Sad: 21-23)
- https://islamqa.info/ar/174829
- http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&lang=A&Id=109936
- U predaji kod Ibn Madže navodi se: Zaista ima ljudi koji su ljučevi dobra i katanci zla. I zaista ima ljudi koji su ključevi zla i katanci dobra, pa blago onome čijim je rukama Allah učinio ključeve dobra, a teško onome čijim je rukama Allah učinio ključeve zla. (Šejh Albani je hadis ocijenio hasenom, vidjeti Sahihu Džami’a, broj hadisa: 2223)
- http://www.1001inventions.com/
Akos.ba
