Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Facebook je virtuelna Sirija: Maskirani grobari islamskih vrijednosti

Facebook je virtuelna Sirija: Maskirani grobari islamskih vrijednosti

Ah, ti muslimani. Nikad nisi načisto s nekima od njih. Kunu se u svoju vjeru, a ponašaju kao da su joj dušmani najveći jer njene vrijednosti mučki gaze i šutaju.

Prave od nje cirkus za mase bespotrebnom galamom, prepirkama i primitivnom isključivošću. Facebook kao da je izmišljen za takve muslimane. To je poligon koji je omogućio manifestaciju sve boleštine, frustracija i truleži skupljane još od malih nogu. Takav musliman je qwerty terorista, a britki jezik i zamašćena tastatura njegova su oružja za masovne egzekucije. Njegova sablja, automatska puška i auto-bomba, sve po potrebi. 

Debilatrija i idolatrija obojene u plavo dominiraju monitorima. Debili se dive virtuelnim idolima i ginu braneći ih od drugih debila. Svaki ciganin svog konja hvali, a muslimanska ergela je konja prepuna. Naguravaju se, nervozno ržu i jedan drugog grizu, boreći se za svoje mjesto uz jasle. Klanjači su to na mlazni pogon, savršeni propovjednici, reformatori sa glavama u oblacima, spasitelji ummeta, branitelji tradicije, svaznalice i nametljivi dušebrižnici.

Facebook je virtuelna Sirija. Svako svakog nemilosrdno tamani. To je verbalni masakr općih razmjera. Kada uđete u tu klaonicu ljudskih vrijednosti, vidjet ćete na jednom zidu kolcima pribijeno iskasapljeno dostojanstvo, na drugom leš bontona sa prosutim crijevima, a na podu toleranciju kako se valja u smrtnim bolovima. Na sve strane je smrad i trulež. Samokritka je već odavno preminula od upale mozga, rijetki joj ovih dana i mezar obiđu, dok je samokontrola ilegalno izbjegla na neko sigurnije mjesto. Takvi umišljeni samoljupci stalno zabijaju glave u pijesak i čude se kako oni kao muslimani mogu biti u krivu, kao odabrani nosioci Božje riječi, plemenita stvorenja bez mahane.
Glavne aktivnosti ovih muslimanskih online „aktivista“ su brutalni aperkati, ubodi nožem u leđa, pucnji u tuđi moralni integritet i svoje dostojanstvo. Vole se valjati u duhovnom mulju kojim je ispunjena intelektualna septička jama u kojoj igraju svoju morbidnu predstavu.
Međusektaško, međufrakcionaško, međuinstitucionalno i međumezhepsko prepucavanje je veoma popularna disciplina, a često je odlikuje zasljepljenost, netaktičnost, krkanluk, osionost, očajna gramatika i pećinski pravopis. Proklete šijurine, ezdeaovski ljigavci, cerićevci, bakirovci, komunjare, vjernici u duši, vehabijska gamad i licemjerne hodžusije su samo neke od kolona spremnih za džehenemske vatre i unaprijed markiranih meta opsesivnih navijača ispranih mozgova.
Intelektualci, daije, profesori, publicisti i magistri se počesto prepucavaju. Oni vazdan kao nešto nekome repliciraju na neki odgovor kojeg su dobili na svoj odgovor. Mahnito se drže za vratove i histerično vrište. Svađaju se ko će prvi popustiti stisak. Njihove sujete i zloba vrište iz usiljenih postova i analiza. Kultura dijaloga kad vidi da se takvi približavaju legne na pod i pravi se mrtva.
Jeftino pametovanje, neukus i udari na zdrav razum kompenziraju se dijeljenjem kičaste ilustracije sa hadisom ili mudrom izrekom koje svi rado lajkaju, iako ih nakon deset sekundi potpuno zaborave i autor i kurtoazni lajker. Čemu služe sve te hikaje, dersovi i produhovljeni postovi? Očito većini njih ničemu. Smiješno je kod takvih rudimentiranih mozgova koji ne barataju osnovama lijepog ophođenja i civilizirane komunikacije vidjeti ajete i izreke. Kao da agresivni, istetovirani, nabildani huligan sa cjevurom u rukama citira hadise o blagosti.
Kada će se takvi mozgovi zapitati zašto rade na destrukciji međuljudskih odnosa, pozitivnog društvenog ambijenta i širenju nepovjerenja i netrpeljivosti. Zašto glume heroje bez pokrića?! Zašto kukaju na Federalnu televiziju, a ponašaju se kao da rade za istu?!
Zašto pate i zlostavljaju islam, ponižavaju Božju objavu? Zar i ono malo pozitivne energije moraju potrošiti na trvljenje i naguravanje nabujalih ega?! Trebamo li biti beskorisni zombiji za ekranom, društvene štetočine? Zar je potrebno nešto drugo osim kućnog odgoja i prisjećanja par savjeta iz mekteba za shvatanje osnova dostojanstvenog ljudskog ponašanja?!
Naravno da nije, ali treba biti iskren prema sebi. Ne budite kradljivci sopstvenih života. Ne budite lešinari. Dokolica ubija. Teleportirajte se nazad u stvarnost i posvetite tehničkom pregledu svog karaktera jer islam plače i moli da ga ne predstavljate i ne branite na ovakav način.

Za Akos.ba piše: Nermin Spahić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top